.

srijeda, 6. rujna 2017.

U zajedništvu nema razlika

Dugave - Više od dvadeset tražitelja međunarodne zaštite koji žive u zagrebačkom Prihvatilištu Porin te 15 djelatnika Hrvatskog Crvenog križa uređivalo je u srijedu (30. kolovoza 2017. godine)  vanjski prostor Osnovne škole Dugave i Osnovne škole Frana Galovića. Akcija uređenja škole pridružilo se i desetak građana, kao i nekoliko predstavnika Mjesnog odbora Dugave.


U sklopu  dijela akcija detaljno su oprane vanjske stepenice te su oličeni vanjski bijeli i crveni zidovi. Ovakve su akcije svakako - svake hvale vrijedne -, jer su višetruko korisne. 



Prije svega učinkovito brišu stigmu, koju su na žalost uglavnom neosnovano stvorili poneki mediji, zlonamjerno pišući i objavljivljujući poluistine, šireći čak i panične vijesti u ponekim trenucima.

No, ovakve akciju pružaju odličnu priliku kako bi se što bolje upoznali sa jedne strane tražitelji međunarodne zaštite, a sa druge strane lokalno stanovništvo i lokalna zajednica.

Kako neslužbeno doznajemo, nove akcije već su u planu, a svim njima cilj je izgrađivanje društva koje prihvaća i uključuje različitosti te potiče toleranciju.



Said Delami, tražitelj međunarodne zaštite

- Iz koje zemlje dolazite?


-  Dolazim iz Irana.

- Možete li nam reći iz koga ste razloga morali napustiti svoju zemlju?


-  Dolazim iz dijela Irana, koji nosi naziv Ahvaz. Tamo ima ogromne probleme političke prirode, i prvenstveno iz tog razloga sam na žalost napustio Iran, još 2009. godine.

-  Kakvo je bilo putovanje do Hrvatske?


-  Iza mene je jako dugačak i izuzetno naporan i izazovan put. Sa djetetom (sinom) sam najprije doputovao do Grčke. Potom sam se probio do njemačke, koja me je nakon kratkog vremena vratila u Austriu. U Austriji sam ostao 10 mjeseci, čekajući "papire". No, na žalost nisam ih dobio, te me je Austrija deportirala ovdje u Hrvatsku.

- Koliko dugo boravite sa sinom ovdje u Hrvatskoj?


- Ovdje smo nešto dulje od devet mjeseci.

- Kako vas je Hrvatska primila?


-  Primljeni smo normalno, kao i u Austriji. Prvih tjedan dana nam se bilo izuzetno teško prilagoditi, no nakon tog prvog šoka, evo pomalo se privikavamo sve više na ovaj način i tretman života. Pomalo se uključujemo u svakodnevne aktivnosti, ali vrlo rado (kada god se ukaže prilika) volontiramo.

- Možete li nam reći planove za budućnost, vas i vašeg sina?


- Nakon svih dosadašnjih iskustava, vrlo bih rado ostao ovdje, sa svojim sinom u hrvatskoj. Jedan od prioriteta mi je školovanje sina. Iznimno mi je važno da on ide u školu, kako bi što prije naučio hrvatski jezik i kako bi se integrirao i lokalnu zajednicu. Ja sada čekam "papire", kako bi dobio - boravak -. No istaknuo bih kako i sam nastojim što prije naučiti hrvatski jezik, jer mi to znanje pruža velike mogućnosti. kako sam već rekao, koristim svaku priliku kako bih volontirao, jer mi to skraćuje vrijeme, čini me korisnim u lokalnoj zajednici, a ujedno pruža jedinstvenu priliku da učim kroz komunikaciju učim hrvatski jezik. Inače sam kvalificirani kuhar i žarko bih želio otvoriti ovdje u Hrvatskoj restoran sa ukusnim iranskim jelima.

- Naravno kako vas podržavamo, mi ćemo vas besplatno reklamirati i bite jedni od prvih gostiju, samo nemojte posustati.


- Naravno da nećemo. Uvjereni smo (i sin i ja!) kako se ponekada isplati sanjati, jer se ponekad i "najteži " sbnovi zanju ostvariti. Mišljenja sam, kako sav ovaj dugački put, koji već traje nešto duže od šest godina ima svoj "veliki" razlog.

- Možete li nam reći , gdje ja vaša supruga, odnosno majka vašeg sina?


-  Ona je u Iranu, i čim ja dobijem "papire" odmah će i ona doći ovdje u Hrvatsku.

- I za kraj, možete li nam iskreno reći, kakav je smještaj u Hotelu Porin?


-  Moglo bi i bolje.



Miljenka Čurković, podpredsjednica
Vijeća mjesnog odbora Dugave
- Kao Vijeće mjesnog odbora Dugave, svesrdno smo se pridružili akciji Hrvatskog crvenog križa, koji je sa tražiteljima azila organizirao radnu akciju bojanja pročelja zgrade škola u naselju Dugave.

