Kako siješ, tako ćeš i žeti!

Novi Zagreb - Draga osobo izvan forme, 

Da, to te je promatram u trgovačkom centru. Ali ne, ne smijem ti se jer si izvan forme. Sasvim slučajno sam te ugledao, i moram priznati da sam zbog toga što vidim neopisivo ljut, frustriran i gorim u sebi. Ti si osoba u nekim ranim tridesetim, a mučiš se s podizanjem svog malog djeteta. Naslonjen si na kolica za kupovinu jer si u toliko lošem tjelesnom stanju da tvoje noge ne mogu nositi tvoje vlastito tijelo u laganoj šetnjici po trgovini. 

Gledam te i pitam se, što će biti za deset godina ako se sada ne promijeniš?Sigurno se pitaš zašto sam je zbog toga ljut? Zašto to mene smeta? Frustracija je prisutna, jer, postoji toliko stvari oko kojih bi ti želio pomoći, koje bi htio da shvatiš. Kretanje i jednostavno vježbanje bi ti dalo kvalitetu životu koju možda nikada nisi iskusio. 

Primijetio sam i da nosiš više slojeva za nekoliko brojeva prevelike odjeće jer se ne osjećaš ugodno sa svojim tijelom. A tek malo više hodanja, nešto malo kvalitetnije hrane i dodajući pokret u svoju dnevnu rutinu bi ti pružilo samopouzdanje koje možda nisi godinama osjetio. 

Način na koji živiš sada određuje kvalitetu kojom ćeš živjeti u budućnosti, i to ne samo u skoroj budućnosti gdje ćeš brinuti o svojoj djeci, već i kvalitetu života kojom ćeš dočekati svoje unuke. 

Želio bi ti objasniti kako postoje profesionalni treneri, stručnjaci koji razumiju tvoje strahove, tvoje potrebe i tvoju borbu s prekomjernom težinom, te kako postoje brižni ljudi koji ti mogu pomoći. 

Volio bi da shvatiš kako ne moraš težiti nedostižnom i uspoređivati svoje tijelo sa savršenim, isklesanim tijelom s naslovnice nekog časopisa. Daj najbolje od sebe iz dana u dan. Samo trebaš naći zdravu verziju onog tko si i onog što želiš biti. 

Posebno bi me veselilo kada bi spoznao osjećaj koji dolazi iz stanja «biti zdrav», kada postigneš osjećaj osobnog zadovoljstva koji dolazi od spoznaje da je fitnes – kretanje, a kretanje – život. 

Ma ustvari, ispričavam ti se što sam te gledao danas u trgovačkom centru. Samo sam na trenutak pomislio da je moja obveza mijenjati živote i pomagati ljudima vodeći ih u blistaviji, zdraviji i bolji život. Znam samo da će ti, ako se ne promijeniš, kvaliteta života biti sve lošija sa svakim nadolazećim rođendanom. Većina bolesti koje dolaze sa starenjem su samo-uzrokovane, i sada kada si prošao pored mene, shvatio sam kako ne postoji ništa što mogu učiniti da ti pomognem sve dok ti sam ne odlučiš pomoći sebi. I da, možda si savršeno sretan ovakav kakav si sada, ali to ne mijenja ono što nezdrav način života čini onom tko ćeš biti u budućnosti. 

Želim ti zdravlje i ništa drugo osim dobro, i ako ti ikada bude potrebna pomoć, molim te nađi profesionalnog trenera koji će brinuti o tebi. Ima nas, postojimo, i kada misliš da je došlo vrijeme za tebe, bit ćemo spremni. Samo te molim, nemoj predugo čekati, neće postati ništa lakše u budućnosti. 

S poštovanjem, tvoj trener iz kvarta.   Zato razmislite i ostanite zdravi i lijepi! 

 Za više informacija kontaktirajte udrugu Beauty fit na facebook stranici @beautyfitdsr

Dobrota ne poznaje granice

Siget - Prekjučer smo posjetili prostorije Gradskog društva Crvenog križa u Sigetu 18A, gdje se održala akcija dobrovoljnog darovanja krvi, a ujedno održao i besplatan pregled očiju jedne domaće klinike koja je specijalizirana za ovu vrstu bolesti.

Već po običaju se u zakazano vrijeme 14,00 sati okupio veći broj dobrovoljnih darovatelja (žena i muškaraca), te su u ugodnom razgovoru, pri obavljanu rutinskih pregleda prije samoga darivanja krvi, izmjenjivali svoja iskustva, te razgovarali o  svakodnevnim temama.

