Poremećaj senzorne integracije

Novi Zagreb - U svojoj višegodišnjoj praksi primjećujem da sve više roditelja ima pitanja u svezi svoje djece...da li su razmažena,svojeglava ili postoji problematika...da bi razjasnili i pomogli mnogim roditeljima koji su u dilemama,ukratko ćemo vam iznijeti važne činjenice.

Stoga, krenimo sa upoznavanjem senzorne integracije...

Senzorna integracija je najvažniji tip senzorne obrade. Pomoću nje naš mozak stvara adekvatnu reakciju tijela, u svrhu poboljšanja percepcije, osjećaja i mišljenja. Naš mozak,svaki podražaj sprema u obliku podražaja  u djeliće vrlo organiziranih "ladica" . Svaki je osjet svojevrstan oblik informacije,no to se u nama dešava automatski, bez razmišljanja. Npr.probudimo se ujutro,operemo zube,obučemo se,osjećamo svoju odjeću na sebi,osjećamo hladoću ili toplinu...,no kod djece s poremećajem senzorne integracije,to baš nije tako.

Senzorna integracija započinje vrlo rano, još u majčinom trbuhu i nastavlja se razvijati i dalje, nakon poroda. Ona nam daje mogućnost da možemo  puzati,igrati se,hvatati igračake/stvari. Dijete u periodu od treće do sedme godine polako postaje senzomotorički zrela osoba. Tih prvih 7 godina naziva se razdobljem senzomotoričkog razvoja,te tada postupno, socijalni i mentalni odgovori, kroz igru i zabavu, prevladaju neke senzomotoričke aktivnosti.

* Važno je da roditelji,odgajatelji, učitelji i druge osobe koje rade sa djecom na vrijeme prepoznaju poremećaj senzorne integracije, kako bi uvidjeli koje smetnje poremećaj ostavlja na dijete, kako bi se pravovremeno napravili adekvatni individualni program za svako dijete.

No,ako dijete ne može npr. integrirati boje, neki podražaji ga zaista mogu boljeti ili stvarati ugodu,ako ne može organizirati opipe, smeta im dodir i ne vole se maziti s roditeljima. Zamislite da vas neka boja smeta a vi je jednostavno morate gledati na osobi uz vas, da vas okus nekog jela dovodi do povraćanja, da vam se na opip neki predmeti čine ljigavim i odvratnim,... Tako je djeci s poremećajem senzorne integracije. Oni mogu tražiti više ili manje podražaja, kako bi što bolje shvatilo okolinu. Na neki zvuk neko dijete sa  senzornom integracijom može reagirati vrlo frustrirano, dok će neko drugo dijete sa SI baš tražiti taj zvuk kao umirujući.

• Pojačana osjetljivost na svjetlost, boje,pokrete, zvukove,...
• Smanjena osjetljivost: visoka tolerancija boli, voli začinjena jela i sl.
• Neprekidno u pokretu ili pak brzo umaranje i potreba za snom
• Problemi koordinacije, zaostajanje s prvim koracima, često spoticanje,....
• Zaostajanje u govorno-jezičnom razvoju
• Razdražljivost
• Uzroci senzorne integracije:
• genetski
• prenatalni (alkohol, droga)
• prerano rođenje
• traume mozga
• postnatalni 
• manjak senzoričkih stimulansa
• manjak uobičajenih senzoričkih stimulansa nakon rođenja
• promjena načina igre
• ostali nepoznati uzroci

Ako mozak ne prerađuje osjete iz okoline dobro , ne može ni upravljati ponašanjem,te tu dolazimo do onog "teško odgojivog" li “svojeglavog”  djeteta. Tako možete čuti od djeteta da ga "bole hlače/haljina", "boli majica",... i ono to zaista tako i osjeća. Što se tiče prehrane,ono može jesti svega par namirnica i to ne svakodnevno. Možda se ne voli maziti jer joj dodiri smetaju, ali zato voli roditeljsku blizinu i razgovore.

Svijet osjećaju i “vide” na jedan svoj specifičan način...on je njima  jedna neorganizirana buka, gužva..Sve im je nepredvidivo, opasno, zato su ta djeca zbunjena i razdražljiva. 

Kod ove djece su prisutni i poremećaji koordinacije pokreta: zaostajanje u hodanju, problem sa penjanjem (npr.uz stepenice), poremećaj ravnoteže, dijete se često spotiče i pada (tjelesna nespretnost). Javljaju se smetnje u razvoju sposobnosti govora ili jezika. Problemi sa pažnjom i samokontrolom, npr. buka iz pozadine ili vizualni podražaji ih ometaju, javlja se strah od visine. Djeca s poremećajem SI često su vrlo zbunjena, uznemirena ili razdražljiva. 

Ako je dijete izloženo nekoj situaciji koja je za njega u tom trenutku stresna (promjena školskog rasporeda, promjena dnevne rutine ili nekog plana, ako ne može da dobije omiljenu šalicu) ono može odreagirati veoma burno, može dobiti napade bijesa, zaključavati se. Ovo je problem koji usporava djecu u učenju ili kao što je navedeno uzrokuje problem u ponašanju, a pri tom često su ovo prosječno ili nadprosječno inteligentna djeca.

