Sopot - Kao što ste vjerojatno
pročitali u uvodnom slovu o mojoj malenkosti, moj poduzetnički staž broji već
20 i koju godinu. I bila sam vrlo mlada, nesigurna i neiskusna kada sam
počinjala. I nisam pojma imala u što i zašto se upuštam. Devedesete su bile
godine kad je svaka „bolja“ kuća u Hrvatskoj imala registriranu firmu. Bilo je
to moderno, in.
Nakon desetljeća figurativnog socijalističkog mraka, ljudi su
osjećali potrebu svoju novodobivenu slobodu izraziti kroz „biznis“,
kapitalistički način da se pokažu i dokažu da su bolji, vještiji, sposobniji –
sve samo da nisu prosječni i jednaki. U to doba spretniji su akumulirali
kapital, oni malo manje spretni gradili su solidne obiteljske tvrtke, a oni nespretni
pokušavali preživljavati od ad hoc poslova i poslića. Biti „privatnik“ bilo je
pitanje imidža, prestiža, simbol uspjeha i dobre zarade. I svi smo nekako
vjerovali da svatko od nas može biti uspješan „privatnik“, da sam može raditi
bolje i zaraditi više nego da radi u nekoj od posrnulih socijalističkih
tvornica ili kod nekog novopečenog biznismena. Mnogi su vrlo brzo shvatili da
kapitalizam i poduzetništvo nije romansirana priča iz hollywoodskih filmova.
Biti poduzetnik nije samo beneficija, nego i odgovornost i obaveza – prema
sebi, ljudima i društvenoj zajednici.
Od tog vremena do danas
podosta se promijenila slika našeg društva, poslovnog okruženja, pa i samog
poduzetnika kao pojma i osobe. Poslovno se okružje uredilo i
institucionaliziralo, uredili su se mnogi pravni i ini okviri gospodarske
djelatnosti. U svakodnevnom životu kao obični građani bombardirani smo
kojekakvim normama, propisima, nametima... U poduzetništvu nije nimalo
drugačije – izazov je prilagoditi se ne samo novim tržišnim i tehnološkim
uvjetima, nego ići i u korak s novim zakonima, propisima, pravilima. Ne kaže se
bez razloga da je poduzetnik osoba koja riskira novac, zdravlje, vrijeme,
društveni ugled, ponekad i obiteljske odnose a sve kako bi osmislio i razvio
profitabilan proizvod ili uslugu. Ja svoje klijente, poduzetnike, vidim kako
vrlo hrabre ljude koji su spremni uvijek i stalno plivati uzvodno. Kad to nije
nimao lako, zašto bi netko uopće postao poduzetnik?
Neki su ljudi rođeni s
poduzetničkim duhom. To su oni koji uvijek imaju rješenje za svaki problem,
koji će se snaći u svakom trenutku i svakoj situaciji, koji nisu baš sretni što
imaju šefa, ali su uvijek spremni maksimalno se angažirati u rješavaju
poslovnih zadataka. Ti su ljudi rođeni da budu „šefovi“, da vode poslove i
projekte „na svoj način“, i nikad, baš nikad ne bi bili zadovoljni biti nečiji
zaposlenici.
Neki drugi poduzetnici su
to postali (ili će postati) stjecajem okolnosti. Neki od mojih vrlo uspješnih
klijenata postali su poduzetnici iz nužde – ostali su bez posla. Znate već kak' to ide kod nas – ostaneš bez posla u ranim 40-tim i dočekaš penziju na burzi.
E, pa oni su svoje vještine i znanja, da tako kažem, stavili na tržište.
Iskusni u svojim zanimanjima, uložili su sve svoje resurse u kvalitetne i inovativne
proizvode i usluge, a poslovni, financijski i marketinški zanat pekli su usput.
I uz vjeru u sebe i svoje sposobnosti, priča o uspjehu je tu!
Ja sam pak postala
poduzetnik jer sam shvatila da mogu puno bolje i kvalitetnije odraditi posao
ako ga sama organiziram, da mogu klijentu pristupiti sa više pažnje i
odgovornosti, da klijentu ne treba samo servis, nego i savjet, uputa, pomoć, da
kroz samostalan rad mogu organizirati svoj poslovni i privatni život po svojoj
mjeri.
Jeste li ikada razmišljali
o vlastitom privatnom poslu? Koji bi bili vaši motivi za otisnuti se u tu
avanturu? Razmišljajte, maštajte...
U nekim sljedećim
tekstovima pokušat ću vam pokazati kako funkcionira poduzetništvo. I da stvari
koje u početku izgledaju komplicirano uopće ne moraju biti takve, kad znaš što
te čeka i kad imaš pomoć i podršku na svom poduzetničkom putu.
Do čitanja....
Nema komentara:
Objavi komentar