Zapruđe - U nedjelju su Podružnice umirovljenika Utrine i Zapruđa, zajedno po drugi puta za redom organizirale godišnji turnir u društvenoj igri - Čovječe ne ljuti se - i kartaškoj igri - Balot.
Kako doznajemo od organizatora ovog vrlo posjećenog druženja, svi sudionici natjecanja su imali jedan prigovor, a taj je - kako ovakva druženja treba činiti češće!
Moramo istaknuti, kako je bilo prekrasno vidjeti dvoranu lokalne samouprave u naselju Zapruđe, gotovo ispunjenu do posljednjeg mjesta što od promatrača, publike "kibicera" a što od natjecatelja i natjecateljskih parova.
Također je bilo zanimljivo doživjeti tu natjecateljsku atmosferu gdje bi cijelom prostorijom vladao tajac, napetosti, očekivanja, neizvjesnosti, odigranog poteza u Belotu ili u bačenoj kockici - igre "Čovječe ne ljuti se!" u očekivanju "četvorke" kako bi se što prije ušlo u "kućicu"...
I usprkos, očekivanjima, kako će više buke biti kod igrača Belota, veću "frku", buku, strast su priredile igračice igre "Čovječe ne ljuti se!" sa svojim navijački motiviranom publikom.
Željeli bi ovdje istaknuti i pohvaliti same organizatore ovog prekrasnog susreta. Naime, nemoguće je zaobići ili ne vidjeti kako su se organizatori pobrinuli da i ovo druženje protekne nezaboravno, odlično organizirano do najmanjeg detalja. Mišljenja smo kako ne treba posebno isticati, kako su svim sudionicima ali i publici bili ponđeni ukusni kolači i piće, koje su ispekle vrijedne članice ovih Podružnica umirovljenika. Također su veliki organizacijski stol krasile medalje i Priznanja. Priznanja su također po završetku, svečano dodijeljena svim ostalim sudionicima ovog zaista prekrasnog i nezaboravnog druženja, bez obzira na postignute rezultata u natjecanju. Bila je to gesta samih organizatora, kako bi svatko ponio u svoj dom, dragu uspomenu sa ovog zajedničkog druženje dviju Podružnica umirovljenjika, koje skupa promišljaju o daljnjem zajedničkom akcijama i druženju i u još ponekim društvenim aktivnostima.
- Ove godine sudjelujem po prvi puta. Doista mi je žao što sam prošle godine propustila, prvo ovakvo druženje naših Podružnica umirovljenika Utrine i Zapruđe.
- Kakvi su vaši sveukupni dojmovi ovog druženja, turnira, kada izuzmemo kako ste i slavodobitnik osvojenoga prvog mjesta u natjecanju u društvenoj igri "Čovječe ne ljuti se!"
- Iskreno govoreći, moji sveukupni dojmovi su snažni, lijepi i prekrasni. Naime htjele bih pohvaliti same organizatore i ujedno istaknuti kako sam pomalo ponosa uz sve ostale, što sam dugogodišnji član Podružnice umirovljenika Zapruđe, koja uvelike uvijek iznova uspijeva privući pažnju i orginalno i kreativno organizirati naša dnevna ali i tjedna druženje.
- Što vas je motiviralo, da se prijavite na ovaj turnir?
- Još kao dijete sam voljela ovu prekrasnu igru. Ovo nije samo bacanje "kockice" i micanje "igrača". Ova je igra mnogo više i zato je doživljavam tako lijepo, a jednim me svojim dijelom vraća u dječje dane radosti, igre i bezvremenosti
- Za kraj, recite nam kako se osjećate kao šampion prvog turnira u društvenoj igri "Čovječe ne ljuti se!"?
- Najprije bih htjela zahvaliti svim sudionicama ovog zanimljivog ali i u trenutke veoma napetog turnira. Naravno, svega toga ne bi bilo da nije bilo naših organizatora, zato veliko HVALA i njima na odličnoj organizaciji! Trenutno se osjećam sretno! Naime, bez obzira, što bi možda netko rekao kako je to sam "dječja" igra ... Ovo je mnogo više od dječje igre. Ovo je druženje, radovanje, bodrenje. Mnogo se toga osjeti pozitivnoga u ovakvim druženjima. I za kraj želim reći kako sam zaista sretna što ova medalja visi o mom vratu i to odličje čini me radosnom. Istini za volju, bilo što netko rekao, no svatko od nas voli nešto dobiti... Ovu godinu sam to ja, no na godinu se iskreno nadam, kako će to biti netko drugi isto ovoliko vesel i ponosan baš kao i ja ovog trenutka.
- Mještanka sam naselja Utrine i evo već drugu godinu za redom, baš kako se i organiziraju ovi susreti, sudjelujem na turniru Belota. Simpatično i simbolično je "ispalo" bez ikakvog namještanja, kako su po svako - prvo mjesto - zasluženo odnijeli predstavnici po jednog naselja Zapruđa i Utrina.