Često se javlja sa ADHD-om, autističnim poremećajem, cerebralnom paralizom, zakašnjelim razvojem govora, smetnjama u učenju ali se javlja i kod osoba koje nemaju nikakvih drugih poteškoća i prosječnih su intelektualnih sposobnosti.

Simptomi senzorne integracije:

• Neadekvatno reagiranje na novonastalu situaciju(ukoliko se rutina promijeni)-potreba za rutinom
• Pojačana osjetljivost na svjetlost, boje,pokrete, zvukove,...
• Smanjena osjetljivost: visoka tolerancija boli, voli začinjena jela i sl.
• Neprekidno u pokretu ili pak brzo umaranje i potreba za snom
• Problemi koordinacije, zaostajanje s prvim koracima, često spoticanje,....
• Zaostajanje u govorno-jezičnom razvoju
• Razdražljivost

Tretman ove djece treba obuhvaćati :

Senzorna integracija je način na koji naš živčani sustav  procesuira informacije ( osjete i podražaje) pristigle u mozak izvana i iz samog tijela, a u cilju njihovog smislenog korištenja. Disfunkcija senzorne integracije se pojavljuje kada su mozak i živčani sustav u nemogućnosti da adekvatno integriraju osjetilne informacije,tj.podražaje. Kada se javi takvo stanje, te informacije se interpretiraju na pogrešan način što je posljedica smetnje u percepciji, ponašanju i učenju.

Senzorna integracija predstavlja složenu organizaciju svih osjeta koje tijelo koristi u svakodnevnom životu. Mozak putem senzornog podražaja neprestano dobiva informacije o stanju našeg tijela i okoline u kojoj se nalazi. Vrši percepciju, razdjeljuje ih i uređuje sukladno njegovoj sposobnosti. Ukoliko se obrada podataka koji dolaze iz osjeta dobro organizira u centralnom živčanom sustavu,  tada mozak može stvarati kvalitetnu percepciju okoline, a samim time će sposobnost ponašanja i učenja biti bolja.

Svakodnevne aktivnosti kao takve su sama senzorna integracija...što to znači?

Senzornu integraciju možemo opisati kroz mnogo stvari koje svakodnevno radimo, a koje ne uočavamo na takav način. Ukoliko se dijete hrani samostalno, da bi došlo do  realizacije istoga, mora proći vrijeme učenja i primanja mnogo osjeta da bi pokreti postali svrsishodni. Da bi uspjeli u izvršavanju bilo kojeg zadatka, neophodna je dobra senzorna integracija.

* Put senzorne integracije

Vanjski podražaji dolaze u mozak putem osjeta dodira-taktilni osjet, vida, sluha, okusa, mirisa, osjeta položaja zglobova u prostoru ili proprioceptivnog osjeta, te sposobnosti razumijevanja pokreta u odnosu na silu gravitacije ili vestibularnog osjeta.

Same svrsishodne adaptivne reakcije kod djece koja savladavanjem nekog napora ostvaruju cilj, temelj su za kvalitetnu senzornu integraciju. Djeca koja pokazuju bolju organizaciju igre u djetinjstvu biti će bolja u organizaciji općenito, što je bitan preduvjet za školovanje i budući život.

* Kako prepoznati poremećaj senzorne integracije?

Neadekvatno reagiranje na novonastalu situaciju (ukoliko se rutina promijeni)-potreba za rutinom

* Kada najranije prepoznati problematiku senzorne integracije?

Disfunkcija senzorne integracije se može uočiti u najranijoj dobi djeteta kroz izostanak normalnog obrasca kretanja, ponajprije svojevrssna nespretnost, slabiji mišićni tonus, pojačanu ili smanjenu osjetljivost na neki osjet, zaostajanje u govoru,  pa nadalje kroz loše funkcioniranje, izbjegavanje izvršavanja zadatka, hiperaktivnost, poteškoće sa pažnjom, ponašanjem, učenjem i dr.

Najvažnije je što prije prepoznati disfunkciju od strane stručne osobe,da bi se dijete šo prije moglo uključiti u pravovremeni terapijski proces od strane stručnjaka koji sudjeluju u što kvalitetnijem djetetovom razvojnom putu, no isto je tako važno roditeljima takve djece objasniti problematiku senzorne integracije.

•          Logopedski tretman,
•         Poticanje razvoja grube i fine motorike,
•         “modifikaciju” ponašanja,
•         poticanje i razvoj slušne percepcije  i opažanja

Kako bi se dosegla bolja integracija, sa tretmanom treba krenuti što prije. Vrši se procjena,te nadalje  i terapija senzorne integracije.  Što to točno znači? To podrazumijeva kvalitetu integracije taktilnog, vestibularnog i proprioceptivnog osjeta, motoričkog plana, koordinacije između ruku i očiju, reakcija očiju mišića, posturalnih reakcija, i ukoliko nema nalaz specijaliste, vidnu i slušnu percepciju.