četvrtak, 22. lipnja 2017.

Tko to tamo "praši" u garaži?... iliti; pregled (novo)zagrebačke muzičke underground scene

Novi ZagrebEng. Underground( hrv: andergraund) je pridjev koji se odnosi na nešto što je "pod zemljom", odnosno van očiju šire javnosti. Kao imenica, underground može označavati  cijelu sub-kulturu, sistem podzemne željeznice u zemljama engleskog govornog područja ili ilegalne aktivnosti. Underground muzika - muzika koja sadrži određeni prezir prema komercijalno uspješnoj muzici.


Zašto počinjem ovaj tekst pojašnjenjem pojma underground? Zato što ta riječ i pojašnjenje iste (preuzeto sa Wikipedije) doista najbolje opisuje „o čemu se tu, u stvari, radi „ , u  muzičkom ali i u  sociološko-kulturološkom smislu.

Prije neka dva-tri tjedna nazvao me gospodin Zvonko, kao što znate inače urednik portala „Rotor“  kojeg sada čitate, te mi predložio da bi bilo dobro nekim osvrtima malo popratiti svu tu (novo) zagrebačku muzičku scenu, s čim sam se ja odmah složio, iskreno pomalo i iznenađen interesom takvog portala koji se obraća najširoj publici vezano uz novozagrebačke probleme i događaje.No, kako je moto „Rotora“ :“Mi objavljujemo ono do čega drugima nije stalo“, stvari su postale jasnije.

Naime, interes za ono što zovemo undergroundom ( u pravilu radi se o rock/metal/punk/rap/ska  itd.,  dakle  raznolikoj, najšire rečeno „alternativnoj“ muzici) danas pokazuju, u pravilu, na žalost, samo uskoprofilirani portali , malobrojni, koji prate zbivanja na toj sceni .Dakle, o bendovima i ljudima, te događajima  o kojima ću pisati u nastavcima ove priče nećete ništa čuti (ili vrlo rijetko) u tzv. mainstream medijima , dakle, na raznim HTV-ima, RTL-ima, NOVA TV-ima, niti na radio stanicama koje imaju veću slušanost ili/i pokrivenost frekvencija.Nećete o njima moći pročitati gotovo ništa niti na oni nekoliko najvećih internetskih domaćih portala s najviše „klikova“.

Da li je to zato što je tih i takvih bendova malo?Da li ti ljudi nisu interesantni? Ne.Upravo suprotno.

Iz razgovora s gospodinom Zvonkom ostala mi je u sjećanju jedna njegova rečenica koje je glasila otprilike ovako: „Pa to je jedan mravinjak, zar ne?“

Doista, radi se bez pretjerivanja o pravom mravinjaku mladih i nešto manje mladih (kao moja malenkost) ljudi udruženih u  niz bendova/projekata najrazličitijeg muzičkog profila  ; kao u mravinjaku uloge su tu razne-gitaristi(ce), basisti(ce), pjevači(ce), bubnjari i bubnjarke, svirači(ce)  sintesajzera itd., itd…

Pojam „mravinjaka“ odlično opisuje cijelu tu situaciju: tih muzičara, cura i dečkiju,je puno; svi ili barem, većina njih se jako trudi da ono što vole rade najbolje što mogu, a sve se to događa tu negdje „pod zemljom“, u nekim garažama,  atomskim skloništima, šupama…

Dok je u mravinjaku Kraljica Majka ona kojoj cijeli mravinjak služi i o kojoj ovisi , ovdje je ta Kraljica : MUZIKA.

Vjerujem da su se mnogi od vas čitateljica i čitatelja , kao vlasnici/korisnici garaža, ili kao šetaći(ce) lijepim (novo)zagrebačkim kvartovima susreli sa nekim, u pravilu, potmulim zvukovima koji dopiru iz tih garaža i drugih, nazovimo ih tako „rupa“ i zapitali se „ ko to tam nabija“ ili „kaj se ovi tam dolje deru“.Neke od vas možda ponekad i zasmeta ta „buka“ koja  naročito ljeti, kad su prozori otvoreni, dopire odnekuda i nepozvana se uvlači u vaše uši.

Jedan od ciljeva ovog i predstojećih članaka je da ne sudite prestrogo tim „bukačima“.

Naime, siguran sam da mnogi od vas imaju razne hobije odnosno aktivnosti koje ih vesele i daju im čar životu; neki vole ribolov, iako ne love ribu da bi se poslije ista najeli, već je puste natrag da pliva; neki vole zakartati belu i poker - ne zbog novaca već zbog ugodnog društva; neki vole posebnu brigu pokazati svojim limenim ljubimcima, autima, motorima-ne zato što će zbog njihovog uređenja dobiti neku nagradu-nego zato što im je to gušt;neki vole svoje biljke, ne zato što što će i ih prodati -nego što ih vole gledati.Neki pak vole voziti bicikl, ne da bi pobijedili u utrci, već da bi uživali u vožnji i malo se „ispuhali“, uhvatili kondiciju.Neki iz istih razloga odu u teretanu, ili odigraju tekmu nogača sa frendovima(uz obavezan gemišt, naravno). Neki vole zaplesati, postoje deseci raznih KUD-ova, neki zasvirati tamburu.

Mogli bi još naširoko nabrajati što sve naši sugrađani vole raditi u svoje slobodno vrijeme.

E, pa iz istih motiva neki vole i zasvirati, recimo to tako „na struju“ .

Dakle, taj, jedan jedini motiv , za sve gore navedene aktivnosti je - LJUBAV.

A o toj ljubavi prema muzici, svoj ljepoti koja ona donosi, ali i svim problemima koji iz nje proizlaze (neki kažu da je „samo nesretna ljubav ona prava“?!) , o odnosu društva prema svemu tome-u slijedećem nastavku.