Ankica Jakunić, referent za Dobrovoljno
darivanje krvi, pri Crvenom Križu grada Zagreba

-  Organiziramo redovitu akciju darivanja krvi ovdje u našem prostorijama u Siget-u 18 A., koja se održava jedanput mjesečno. 

Jučer smo obilježili nacionalni dan Darovatelja krvi ( 18. listopada), gdje smo podijelili Zahvalnice za  sve darivatelje, koji su darovali svoju krv 200 puta, 128 puta i 100 darivanja krvi za muškarce, a za žene 55 puta i 35 puta.

dr. Mirko Ratković, doktor sa klinike Svijetlost

- Kao jedna od vodećih klinika na ovim prostorima, vezano uz jučerašnji nacionalni dan dobrovoljnih darovatelja krvi odlučili smo svim dobrovoljnim darovateljima pokloniti besplatan sistematski pregled očiju.

Stručnog smo mišljenja kako sistematski pregled svakako treba uraditi, makar jednom godišnje, kako bi se utvrdilo, postoje li rizični faktor i sl. Ljudi obično doživljavaju svoj vid kao zdravo za gotovo, ali ih ipak treba pregledati jer se neke bolesti mogu potkradati, ili se pak može na vrijeme prevenirati kako bi izbjegli eventualne komplikacije...

Danas u okviru sistematskog pregleda vršimo, određivanje dioptrije, pregled oka, pregled ili mjerenje očnog tlaka i ukazivanje na neke eventualne faktore rizika ukoliko je pacijent  odnosno osoba koju pregledavamo ima neke bolesti koje mogu imati svoje posljedice na očima.

Zaista nam je drago što su se ovom pregledu sa mnogo strpljenja i pažnje odazvali gotovo svi današnji dobrovoljni  darovatelji  krvi. Sve one koji žele nastaviti preglede, mogu se javiti kod nas na kliniku, gdje smo pružili posebne popuste.

Senka Miloš, djelatnica
Gradskog društva Crvenog križa

- Upravo sam obavila pregled očiju, koji je zapravo jako jednostavan i bezbolan. Pravi razlog pristupanju ovom sistematskom pregledu leži u tome, što moja majke "ima"  leukom. Neki liječnici, specijalisti, također za oči, rekli su mi prije mnogo godina kako je to naslijedno, upravo iz tog razloga sam dana pristupila sistematskom pregledu, kako bi se uvjerila u sadašnje stanje svojih očiju.

- Kako je prošao pregled?

- Kako sam već rekla. Brzo, jednostavno, bez obaveznih maramica, suza i sl... Stanje sa leukomom je - granično -  Naime, po riječima  g. Mirka Ratkovića, postoje kapi za oči, koje tome mogu uvelike pomoći, ni bilo bi i dalje poželjno redovito kontrolirati barem jedanput godišnje oči i svoj vid kako bi imali sve u vezi toga "pod kontrolom".

Mario Đereković, djelatnik
Hrvatska pošta

- g Đereković, koliko već dugo   dragovoljno darujete svoju krv?

-  To činim, već redovito oko šest godina.

- Možete li nam reći što je vas motiviralo, da i vi postanete jedan od zapravo nevidljivih junaka i junakinja našeg društva, uvjek spremnih pomoći, pa i onda kada je vaša pomoć - dobrovoljnih darovatelja krvi - najpotrebnija?

- Od mala se u mojoj obitelji svakako još uz neke druge vrijednosti gajila  i vrijednost darivanje. U mome se domu oduvijek govorilo : Što više daješ, više ćeš i primati. Naravno, ovdje se ne gleda samo na vlastitu dobit. Stvar je pomoći drugima, a kako smo mi svi samo jedno, tako se sve što darujem, također i vraća.

- U spomenutih 6. godina, koliko ste puta darovali svoju krv?

- Do sada sam  svoju krv darovao dvadeset puta.

- Dakle, uvijek se odazivate kad god se organiziraju akcije dobrovoljnog darovanja krvi?

- Uvijek,  svaka tri mjeseca. Kad god je akcija, ja dolazim... Ne može se dogoditi da ja ne dođem.

- Što bi poručili za sve one koji se eventualno boje dobrovoljno darivati svoju krv?

- Dođite, nije tako ništa strašno. Možda je prvi puta, kada se tek susrećete sa ovom čarobnim svijetom dobrote (dobrim ljudima i humanim djelom, gdje direktno pomažete drugima). Odlučite se i to je to! Uvijek nekome treba nečija krv!

- Da li ste obavili i pregled svog vida, odnosno očiju ?