Moram istaknuti odličnu organizaciju, ali i isto tako ugodno i zanimljivo druženje nas umirovljenika dvaju naselja.
Prošle godine sam također sudjelovala u ovom druženju i na turniru Belota, gdje sam osvojila brončanu medalju. Ove godine sam ipak bila malo sretnija, te mi je za rukom pošlo osvojiti zlatno odličje!
Sada mi samo nedostaje srebro!
- To, znači kako ćemo se zasigurno vidjeti i iduće godine ?
- Naravno, a kako bi drugačije. Zaista nam svima puno znači ovakav oblik druženja. Možda bi ovakvo što trebalo organizirati i češće, no neću se miješati organizatorima u posao, jer svoj posao zaista rade vrhunski.
-Kako ste imali priliku vidjeti ali i doživjeti , po drugi puta smo organizirali ovo druženje i unutar njega dva turnira u društvenoj igri "Čovječe ne ljuti se!" i u kartaškoj igri Belot.
Moram priznati kako smo zaista zadovoljni dolaskom naših članova obiju Podružnice. U samoj organizaciji smo imali malu "nevolju". Naime u posljednjem trenutku su nam , na žalost otkazali svoje sudjelovanje šahisti, ali smo uspjeli uz pomoć naših vrijednih članova organizirati turnir u igri "Čovječe ne ljuti se!"
Sad kada je druženje uspješno privedeno kraju , možemo iskreno reći kako smo zadovoljni svime, od broja sudionika, veselog i zanimljivog druženja pa sve do podjele odličja i medalja zasluženim laureatima.
Ovaj malo iskušenje sa šahistima, nas je potaknula, da već na godinu uvrstimo na ovo druženje i neke druge igre, ta da ćemo za razliku od lani , ovo druženje već na jesen ponoviti.
Naravno, za kraj bih zahvalila svim članovima - obiju Podružnica - koji su se danas ovdje radosno okupili sa idejom druženja i igranja.Iskreno mislim kako smo svi skupa uradilo ono do čega nam je najviše stalo, a to je - druženje! Dodala bih onako u šali, kako smo danas srušili jednu predrasudu, kako žene ne moraju nedjeljom samo kuhati, već da se mogu i ugodno družiti.
- Mogu reći kako mi je posebno zadovoljstvo činilo, što se na ovo druženje odazvalo nekoliko muških natjecatelja , koji su godinu dana apscinirali od ovih društvenih igara. No, međutim... Evo ga!Uključili su se i što više, penjali su se na pobjednička postolja.
Također bih htjela istaknuti ali i podijeliti radost, jer su neki od današnjih slavodoitnika, po prvi puta stali na jedno pobjedničko postolje i dobili odličje.
Mi svo svo ovo druženje organizirali u pravom sportskom duhu.
Zahvaljujem svim sudionicima ovog druženje , svima na osvojenim odličjima.
Također zahvaljujem svima koji su svojim radom i idejama sudjelovali i realizaciji ovoga (od pečenja kolača, pa sve do čišćenja, nakon održanoga susreta) nezaboravnog druženje.
Za kraj, postoji jako velika mogućnost, da ovakav susret organiziramo već na jesen, stoga vas pozivam već sada da i vi, koji ovo čitate u svojim domovima, budete na jesen među nama, na strani druženje, smijeha, igre i radosti.
Zahvaljujem Podružnici umirovljenika Utrine, na ugodnom druženje, velikom odazivu i još većem angažmanu u realizaciji ovih naših, usudila bih se reći - tradicionalnih druženja.
"Kliknite" na fotografije, kako bi ih povećali!
 |
| gđa. Ana Mraz, ovogodišnji šampion u igri "Čovječe ne ljuti se!" |
- Kakvi su vaši sveukupni dojmovi ovog druženja, turnira, kada izuzmemo kako ste i slavodobitnik osvojenoga prvog mjesta u natjecanju u društvenoj igri "Čovječe ne ljuti se!"
- Iskreno govoreći, moji sveukupni dojmovi su snažni, lijepi i prekrasni. Naime htjele bih pohvaliti same organizatore i ujedno istaknuti kako sam pomalo ponosa uz sve ostale, što sam dugogodišnji član Podružnice umirovljenika Zapruđe, koja uvelike uvijek iznova uspijeva privući pažnju i orginalno i kreativno organizirati naša dnevna ali i tjedna druženje.
- Što vas je motiviralo, da se prijavite na ovaj turnir?
