Novi Zagreb - Danas
svi nekamo jurimo, nerviramo se, nemamo vremena. Pokušajte od ovog trenutak ne
biti takvi. Odvojite jedan trenutak, radi sebe, svoga posla, svojih najbližih,
pročitajte ovu kolumnu. Razmislite što svaki dan radite kao čovjek, poduzetnik,
prijatelj, umirovljenik, učenik, student,... Svi želimo imati mir i spoznaju da
smo sigurni, a to više nije nimalo lako. Želimo postići nešto u životu, uvijek
biti bolji. Biti bolji od drugih, ali biti bolji i od sebe, danas biti bolji od
jučer, sutra biti bolji od danas. Svi mi to možemo postići, samo moramo znati
ili naučiti kako, kada, što i gdje.
Poduzetništvo je uzbudljivo, isplativo, motor jedne države, županije, grada, izvor tako često spominjane konkurentnosti, ali i mukotrpno i rizično. Shvatio sam da se “veliki” poduzetnik ne postaje preko noći, odavno su se karte podijelile u tim vodama, “preraspodjela” je završena. Teško je zamisliti da će mnogi od nas odmah imati velike poslove. Krvav je to put. Ostaje za većinu nas malo i srednje poduzetništvo.
Pokrenuti vlastiti posao “san” je mnogih, mladih, srednjih godina, starih, žena, branitelja, pripravnika, studenata, srednjoškolaca,.ne raditi za druge. Biti svoj šef. Naravno da to nije nimalo jednostavan posao i da treba imati jasnu viziju što se želi i kako to napraviti.
Sve ima svoja pisana i nepisana pravila, pravi put kojim treba krenuti, uporno raditi, smišljati poslove, okrenuti se svim tržištima. Važno je da svi prihvatimo da je to moguće bez obzira na kapital, sredstva, opremu, ipak je čovjek centar svega. Svatko od nas to može uraditi, prije ili kasnije. Obično se misli da je problem pokretanja posla novac koji nemamo ili ga imamo nedovoljno, a zaboravlja se da je centar svega čovjek poduzetnik, talentiran, obrazovan, stručan, motiviran, nabijen pozitivnim emocijama, a onda je mnogo toga lakše.
Radite
li sve što možete i morate da bi uspjeli u poslu, da bi nešto promijenili ili
pomakli. Često puta i sam sam nezadovoljan stanjem u malom i srednjem poduzetništvu
i odnosom prema nama. Kada se zapitam, a što sam ja to učinio da nešto i
promijenim onda zastanem. Nisam puno toga uradio, a trebao sam. Nisam sve ono
što me koči u poslu posložio i onda donio odluku da ću te promjene i tražiti.
Zajedno s drugim poduzetnicima i institucijama koje nam moraju pomoći iako ponekad
kažu to nije naše područje, javite se… Kome? Odgovor često puta i ne dobijemo.
Neću kazati politika je zato odgovorna, ne, mi smo odgovorni jer biramo osobe
koje nisu na našoj strani. Nisu osjetili suštinu poduzetništva ili su se brzo
utopili u razmišljanja oko sebe, mjesta gdje rade. Odjednom su stalno zauzeti,
imaju sastanke, ne odgovaraju na upite, mailove,… mi im to dozvoljavamo.
Umjesto da sve pomaknemo i kažemo interes poduzetnika je ovaj, on je naš, a vi
ste tu da budete na našoj strani ili da nas uvjerite da nismo u pravu.
Pronađite onda bolja rješenja koja nam mogu i moraju pomoći.
Počeo sam primjenjivati drugi pristup poslu. Kad god imam pitanje, kada mi nešto nije jasno, kada osjetim da mi nešto smeta u poslu jer nije logično,.. počeo sam postavljati pisana pitanja odgovornima, tražiti mišljenja, davati prijedloge,… Kažu mi ne vrijedi to jer se čahura ne može preko noći otvoriti. Nikada se ni neće ako sami nešto ne promijenimo i pomaknemo. Naravno, tada moramo biti spremni i na male pritiske, uvjeravanja, ignoriranje, pa čak i krivo navođenje.
Ovih godine više sam takvih pitanja postavio. Neke odgovore sam odmah dobio, a neke ne ni nakon urgiranja. Nekako se uvriježilo mišljenje da se za svaki odgovor mora naći „veza“ koja će to srediti. I onda lutamo tražeći te „veze“ koje možda i nisu baš takve kako mi mislimo. Ma idite u glavu, pitajte i tražite odgovor.
Javio sam se Uredu za Udruge Vlade RH. Kazali su mi ne vrijedi ti to, izbori su na pragu, nećeš dobiti odgovor. A ja sam išao logikom, pa što ako su izbori. Svaki posao rade profesionalci i oni uvijek moraju biti tu, poslovni i nama na usluzi. Pokazalo se da sam bio u pravu. Odgovor sam dobio, razgovarali smo nekoliko puta i na kraju je došao i u pisanom obliku.
Još me jedna institucija iznenadila, pozitivno. HAMAG BICRO. Mislio sam da je i ovdje politika presudna, možda i jeste, ali sam odgovor dobio. Važan je odnos prema nama poduzetnicima, kada svi to shvate bit će bolje i njima i nama, ako takva podjela uopće smije postojati.
Naravno postoje i oni drugi primjeri. Neke odgovore nisam nikada dobio ni nakon višemjesečnih slanja mailova. Ovoga puta neću navoditi primjere „velikih“ privatnih tvrtki i korporacija. O njima ću pisati drugom prilikom, kada sve posložim i dam im priliku da ipak pošalju odgovore. Od HBOR-a, institucije koja treba biti primjer poslovnosti, nisam ove godine nijednom dobio odgovor iako sam im više puta pisao. Nije važno što to nisu bila pitanja koja se odnose na njihove programe, natječaje i pozive. Svako pitanje je zaslužilo odgovor. Odgovor nisam nikada dobio ni od HPB – Hrvatske poštanske banke. I oni su se odlučili odgovarati na ona pitanja i ponude koja su, po njima, važna. Čak ni na zamolbe za intervjue nisam dobio odgovore, a oni su ipak u funkciji promocije tih institucija.
Za kraj. Strah od rizika i neuspjeha izbacite iz glave i krenite, odvažno, s pitanjima, s idejama koje mogu uspjeti, svi mi moramo težiti biti bolji jer nas to pokreće i motivira. A vjerujte, svi mi to možemo. Nikome to nije zapisano u zvijezdama.
I još nešto. Nije sramota ne uspjeti, treba imati snage to i priznati, ako treba stati u pravom trenutku, pričekati neki drugi trenutak ili odustati od svoga posla., reći to ne ide, to se ne može. A ako nešto želite ostvariti onda idite do kraja.
Pomaknimo zajedno ono što nam smeta.
Nema komentara:
Objavi komentar