- Svakako. Zaista sam pozitivno i ugodno iznanađen ovim pregledom, koji je bio potpuno besplatan. Kako sam ja poštar, ali onaj koji donosi poštu (penzije, radost, "čestitke"  ovrhe, tugu itd...) tako sam i sudionik u prometu, pa mi je iz mnogo razloga vid vrlo važan uz moje radno mjesto. Naravno, kako sam iskoristio ovu priliku i ovbavi pregled, te saznao, kako je sa mojim vidom i očima sve u redu. Zahvaljujem ovim simpatičnim ljudima iz privatne klinike, na odlično uređenom pregledu, te ljubaznosti i susretljivosti. Sada sam siguran, kako pri isplati penzija više neću moću sumnjati u svoj vid, te neću pogriješiti i oštetiti sebe  Ha, ha , ha ..... mala šala !

Zahvaljujem i ovaj puta organizatorima, na današnjoj ovako odlično organiziranoj akciji dobrovoljnog darivanja krvi i potpuno besplatnog pregleda očiju i kontrole vida.

Patke

Novi Zagreb -  Dragi moji, sigurno se sjećate pjesmice : "Pliva patka preko Save, nosi pismo na vrh glave........

Ovaj put vam ne donosim  pismo, ali donosim s ljubavlju recepte o toj cijenjenoj ptici - patki, koju svi rado vidimo i kušamo pogotovo za našim blagdanskim stolom. Tim više, što patke pripremamo narazne načine, nije samo tradicionalno jelo za "Svi svete", već je upravo u ovom vremenskom razdoblju, njezino meso i najkvalitetnije. Patke imamo domaće i divlje. Nama su dostupnije domaće, koje se uzgajaju u našim seoskim domaćinstvima, ali ponekad i u predgrađu većih gradova, pa je ponuda na policama trgovina, ali i tržnicama velika i raznolika. Ne moramo uvijek kupiti čitavu patku (pogotovo ako je obitelj mala), već imamo ponudu patke u dijelovima (polovinu patke, zasebno batak, karabatak, pačja prsa i sitniš (glava, vrat, krilca, želudac...). Na ovaj način zaista je dostupna svima za kupovanje. Divlje patke manje su dostupne, love se prema određenim pravilima i vremenskom razdoblju (poznato je to u lovačkim društvima), pa ih često nalazimo i u "smrznutom stanju" u trgovinama. Za razliku od domaće patke, meso im je zdravije jer sadrži manje korestola, i manje kalorijskih vrijednosti.

No, vratimo se našoj domaćoj patki - koju svi rado konzumiramo pripremljenu na različite načine: kuhanjem, prženjem, pirjanjem - od juhe do glavnog jela sa prilogom. Prilog patki mogu biti žitarice najčešće - heljidina kaša- zatim voće (jabuke, naranče, smokve, kesten, suhe smokve), a nekad i panceta za bolji okus, a ovisi o odabiru recepta i kraju u kojem patku pripremamo.

Za kraj današnje kolumne, a s obzirom na "svečarski ručak", dodajemo i kolač od kestena.

1.Patka punjena heljdinom kašom

• 1 patka
• 20dag heljdine kaše
• 10dag masti
• 1 glavica luka
• 1 jetrica
• sol
• papar
• 1 vezica peršuna

Probranu kašu operemo u većoj količini mlake vode, ocijedimo, a potom je kratko prokuhamo u slanoj vodi. Luk sitno nasjeckamo, a jetricu narežemo na manje komade. Na dijelu masnoće popržimo luk i jetricu.Potom dodamo ocijeđenu kašu i papar. Sve dobro promiješamo, maknemo sa štednjaka i umiješamo nasjeckani peršin. Patku (racu) očistimo i posolimo izvana i iznutra.

Potom je napunimo pripravljenom kašom i stavimo u lim na preostalu mast. Pečemo u pećnici na 200 -220 C oko 1,5 sati. Tijekom pečenja patku zalijevamo sokom od pečenja, a u lim nalijemo malo tople vode. Pečenu patku narežemo na komade i zajedno s nadjevom složimo na pladanj. Ukrasimo pladanj i uz to poslužimo salatu po želji. 