 Cilj ove zajedničke akcije je integracija, tražitelja azila u lokalnu zajednicu.

Dakle, cilj je usmjeriti te ljude kako bi se  što lakše integrilari u lokalnu zajednicu, jer ti ljudi imaju iznimnu volu i želju sudjelovati u radu na boljitku i jačanju lokalne zajednice.

- Vidimo, kako ima dosta loših "crnih" napisa u ponekim  medijima o tim ljudima . Možete li nam reći, kao stanovnici ali i podrpredsjednivi Vijeća mjesnog odbora Dugave - kakva su vaša dosadašnja iskustva, sa tim ljudima?


-  Ovako. Što se tiče napisa o tim ljudima, naravno kako u svakoj grupi ljudi, postoje ljudi koji nisu socijalni, a i oni drugi. Tako je isto i sa našim ljudima u našem naselju ili u nekim drugim naseljima. Zar ne?

E, sada - asocijalni ljudi - rade probleme. To nema zaista veze ni sa rasom, ni sa vjerom, ni sa bojom kože. To ima naprosto veze sa nekakvim ljudima, koji su takvi - kakvi jesu- sa pojedincima.

Prema tome, mediji su često željni senzacija i onda kada se takvo nešto dogodi, onda se tu dignu tenzije, digne se temperatura. Jednostavno zato što,  to vjerovatno interesantno medijima. I onda ispadne na žalost, s obzirom na manjak, odnosno na asimetriju bih ja rekla - tako ono što ti ljudi, koji su tražitelji azila, rade za lokalnu zajednicu se nevidi dovoljno, a ovakve svinjarije i ekscesi se vide puno šire, puno dalje. Onda se naravno, stvara jedna slika, koaj niti je istinita, a niti je dobra. Koja onda kasnije, stvara strah, psihozu i ostale negatibe pojave u lokalnoj zajednici.

Naša je žalje i ovoga puta da ljudi vide i da se uvjere, kako to ni izbliza nije tako. Kako si ti ljudi vrlo proaktivni u radu za lokalnu zajednicu, jer ovo nije prva akcija koju oni rade zajedno sa volonterima Hrvatskog crvenog križa i volonterima - čalanovima lokalne zajednice.

Istaknula bih kako su tražitelji azila sa radnicima Zrinjevca, podružnice Holdinga u srpnju uređivali zelenu površinu oko Dom za odgoj djece i mladeži Zagreb, ovdje u naselju Dugave. 

Prema tome takvih akcija ima više, naime ja sam spomenula tek ovu u srpnju, ali takvih akcija ima još. Svakih mjesec dana je i obavezno neka zajednička akcija u kojih vrlo aktivno sudjeluju tražitelji azila. I čišćenje ambrozije i uređivanje zelenih površina i bojanje zgrade, kao što vidite. ti se ljudi integriraju u lokalnu zajednicu i svojim trudom i svojim znanjem i svojim slobodnim vremenom.

A onda dođu pojedini mediji sa svojim senzacionalističkim napisima o nekakav dva, tri problematična... jako je važno istaknuti, kako su ti ljudi, koji su uradili eksces i kazneno djelo, kao su ih tražitelji azila iz hotela Porin-a - njih dva, tri puta prijavljivali već policiji, zbog lošeg ponašanja. Međutim, na žalost policija ili nije reagirala ili nije reagirala adekvatno.

Prema tome, dok god ti ljudi nisu uradili eksces, tek kada su obi uradili eksces - onda su pojedini mediji započeli graju i evo - na žalost je ispalo kako je ispalo.



Branko Orišković, Hrvatski crveni križ-
Služba za zaštitu migranata
-  Ovo je već treća akcije ( u četiri mjeseca) u naselju Dugave, prije ove  su provedene dvije vrlo uspješne u zajedništvu sa Zrinjevcem  - podružnicom Holdinga, gdje smo uređivali zeleni okoliš u naselju Dugave. 

Današnja radna akcija je inicirao Hrvatski crveni križ , a prihvatila ju je I. Osnovne Škole u naselju Dugave.

U današnjoj akciji uz tražitelje azila, članove Vijeća mjesnog odbora Dugave i desetak lokalnih  volontera ( i iz drugih naselja!) ličimo školu od ružnih natpisa i grafita, te uređujemo zelenu površinu i peremo sam ulaz u školu.

Ovakve akcije ćemo svakako nastaviti i dalje. Iduća ideja nam je da kontaktiramo Osnovnom Školom Gustav Krklec, koju pohađa najviše djece tražitelja međunarodne zaštite u  gdje oni uče hrvatski jezik dodatno. To nam je iduća inicijativa, zato jer želimo pokazati, kako su tražitelji ljudi koji žele surađivati sa lokalnom zajednicom. Žele pomoći, uljepšati zajednički prostor  u kojem žive sa građanima lokalne zajednice.Ali isto tako da pokažemo kako se oni žele uspješno integrirati i imati mirni suživot sa građanima grada Zagreba.

