petak, 12. siječnja 2018.

Vi ste poput opatica nekog strožeg reda

Novi Zagreb - Nakon nedavnog doživljaja u udruzi, radionice u kojoj su uključeni gluhoslijepi, gluhi, čujući, dolazi do problematične situacije u kojoj se sklanja čujuća osoba iz situacije. A na pitanje kojom logikom, odgovor je- pa znaš da percepcija (regularnog) svijeta nije ista kao percepcija gluhoslijepe osobe. Mislim na onu mentalnu percepciju, stavovima i razmišljanjima, oblikovanu iskustvima gluhoslijepe osobe.

Kako svi mi imamo potrebu negdje svoja burna iskustva prepričati, tako je moj dragi idealan za to. Iako mu već idu na uši van moja razmišljanja o svijetu gluhoslijepih, pokušavanja razumjeti kakav je to život, kakav sklop u glavi. A on me iznenadio komentarom: “Vi mene podsjećate na opatice, i to nekog strožeg reda! Pravila oblačenja su stroga: crna jednostavna odjeća, kosa sklonjena s lica, nokti nelakirani i kratki, bez ikakvog nakita. Tu ste da služite i pri tom smanjite svoju osobnost na najmanju moguću mjeru.” Primjerice pravilo je da kad kao intervenor/prevoditelj naiđete na poznatu osobu koja vam mahne, ne odmahnete odmah. Prvo prevedete gluhoslijepoj osobi što se dogodilo pa ili i ona pozna osobu te mahne ili tek tada vi mahnete. Sitnica? Nije! To je teška vježba samokontrole i zatomljavanja sebe. Prevoditelj je prijenosnik informacija. U idealnom svijetu najbolje bi bilo da je uniformiran kvalitetom usluge, specijaliziran tek po područjima prevođenja (u zdravstvu, na sudu, u obrazovanju i slično). Kad gluhoslijepa osoba dobije prevoditelja da joj je tako svejedno je li to Žana, Iris, Marko ili Dunja. Uz dobrog prevoditelja on prevladava svoj hendikep. Nasmijao me ta tu temu komentar kolegice prevoditeljice- “Ja sam štaka!” Ja sam pomagalo?! Zamalo. Od tog pomagala se očekuje sigurnost, osmijeh i čvrsta ruka podrške, neverbalni znak komunikacije koji odašilje poruku gluhoslijepoj osobi da je u redu i on i situacija.

Svaki prevoditelj je moćniji u tom trenu od svog korisnika. Moć daju informacije koje provoditelji primaju u izobilju. Mogućnost reakcije. Interakcije. A to gluhoslijepa osoba baš nema. Ne može se gluhoslijepa osoba na nekom sastanku sama demonstrativno dići i otići. Treba prevoditelja za to. A taj prevoditelj mora izvrsno balansirati između dvojice sugovornika. Prenositi osim teksta i emociju čujuće strane gluhoslijepom korisniku. Istančano osjećati svog gluhoslijepog korisnika. Njegov mir ili nemir. A u svemu tome što je moguće manje isticati se da uopće postoji tu. Uspjeh gotovo svake komunikacije putem prevoditelja ovisi o njemu samom. Uz dobrog prevoditelja gluhoslijepa osoba bude doživljavana kompetentnom, uz lošeg glupom.

Hm, onda kad asocijacija na plemeniti poziv opatica na služenje bude zamijenjen tehnološkim uspjehom, mene će zamijeniti umjetna inteligencija. Uh, i moj maštoviti korisnik je to predvidio u svojoj karikaturi.

Dragi prevoditelji, samo hrabro krenite u Novu godinu! Roboti nam još nisu za petama