Dva uha, jedna usta

Novi Zagreb - Prije nekoliko dana razgovarao sam s jednim poslovnim partnerom, objašnjavao mi je ideju svog novog projekta, proširenje svog postojećeg poslovanja. Iskreno, slušao sam ga, a misli su mi bile na drugom mjestu. Razmišljao sam o jednom važnom sastanku za mene. I kada je završio svoje izlaganje nisam mogao sve njegove misli posložiti. Jer ga nisam pažljivo slušao. Koliko nas stvarno sluša sugovornika, tuđe ideje, prijedloge,… Ne znam točno.

Ali znam da ta naša nedorečena komunikacija može biti problem u svim poslovnim i životnim odnosima.

Bog nam je dao jedna usta i dva uha. S razlogom. Zato pokušajte ne pričati previše. Slušajte druge, promatrajte svijet oko sebe, učite, upijajte, a kada govorite, govorite suvislo. S punim pravom „tražite“ da i vas drugi slušaju. A usta ostavite za kraj.

Često puta nije to lako.

Oko nas je često puta puno više usta, na sastancima, u medijima, raspravama, upadamo u riječ, ne dozvoljavamo da druga strana iznese svoje argumente, a da odmah ne ubacimo svoje komentare, protuargumente za koje mislimo da su jedino ispravni. Ne razmišljamo da svaka situacija u životu ili poslu može imati dva lica. Nismo jedino mi u pravu. Još je teže kada upadnemo u poslovne probleme i nismo spremni slušati druge, sebe, svoju intuiciju, struku,... Vučemo nelogične poteze, ponekad poteze iz očaja.

Kada bi naučili slušati druge onda bi puno lakše mogli tražiti da i oni nas slušaju.

U jednom razdoblju života bio sam direktor jedne tvrtke koja je upala u probleme. Privatni biznis nije postojao i svi smo čekali posjetu jednog političara kao ozeblo sunce, on je za nas bio  jedino rješenje. Čekali smo da nam ga on donese. On je došao, mi smo iznijeli probleme, klimao je glavom, odobravao i šutio. Na kraju nam je rekao: Odlično, dobro razmišljate. I otišao.

Tek smo par dana kasnije shvatili da nam ništa pametno nije rekao niti pronašao rješenje. Čak sam u jednom trenutku spoznao da više znamo od njega i bolje razumijemo našu tadašnju situaciju. Bio sam ljut što je on taj koji odlučuje o nama, a manje zna od nas.

Nismo mu znali kazati da do problema u poslovanju ne bi došlo da su temelji poslovanja bili dobro postavljeni. Temelje su trebali postaviti oni – politika. I danas mislimo da nam visoka politika može i treba pronaći rješenje. A mi ćemo samo sačekati njihovu pomoć. Još uvijek nismo shvatili da ništa ne pada s neba. Ni danas oni nisu pametniji od nas. Jedina njihova prednost je pozicija koju imaju.

Mi poduzetnici smo ključ rješenja poslovnih problema. Za početak tražimo od onih koji nam kroje sudbinu da usta zatvore, a dva uha neka ostanu otvorena. Tražimo da nas nauče slušati, svatko od nas ili svi zajedno ćemo tada lakše i uspješno poslovati. Uspješno komuniciranje je umjetnost koju treba naučiti. Tako jednostavno, a tako daleko. Sami smo si krivi.