  

2. Pačja prsa na mediteranski način

• 2 komada pačjih prsa
• 1 dl.ulja,  malo maslaca
• 40 dag. pellata
• 10 dag. crnih maslina (bez koštica)
• 2 češnja češnjaka
• 1 dl. bijelog vina
•  lovor, majčina dušica
• sol, papar

Pačja prsa dobro operemo, posušimo papirnatim ubrusom, i kožicu lagano zarežemo u obliku mreže. Malo posolimo i popaprimo. Na zagrijano ulje i maslac stavimo peći pačja prsa , najprije tako da strana sa kožicom bude okrenuta dolje na masnoću. Dobro zapečemo i okrenemo, uz lagano dolijevanje vina i malo vode. Nakon desetak minuta,  dodamo izrezane pallete, maslac, zdrobljeni češnjak, lovor i majčinu dušicu. Nastavimo peći pri laganoj temperaturi, dok meso ne omekša. Izvadimo ga iz posude, a po želji umak možemo zgusnuti sa malo brašna, razmućenog u malo vode. Prsa izrežemo na ploške, polijemo pripremljenim umakom i poslužimo uz prilog po želji (njoke, prepečenu 'palentu i sl.).

3. Rolada od kestena

• 5 kom. jaja
• 10 dag. šečera
• 10 dag. mljevenih oraha
• 4 žlice brašna 
• 1 vanilin šečer

Nadjev:

• 20 dag. kesten pirea
• 10 dag. maslaca
• 1 žlica ruma 
• marmelada od šipka
• šećer za posipanje

Žumanjke, šećer i vanilin šećer mješamo da dobijemo gustu i svijetlu smjesu, dodamo čvrsti snijeg od bjelanaca - lagano izmiješamo pjenjačom i dodajemo postupno i naizmijence mljevene orahe i prosijano brašno. Sjedinimo u jednoličnu smjesu i ulijemo u lim (32x36 cm.) na koji smo stavili papir za pečenje. Odmah stavimo peći u zagrijanu pećnicu na srednju vatru 10-15 min. Pečeni biskvit pažljivo izvadimo iz lima na čisti ubrus posut šećerom u prahu i zajedno toplo uvijemo u roladu. Kada se dobro ohladi odvijemo roladu  i uklonimo ubrus. Cijelu površinu premažemo najprije marmeladom od šipka, a zatim pripremljenim nadjevom od kestena.(kesten pire izmiješamo sa omekšalim maslacem u glatku kremu i dodamo rum.) Ponovo pažljivo uvijemo roladu, da se biskvit i nadjev dobro zalijepe. Obilno posipamo šećerom u prahu. Želimo li, da ova rolada izgleda i bude bogatija, možemo umjesto šećera preliti čokoladnom glazurom.  Dobar tek od srca želi vam

  Božica Mirić  

Sa predstavljanje knjige - Dovoljno dobra

Travno - "U Knjižnici Novi Zagreb, Božidara Magovca 15 održano je predstavljanje knjige "Dovoljno dobra" autorice A. Saške Mutić, u četvrtak, 27. listopada 2016. Knjiga je predstavljena u društvu s autoricom i njezinim gostima: književnikom Branislavom Glumcem i glumicom Vesnom Tominac Matačić.

Branislav Glumac došao je na predstavljanje ove knjige s posebnim povodom. Naime, Saška Mutić u svojoj knjizi "Dovoljno dobra" nadovezuje se na slavnu Glumčevu "Zagrepčanku", roman koji je prvi puta objavljen 1974. godine i od tada doživio 14 izdanja, a do sada je prodan u više od 120.000 primjeraka.

Ispričavamo se zbog
lošije kvalitete fotografija

Saška Mutić, opčinjena tom pomalo tužnom ljubavnom pričom od trenutka kad ju je pročitala, prevela ju je na engleski jezik, a radeći na Glumčevom filmskom scenariju prema romanu "Zagrepčanka" i uz ohrabrenje samoga autora Branislava Glumca, odlučila je napisati svojevrstan nastavak te priče. Tako u podnaslovu romana Saške Mutić stoji: "Zagrepčanka 40 godina poslije". Roman koji je napisala, objavila je ove godine nakladnička kuća Hena com. U razgovoru prilikom predstavljanja knjige otkrila je neke svoje spisateljske tajne o tome kako je roman nastajao. I ovom prilikom možemo od svega srca preporučiti roman "Dovoljno dobra" jer je "Dovoljno dobra" - odlična!"

- Milena Ajduković

Moć velikih, iskušenja malih… !

Novi Zagreb - Ovih dana cijeli tim časopisa Poduzetnik se pripremao za put u Split. Ekonomski fakultet Sveučilišta u Splitu, Studentski poduzetnički inkubator, Klub mladih Split, Udruga Biti Bolji iz Osijeka i časopis Poduzetnik uz potporu Športskog saveza invalida grada Splita i Turističke zajednice Grada Splita organizirala je Poduzetnički stol pod nazivom „Probudi pobjednika u Splitu, a onda i Tribinu poznatog kultnog novinara i nekadašnjeg urednika TV dnevnika Gorana Milića radnog naziva: Uređen, uspješan i human biznis… ?