- Još kao dijete sam voljela ovu prekrasnu igru. Ovo nije samo bacanje "kockice" i micanje "igrača". Ova je igra mnogo više i zato je doživljavam tako lijepo, a jednim me svojim dijelom vraća u dječje dane radosti, igre i bezvremenosti
- Za kraj, recite nam kako se osjećate kao šampion prvog turnira u društvenoj igri "Čovječe ne ljuti se!"?
- Najprije bih htjela zahvaliti svim sudionicama ovog zanimljivog ali i u trenutke veoma napetog turnira. Naravno, svega toga ne bi bilo da nije bilo naših organizatora, zato veliko HVALA i njima na odličnoj organizaciji! Trenutno se osjećam sretno! Naime, bez obzira, što bi možda netko rekao kako je to sam "dječja" igra ... Ovo je mnogo više od dječje igre. Ovo je druženje, radovanje, bodrenje. Mnogo se toga osjeti pozitivnoga u ovakvim druženjima. I za kraj želim reći kako sam zaista sretna što ova medalja visi o mom vratu i to odličje čini me radosnom. Istini za volju, bilo što netko rekao, no svatko od nas voli nešto dobiti... Ovu godinu sam to ja, no na godinu se iskreno nadam, kako će to biti netko drugi isto ovoliko vesel i ponosan baš kao i ja ovog trenutka.
 |
| gđa. Ana Fićko, prestavnik Šampionskog para, pobjednika u turniru Belota |
Moram istaknuti odličnu organizaciju, ali i isto tako ugodno i zanimljivo druženje nas umirovljenika dvaju naselja.
Prošle godine sam također sudjelovala u ovom druženju i na turniru Belota, gdje sam osvojila brončanu medalju. Ove godine sam ipak bila malo sretnija, te mi je za rukom pošlo osvojiti zlatno odličje!
Sada mi samo nedostaje srebro!
- To, znači kako ćemo se zasigurno vidjeti i iduće godine ?
- Naravno, a kako bi drugačije. Zaista nam svima puno znači ovakav oblik druženja. Možda bi ovakvo što trebalo organizirati i češće, no neću se miješati organizatorima u posao, jer svoj posao zaista rade vrhunski.
 |
| gđa. Veronika Jordan, predsjednica Podružnice umirovljenika Utrine |
-Kako ste imali priliku vidjeti ali i doživjeti , po drugi puta smo organizirali ovo druženje i unutar njega dva turnira u društvenoj igri "Čovječe ne ljuti se!" i u kartaškoj igri Belot.
Moram priznati kako smo zaista zadovoljni dolaskom naših članova obiju Podružnice. U samoj organizaciji smo imali malu "nevolju". Naime u posljednjem trenutku su nam , na žalost otkazali svoje sudjelovanje šahisti, ali smo uspjeli uz pomoć naših vrijednih članova organizirati turnir u igri "Čovječe ne ljuti se!"
Sad kada je druženje uspješno privedeno kraju , možemo iskreno reći kako smo zadovoljni svime, od broja sudionika, veselog i zanimljivog druženja pa sve do podjele odličja i medalja zasluženim laureatima.
Ovaj malo iskušenje sa šahistima, nas je potaknula, da već na godinu uvrstimo na ovo druženje i neke druge igre, ta da ćemo za razliku od lani , ovo druženje već na jesen ponoviti.
Naravno, za kraj bih zahvalila svim članovima - obiju Podružnica - koji su se danas ovdje radosno okupili sa idejom druženja i igranja.Iskreno mislim kako smo svi skupa uradilo ono do čega nam je najviše stalo, a to je - druženje! Dodala bih onako u šali, kako smo danas srušili jednu predrasudu, kako žene ne moraju nedjeljom samo kuhati, već da se mogu i ugodno družiti.
 |
| gđa. Višnja Gojković , predsjednica Podružnice umirovljenika Zapruđe |
Također bih htjela istaknuti ali i podijeliti radost, jer su neki od današnjih slavodoitnika, po prvi puta stali na jedno pobjedničko postolje i dobili odličje.
Mi svo svo ovo druženje organizirali u pravom sportskom duhu.
Zahvaljujem svim sudionicima ovog druženje , svima na osvojenim odličjima.
Također zahvaljujem svima koji su svojim radom i idejama sudjelovali i realizaciji ovoga (od pečenja kolača, pa sve do čišćenja, nakon održanoga susreta) nezaboravnog druženje.
Za kraj, postoji jako velika mogućnost, da ovakav susret organiziramo već na jesen, stoga vas pozivam već sada da i vi, koji ovo čitate u svojim domovima, budete na jesen među nama, na strani druženje, smijeha, igre i radosti.
Zahvaljujem Podružnici umirovljenika Utrine, na ugodnom druženje, velikom odazivu i još većem angažmanu u realizaciji ovih naših, usudila bih se reći - tradicionalnih druženja.
"Kliknite" na fotografije, kako bi ih povećali!
Nema komentara:
Objavi komentar