Novi Zagreb - Postoji meni jedna vrlo zanimljiva priča, a ona glasi
ovako:
Stara kineska priča, govori o čovjeku koji
nije htio prodati svoga konja iako je bio jako siromašan i nije više imao od
čega živjeti. Jednog jutra je otkrio da mu je konj pobjegao.
Ubrzo su se okupili ljudi iz sela, i rekli
mu: “Ti nerazumni starče! Bilo bi bolje da si ga prodao. Kakva nesreća!” Starac
je odgovorio: ” Nesreća ili sreća, tko to zna?”
Ljudi su se smijali starcu i rekli da je
pomalo lud. Jedne noći, starčev se konj vratio, ali s krdom divljih konja.
Ponovo su se ljudi okupili i rekli: “Starče, bio si u pravu. Ovo nije bila
nesreća, nego sreća.” Starac je odgovorio: “Sreća ili nesreća – tko to zna?”
Starčev sin jedinac, počeo je dresirati
divlje konje. Samo sedam dana kasnije pao je sa jednog od njih i slomio obje
noge. Ljudi su se ponovo okupili i rekli: “O kakva je ovo nesreća. Tvoj sin
jedinac se ne može osloniti na svoje noge, a u tvojoj starosti bio ti je jedina
podrška. Sada si siromašniji nego ikad.” – “Sreća ili nesreća, tko to zna?” –
govorio je opet starac…
I stvarno, nekoliko tjedana kasnije zemlja
je ušla u rat i svi mladići iz toga mjesta bili su zavojačeni, osim starčevog
sina. Seljani su tugovali jer su znali da se većina mladića nikada neće
vratiti. Došli su kod starca i rekli: “Bio si u pravu starče! Pokazalo se da je
to bila sreća.”
Starac im je odgovorio: “Je li nešto što
nam se događa sreća ili nesreća – to samo dragi Bog zna!”
Koliko smo fleksibilni znak je naše sposobnosti da iste
situacije možemo sagledati s različitih strana jer nam ta sposobnost daje širu
sliku postojeće situacije.
Ova sposobnost biti će nam najvjerojatnije najpotrebnija
u situacijama kad probleme trebamo brzo riješiti, no zbog blokirajućih
misli ostajemo zarobljeni u samo jednoj poziciji. Ta pozicija smo mi , naše
stajalište.
Kako bi mogli pogledati iz druge pozicije trebamo znati
napustiti staru i zauzeti novu. U prvom trenutku to izgleda gotovo nemoguće ili
teško izvedivo. Naime, može biti vrlo lako.
Sjetimo se gdje smo fizički bili u situaciji kad smo
gledali iz svojih cipela. Mogli smo biti pored prozora, sjediti ili jednostavno
šetati. Sada fizički zauzmite drugu poziciju......odmaknite se do vrata ako ste
bili do prozora, prestanite hodati ako ste hodali, dignite se ako ste sjedili i
zauzmite poziciju one druge strane i razmišljajte kao ona. Nakon toga izađite
iz obje pozicije i uđite fizički u prostor kao slučajni prolaznik koji to sve
gleda s objektivne strane jer nema ništa ni s jednom od strana u problemu.
Nakon ova tri različita pogleda na istu situaciju lakše
će te odabrati sljedeći korak, a i biti ćete puno smireniji i u svaku ruku
zadovoljniji sobom i svojim odabirom .
Ova tehnika je rasprostranjena u svim institucijama koje
rade s ljudima i žele biti učinkovite u radu s njima. Tehniku su daleko ranije
razvili psiholozi i neuroznanstvenici promatrajući ljudsko ponašanje u
situacijama visokog i niskog rizika stresa u problemskim situacijama.
Tehniku ne treba shvatiti kao nešto što postoji ,ali nije
za mene. Ovu tehniku treba samo ponavljati dok ju ne usvojimo kao jednu za nas
dobru naviku koja će nam olakšati sve ono što nam sad otežava funkcioniranje u
smjeru u kojem bismo željeli ići.
Znam da mi je trebao dugi niz godina da shvatim da
promjenom svoga ponašanja mogu utjecati na kvalitetu svog života. Pitam se ,
zašto toliko vremena moramo biti zarobljeni kako bismo shvatili gdje je u
stvari izlaz.
Apsolutno mi je danas jasno.
Zato da bismo ga znali prepoznati.
Kako ti rješavaš probleme?
Koja je tvoja najbolja strategija?
Jesi li zadovoljan njome?
Do čitanja, vaša Aleksandra.
Nema komentara:
Objavi komentar