Naš projekt „Biti Bolji-Be Better“ odavno je prešao granice Osječko-baranjske županije, motiv su nam bili svi oni mladi ljudi koji su nas slušali, postavljali pitanja, na kraju prilazili i čestitali na svemu što smo im dali. Davanje, to je moto kojeg bi se svi trebali pridržavati. Posebno oni koji su veliki i moćni. Poduzetnici, obrtnici, institucije, lokalna uprava,… svi koji žele i mogu pomoći u ovom, ali i u drugim projektima koji ne provodimo samo mi. Osjećaj koji imate kada podržavate nešto što mladima daje nadu i vjeru u bolje sutra je fantastičan. Kada im kažemo da je pohlepa najgora emocija koji ne smije prevladati kod čovjeka pogledaju se… ponekad vidim osmijeh na licu, ponekad zamišljena lica, ali sam siguran da na kraju shvate našu poruku. A to i jeste smisao ovog našeg neprofitabilnog projekta.

Nažalost, mi smo samo mali poduzetnici koji ne mogu sve sami realizirati, posebno bez financijske pomoći drugih. Ostao sam zatečen kada smo poslali zamolbe za simboličnu financijsku podršku ove naše posjete Splitu. Većina se zaklinje u čovjeka i njegovu potrebu da pomaže drugima. A onda kada dođe taj trenutak sve ostane samo na mailu ili dopisu kojeg smo poslali. Nema odgovora. Nema čak ni negativnog odgovora. Zar ne bi bilo normalno da svatko od nas dobije odgovor bez obzira kakav on bio. I mi ponekad ne stignemo svima odgovoriti, ali ipak na kraju to uradimo. Malo nas je, pa ćete shvatiti zašto nam treba malo više dana za odgovor.

Ponukan razmišljanjem gdje to ima uređenog, uspješnog i humanog biznisa očekivao sam da će moćni i veliki kazati, radite dobru stvar, hoćemo podržat ćemo vas ili ne možemo to uraditi jer nismo u stanju, nismo ovo planirali u budžetu (iako je ovo postala fraza koju svi veliki ponavljaju kada nešto ne žele). Izgleda da smo mi od ovog biznisa tisućama milja udaljeni. Jer da nije tako onda bi sigurno dobili odgovor od većine kojima smo pisali, makar odgovor bio i negativan. Iskušenja malih poduzetnika su velika, svakodnevno ih pritišću obaveze, neplaćanja, propisi, mišljenja,…, a moć velikih je u činjenici da mogu sve. Pa i ne odgovoriti na mail. Iako su im ljudski resursi i ostali logistički kapaciteti daleko ispred svih nas malih. Možda su samo sebi dovoljni. Možda nisu svjesni da bez malih ni oni ne bi postojali. Možda smo im mi mali prilika da još više uzmu, a manje da daju.

Split, pa zar nije logično da nam odgovori Splitska banka. Očigledno da nije jer u zadnjih nekoliko godina samo smo jednom dobili kurtoazni odgovor. Čak mislim da nisu ni pročitali što to pitamo i nudimo. Siguran sam da je to način poslovanja jer onda ne bi uvijek od istih banaka dobivali odgovore, a od nekih nikada.

HBOR, institucija koja unazad bar dvije godine nikada nije ni na jedan naš mail o ponudi suradnje odgovorila. Pitam se što ih sprječava, možda stvarno imaju posla preko glave. Ali, isto tako imaju i osobe koje su zadužene za PR. Nema veze, biti iznad drugih je nekome veliko zadovoljstvo. Da ne ispadne da su samo neke banke takve. Ne, većina „velikih“ ne želi odgovoriti na ponude, pitanja ili prijedloge, pa čak i intervjue… sve ono što traži davanje je sporno. Sve ono što traži uzimanje je normalno. Podravka, Atlantic grupa, Franck, Kraš, Zvečevo, Kandit, Saponia, sve velike pivovare u Hrvatskoj… mogao bih tako još dugo nabrajati. Možda jednom i napišem naše male crtice o njima.

Sloga se uvijek isplati

Botinec - Ovaj tjedan smo posjetili Podružnicu umirovljenika Botinec. Točnije, posjetili smo grupu upornih i marljivih članova, koji već cijeli niz godina pod ugodnim vodstvom volonterke  vježbaju raznolike vježbe, kako bi zadržali ili unaprijedili gipkost svoga tijela ali i učvrstili svoje zdravlje.