- Upravo ste nam pružili odgovor na naše posljednje pitanje, a to je - kakva su vaša iskustva naspram ovih loših, odnosno "crnih" napisa koji su se pojavili u pojedinim medijima?


- Kao i svaka skupina ljudi, kao i Hrvatsko građanstvo.... Činjenica je da tražitelji međunarodne zaštite nisu svi dobri, kao tražitelji ovdje upravo rade i pomažu. Tako da je naš zadatak Crvenog križa da sve tražitelje, a posebno one koji ne znaju u biti kako bi ostvarili suživot sa lokalnom zajednicom educiramo. Obrazujemo. Gdje su došli? Kako se ovdje treba ponašati i da im približimo Hrvatsku kao mjesto gdje su došli i trenutačno borave.



Sonja  Mrzlečki, volonterka
dolazim iz Knežije 
- Odazvala sam se ovoj zaista lijepoj inicijativi, jer mi se jako dopala. 

Naime, prijateljica je čula na radiju, kako se u naselju Dugave događa jedna pozitivna i društvena inicijativa koja uključuje prijatelje azilante i građane cijelog Zagreba u nečem dobrom.

Radi se o tome, kako bi se  uljepšala I Osnovna Škola u naselju Dugave, zajedničkom snagama. To nas je potaknulo i željeli smo upoznati ljude, koje evo nevolja dovela u Hrvatsku. I željeli smo im iskazati, zajedno radeći - malo s njima popričati i pokazati im dobrodošlicu.



Tomislav Cvitanović. ravnatelj
I. Osnovne Škole Dugave

- Prije nego što vam upitomo pitanje, ne možemo a da ne kažemo kako samo o vama osobno ali i o vašoj školi čuli izuzetno mnogo lijepih, ugodnih i dragih stvari. Naime posljednju lijepu stvar smo čuli od zaista uspješnih organizatora 5. Malonogometnog turnira Dugave Cup 2017, gdje su nam istakli vašu gostoljubivost i izuzetnu susretljivost koja traje duže od pet godina, bez koje, kako su nam rekli, ne bi bilo jedne predivne kulturno sportske manifestacije, koja sve snažnije se svrstava uz bok najboljih u gradu Zagrebu. I moramo reći kako su veoma ponosni ali i zahvalni vama, vašoj školi na zaista dugoj i plodonosnoj suradnju.
No, prijeđimo sada na današnju također lijepu radno društvenu akciju, naime, možete li nam reći što vas je potaknulo na ovu humanu akciji?


- Ovako. ponukalo nas je to, što mi imamo vrlo dugačku i iznad svega kvalitetnu suradnju sa Crvenim križem. Oni su nam čak bili donatori, za našu djecu sa posebnim potrebama, koja čine dva dva odjela. Tako da je to bila jedna donacija koju smo mi iskoristili, kako bi nabavili "pametne ploče" za njihove potrebe. 

Nakon toga je došao poticaj sa strane Crvenog križa Hrvatske, da, bi oni nama pomogli malo urediti okoliš škole.

Apsolutno, da smo mi na to pristali. Evo , danas u došli tu kod nas. Urediti će nam vanjske zidove, pročelje škole, zelene površine itd... Ja im se na tome jako, jako zahvaljujem.

U sklopu toga uključeno bilo i azilanti koji su bili kod nas. Djeca koja su došla, zna se zbog čega. Zbog rata u Siriji, Afganistanu, Iraku itd... I oni isto prate tu situaciju kod nas i mogu reći kako je nas bilo, početkom prošle školske godine zaista mnogo djece tih azilanata iz spomenutih zemalja. 

Međutim, sada su na kraju tek ostala dva azilanata - dva brata iz Afganistana. Oni su još kod nas. Mi smo ih zaista srdačno prihvatili. Imali smo jedan temeljit razgovora, da tako kažem sa - skrbnicima, voditeljima i oni su bili prihvaćeni od nas, od naše djece, kao naša djeca. još mnogo više. Nisu doživjeli u našoj školi, niti jedan ružan pogled, niti jednu ružnu riječ. Nis doslovno omiljeni bili, oni su nam bili dragi, kao maskote u razredu..

Tako da je zaista, na neki način i žao, ako budu otišli. Za sada nemamo to saznanje, i nadamo se da će nam doći možda neki drugi koji će imati isti tretman kao što su imala ova dva brata iz Afganistana.

Mi smo takva škola, humana. Mi smo škola koja cijeni i poštiva svakoga. Svakom djetetu i roditeljima pristupamo, kako bih rekao - profesionalno na jedan ljudski način. Da učinimo zaista sve, sa naše strane da zaista bude sve  u redu i da nam svi ljudi, odnosno roditelji i djeca budu zadovoljni.

Na kraju, zahvaljujemo se Crvenom križu, na ovoj akciji. To zasigurno nije zadnja suradnja sa njima. Mi ćemo još sa njima surađivati, tako da neće biti nikakvih problema. Ja ih rado primam i uvijek su im vrata širom otvorena.