Kako smo imali prilike vidjeti ali i doživjeti, entuzijazam svih članova ove grupe je iznenađujući. Sa veseljem se dolazi redovito na ovo druženje, a kako smo vidjeli, ne postoji nitko tko bi "malo zabušavao" već naprotiv. Vježbe se izvode, polako, temeljito i sporo, tako da svatko od prisutnih može pratiti  ugodan ritam. Ono što nas je posebno obradovalo, slijedilo je tek pri kraju. Naime nakon klasičnih fizičkih vježbi uslijedila je joga vježbe disanja. Svi su sudionici spontano prihvatili i ove posljednje joga vježbe disanja, gdje se moglo primijetiti, kako u njima očito, uživaju.

Zdenka Vukman, medicinska sestra
voditelj vježbi u Podružnici umirovljenika
 Botinec

- Do naše suradnje , umirovljenika Podružnice umirovljenika Botinec i mene, moram istaknuti kako sam i sama član, došlo je sasvim spontano. Rekla bih, ljubav na prvi pogled.

Naime u razgovoru sa rukovodstvom naše Podružnice, sasvim spontano smo došli do potrebe naših članova u želji da ih uvedemo u vježbanje, kao svoju tjelesnu, psihičku, fizičku aktivnost.

U to vrijeme mi se činilo jako zgodnim da se nešto pokrene i da eto, odvojim dio svoga slobodnog vremena, te da se angažiram i svojim voljom ali i znanjem, s obzirom da sam svojevremeno i sama polazila dugi niz godina Jogu i Tai chi, ali imam znanja i iz fizikalnu terapije... 

Moram istaknuti kako sam izuzetno pažljiva i promišljena pri izboru vježbi, jer se ovdje okupljaju ljudi različitih životnih dobi.

U svom tom sam, nakon mnogo upita i velikog interesa osmislila i ciljana predavanja . Tu se uglavnom radi o zdravoj prehrani, prevenciji od odebljanja, itd.. Uglavnom su prisutne sve teme za koje postoji interes. 

Uglavnom ovdje u našoj grupi radimo na fizičkoj i psihičkoj aktivnosti.

U početku sam bila mišljenja kako će se uključiti, tek po koji član naše Podružnice, no već u samom početku, sve ovo o čemu govorim je pobudilo, zapaženi interes većeg broja umirovljenika. Sada, već duže vrijeme imamo jedan mali problem sa kapacitetom ova naše prostrije, koja može primiti, upravo toliko koliko može.

Istaknula bih, kako mi je beskrajno drago i na to sam u ime svih nas, pomalo ponosna, da se upravo ovakve stvari, događaji i sl. odvijaju u našem Botincu, koji je na žalost malo udaljen od epicentra važnijih zbivanja.

Upravo iz tih razloga se trudim maksimalno. Radujem se iskreno od srca svakom našem novom susretu. Članovi ove naše grupe, marljivo i predano dolaze i po snijegu, kiši, suncu i ledu što samo govori o našem uspjehu u druženju i višestranoj koristi, kako fizičkoj, zdravstvenoj ali svakako  psihičkoj. Dodamo li tome iskrenu ugodu druženja, mišljenja sam kako smo svi skupa ostvarili kutak koji nas zbližava, potiče i sve skupa čini kvalitetnijima, kako u zdravlju, psihičkoj i fizičkoj snazi ali i u ljudskim osobinama.

Branko Blažina, član
Podružnice umirovljenika Botinec

- Gospodine Blažina, možete li nam reći što je vas motiviralo da se pridružite ovoj grupi članova, koji već dugi niz godina vježbaju?

-  Na žalost ja sam ostao bez radnog mjesta 6. do 7. godina prije mirovine. U toj neizvjesnosti sam lutao, pitajući se - Što dalje? 

No, kako sam kičmeni bolesnik , hodao sam po terapijama. Tada u to vrijeme sam si našao u Domu za starije i nemoćne Sveta Ana u Sopotu. Tamo mi je netko rekao. Oni tamo imaju gerontološki centar i oni imaju iz vana suradnike. Tako da ja već 6. godina odlazim tamo dva puta tjedno.

Moja pokojna supruga je pak, dolazila ovdje na vježbanje. Kako su se ovdašnji članovi jako lijepo odnosili prema njoj ja ovdje dolazim kako bi se na neki način odužio svim ovim prekrasnim ljudima.

Ovdje sam sada oko 8. do 9. mjeseci i moram reći kako sam zaista zadovoljan vježbanjem i ovdje.Ljudi su prekrasni, a voditeljica iznimno zainteresirana  kako bi kroz vježbe pripomogla svakome ode nas.

- Za kraj, što bi poručili svim onima, koji sada sjede uz televizore, računala....

- OOOOoooooooo, kako griješe!?  Ja ne mogu nikoga nagovoriti  ali bi svakome predložio, onako iskreno, ljudski - dođite. Uložite u svoje zdravlje, u svoje tijelo!

Ankica Subotić, član
Podružnice umirovljenika Botinec

- gđo. Subotić, što je vas ponukalo da krenete vježbati, odnosno da se uključite u rad ove grupe ?

-  Bila sam prije na "vikendu" pa sam se bavila poljoprivredom i sada moram tu energiju usmjeriti, i onda sam je usmjerila na vježbanje.

- Kako ste zadovoljni ovdje na vježbanju?

- Super! Odlično nam je, družimo se, vježbamo. Gospođa Željka je jako draga. Kako vidite, ova naša dvorana je ispunjena do posljednjeg mjesta, zasigurno i to govori ponešto o našem vježbanju i o kvaliteti voditeljice.

- Kako se osjećate?

- Jako dobro, jako dobro ... Vježbe su baš odlične. Nisu teške, nego su baš ono spontane, praktične..

- Vidimo da ovdje mjerite (voditeljica) i krvni tlak...

- Da mjerimo ga. Izmjerimo ga prije početka vježbanja, pa i nakon vježbanja. No, sve je OK!

- Što bi rekli ostalim članovima Podružnice, koji nisu uključeni u ovo vježbanje?

- Neka ne spavaju doma. Neka se uključe, od spavanje nema ništa. Treba se družiti, trebamo jedni drugima nešto reći ispričati se i to je to.

Štefanija Markaš, predsjednica
Podružnice umirovljenika Botinec

-  Ove  fizikalne vježbe održavamo jedan puta tjedno, ovdje u našem prostoru uz  voditeljicu volonterku Željke Vukman, koja je također član naše Podružnice.

Moram istaknuti kako smo jako zadovoljni svime što se radi ovdje, od recimo, mjerenja krvnog tlaka, preko fizikalnih vježbi, pa do Joga vježbi, koje nas zaista na kraju uvijek kvalitetno opuste.

U grupi nas ima nešto oko dvadesetak, na žalost - više nas ni ne stane u ove naše male prostorije.

Naši članovi su izrazili želju, kako bi više puta tjedno vježbali, no međutim tijekom tjedna imamo druge aktivnosti, kao npr. pjevački zbor, šahisti, raznolike radionice itd...

Zaista nismo u mogućnosti da dodamo još po koji termin, za ove naše zaista zdrave vježbe, koje zaista koriste svima. Ljudi i ženice koje ovdje dolaze i aktivno sudjeluju, su  presretni što mogu  sudjelovati i  imati pomoć u  mjestu gdje stanuju, kako ne bi morali putovati . Ovdje naši članovi dođu sami, koje trebamo, mi ih otpratimo njihovim domovima. Usput ovdje imamo priliku uz mjerenje krvnog tlaka izmjeriti i razinu šećera u krvi. Često puta nas naša voditeljica upućuje gdje da se obratimo (jer ne znaju svi), kojem liječniku.

Voljela bih da jednog dana i nju možemo nečim nagraditi, jer sve ovo radimo volonterski.

Sport, druženje i nova prijateljstva

Siget - Prošli vikend smo prisustvovali zanimljivoj prijateljskoj utakmici dvaju klubova  B.K Siget i B.K. Trnsko u balotama. Moramo priznati kako sve do ovog susreta naša su znanja o ovom sportu bila doista površna, ali kriva. Mislili smo kako se tamo neke kugle bacaju, sa ciljem da budu najbliže, onoj najmanjoj od njih. To, možda u suštini i je tako, no postoji mnogo pravila, koja mi nismo uspjeli sve popamtiti, koja ovu igru čine izuzetno, zanimljivom, dinamičnom i kreativnom.

Naši domaćini, igrači i članovi B.K. Trnsko, koji su gostovali kod igrača B.K. Siget, tek su se krajem prošle godine okupili u želji da na ovakav način iskoriste svoje slobodno vrijeme i kroz ovu zanimljivu igru steknu nova poznanstva. Naime, zbog određenih problema u Boćarskom savezu Zagreba, sve se malo odužilo, no to naše domaćine ne smeta, neopterećenim rezultatima oni se na ovakav način druže ali i redovito treniraju četvrtkom na svom terenu u Trnskom.

Josip Malunec, predsjednik
B. K. Trnsko

- Sada preko zime ćemo uraditi zvaničnu registraciju našeg kluba, do sada nismo registrirani. Nakon registracije, želimo se natjecati u Ligi - ZUP. To je Županijska boćarska liga. 

Bez obzira na svoje osobne godine u ovom sportu smo svi mladi. Nitko to baš nije igrao do sada, onako službeno, svi se učimo, ali smo uporni i ne damo se.

- Možete li nam reći, kako stojite sa igračima, postoji li interes?

-  O, da. Za sada imamo 18. igrača, no još nam se prijavljuju novi igrači. Sada pružamo mogućnost svima da igraju, bez obzira na ostvarene rezultate na prijateljskim utakmicama. Ne gledamo rezultat, nego dajemo svima da sudjeluju, a posle ćemo malo postrožiti  uvjete, kako bi nastupali samo najbolji.

Ovdje sa B.K. Siget igramo , kao što vidite prijateljsku utakmicu čija je svrha prije svega ugodno druženja, pa kroz igru stjecanje nova poznanstva.

- Gdje se nalaze vaše klupske prostorije?

- Uh, tu ste nas malo zatekli. Naime, mi u Trnskom imamo jedan mali kontejner, koji usput dijelimo sa nogometašima. Spomenem li kako ti nemamo niti struje, niti vode, ne postoji čak ni WC. To je prostor od 2X2 metra i tu se nalazimo. Imamo zemljani teren, mišljenja sam kako je među kvalitetnijima u gradu. Zemljani teren je mnogo kvalitetniji od betonskog ili asfaltiranog terena. Naime na zemljanom terenu, mnogo manje stradaju noge, zglobovi, koljena. Ipak smo mi u godinama. Svi smo mi mladići od svojih 50 i više godina.

Božo Klanac,tajnik
B.K. Siget Osvit

- Naš klub egzitira već oko tridesetak godina. U to vrijeme smo asfaltirali ovo igralište. U ovo vrijeme smo tražili da malo obnovimo igralište u Vijeću gradske četvrti Novi Zagreb / zapad, no na naš upit, oni su samo "okrenuli glavu" i ništa od toga.

Kroz sve ove godine djelovanja i natjecanja, prošli smo kroz mnoge lige, Zagrebačke druge, treće, prve, pa čak smo bili i u onoj zadnjoj Zagrebačkoj, drugoj....

Trenutno se natječemo u Županijskoj Ligi.

Danas na ovom prijateljskom susretu, nama nedostaje nekoliko ključnih igraća, koji su spriječeni vlastitim obavezama, što u konačnici zapravo, što se tiče rezultata i druženje ne znači baš mnogo. Kako vidite, svi su zanijeti igrom, no također se šale, druže. Po završetku utakmice, biti će održan i mali skromni domjenak, što je tradicija u našem klubu.Tada više neće biti važan rezultat već druženje i eventualno šaljivo komentiranje, propuštenih prilika na utakmici.

Za kraj bih istaknuo, kako nam pomalo nedostaje podmlatka, tako da bih ovako javno pozvao mlade ljude, koje zanima ovaj naš sport, da svakako dođu i uključe sa u naš rad i rad kluba. 

Marko Šuvar, igrač
B. K. Trnsko

- Vidimo da se klub organizira, da se pripremate za  Zagrebačku ligu. Koliko dugo vi trenirate ?

- Nekada sam je bio izuzetno aktivan u balotama. Trenirao sam i igrao u B. K. Novi Zagreb u prvoj ligi, ali onda sam prestao. Sada  su me dečki zvali, sada igram bez treninga.

Mi se inače družimo od 80-tih godina, kada je oformljen B.K. Novi Zagreb koji je nastupao u Prvoj Ligi, i onda smo sve malo razišli, finacije su malo također utjecale na to. Naime bilo je dosta putovanje, npr. Pula...i se smo morali financirati sami iz vlastitog džepa. Ubrzo je započeo i Domovinski rat, gdje više nije bilo mogućnosti bilo kakvom ozbiljnijem organiziranju. U to vrijeme dečki su se znali naći i igrati onako bez pravila, tek toliko da se druže i zabave.

No, na sreću, evo, pokrenuta je inicijativa, okupilo nas se dosta. Započeli smo po malo igrati, Sada, dokle i kako će to biti, Iskreno se nadam najboljem.