Jarun - Napokon je i današnje lijepo vrijeme, uvelike uljepšalo današnji boravak Odreda izviđača Savski gaj na Jarunskom jezeru.
Kako smo uspjeli doznati, ovo je samo jedan u nizu planiranih aktivnosti, i izviđači se baš puno ni ne "zamaraju vremenom": Naime kako su nam kazali, za njih je svako vrijeme - odlično! Radilo se o kiši, snijegu, vjetru ili pak suncu i visokim temperaturama.
Kako smo prvi puta, u društvu izviđača i to na "terenu" moramo priznati kako smo ostali ugodno iznenađeni, prije svega veselom i tolerantnom atmosferom.
Godilo nam je kako su nas svi prihvatili, ali sa nama i naša mala - ne znanja -. Naime, nije bilo prijekih pogleda, prigovaranje ili izčuđavanja. Doživjeli smo baš suprotno, svesrdnu podršku, pomoć i poticanje da i mi naučimo "male i velike trikove" sa kojima su ovi vješti izviđači bez obzira na uzrast, majstorski i mudro koristile svakodnevno.
Kao što smo već otprije saznali u našem razgovoru sa g. Damirom Sremić, današnji izlet je organizirano povodom Međunarodnog Dana vode, koji se obilježava 22. ožujka, zatim također Međunarodni Dan meteorologije, koji se obilježava 23. ožujka, Svjetski dan zaštite šuma koji se obilježava 21. ožujka. Sigurni smo kako ćete sa nama složiti, kako nikako nije slučajno što se Svjetski dan zaštite šuma obilježava istoga datuma kad i prvi dan proljeća. Za kraj bi dodali, kako je ovaj izlet također jedan od praktičnih načina kako djelovati u prevenciji neprihvatljivog ponašanja djece.
Moramo priznati, kako je ovaj izlet bio zanimljiv od samog početka. Isprva smo mogli vidjeti i naučiti kako se vesla u kanuima. Bilo je tu radosti, smijeha, navijanje, podrške. Nešto kasnije smo se upoznali sa tehnikom podizanja šatora. Željeli bi istaknuti, kako smo bili gotovo zatečeni, načinom sa kojom to lakoćom izvode izviđači , Izviđačkoga odreda - Savski gaj uz podršku starijih.
Nakon toga je slijedio pravi - izviđački ručak: Svatko je od izviđača morao pronaći " deblju šibu" te je na vrhu zašiljiti. I dok mnogi tragali za - šibama, na drugom kraju je već gorjele - logorska vatra.
- g. Kozmec, baš nam je drago, da smo se susreli evo danas, kada je zapravo prvi dan vašoj kćerkici Ivi, kako je postala izviđač.
Možete li nam reći, što je vas motiviralo i vašu kćerkicu Ivu, da krene u Izviđače ? Naime, obično danas svjedočimo, kako roditelji vrlo često svoju djecu upisuje na različite sportove, glazbene škole, balerine, informatiku itd... Na, izviđače se rijetko tko odlučuje.
Ne bi htjeli da se naši izviđači naljute, no zaista je tako po spoznajama i informacijama kojima mi raspolažemo.
- Htjeli smo potaknuti Ivu , da nam bude malo više u prirodi. Također nam je namjera, da nauči praktične stvari u životu, jer u ostalom kako svi znamo, djeca to u gradu za takvo što, nemaju priliku.
- Kako smo doznali, ovoje i vama ali i vašoj kćerki Ivi, prvi izviđački izlet. Kakvi su dojmovi?
- Ma, prekrasno! što da vam kažem, ja sam oduševljen! A ti , Iva?
- I ja.
- Iva, možeš li nam ti reći, kako se tebi sviđa ovdje?
- Super mi je.
- Jesi li ovdje upoznala puno novih prijateljica i prijatelja?
- Da.
- Nije ti žao, što te tata "upisao" u izviđače? Tko je prvi preporučio da kreneš u izviđače?
- Prvo je tata, pa onda mama. Baš mi je lijepo ovdje.
Moramo priznati, kako je ovaj izlet bio zanimljiv od samog početka. Isprva smo mogli vidjeti i naučiti kako se vesla u kanuima. Bilo je tu radosti, smijeha, navijanje, podrške. Nešto kasnije smo se upoznali sa tehnikom podizanja šatora. Željeli bi istaknuti, kako smo bili gotovo zatečeni, načinom sa kojom to lakoćom izvode izviđači , Izviđačkoga odreda - Savski gaj uz podršku starijih.
Nakon toga je slijedio pravi - izviđački ručak: Svatko je od izviđača morao pronaći " deblju šibu" te je na vrhu zašiljiti. I dok mnogi tragali za - šibama, na drugom kraju je već gorjele - logorska vatra.
 |
| g. Josip Kozmec, tata i kćerka Iva |
Možete li nam reći, što je vas motiviralo i vašu kćerkicu Ivu, da krene u Izviđače ? Naime, obično danas svjedočimo, kako roditelji vrlo često svoju djecu upisuje na različite sportove, glazbene škole, balerine, informatiku itd... Na, izviđače se rijetko tko odlučuje.
Ne bi htjeli da se naši izviđači naljute, no zaista je tako po spoznajama i informacijama kojima mi raspolažemo.
- Htjeli smo potaknuti Ivu , da nam bude malo više u prirodi. Također nam je namjera, da nauči praktične stvari u životu, jer u ostalom kako svi znamo, djeca to u gradu za takvo što, nemaju priliku.
- Kako smo doznali, ovoje i vama ali i vašoj kćerki Ivi, prvi izviđački izlet. Kakvi su dojmovi?
- Ma, prekrasno! što da vam kažem, ja sam oduševljen! A ti , Iva?
- I ja.
- Iva, možeš li nam ti reći, kako se tebi sviđa ovdje?
- Super mi je.
- Jesi li ovdje upoznala puno novih prijateljica i prijatelja?
- Da.
- Nije ti žao, što te tata "upisao" u izviđače? Tko je prvi preporučio da kreneš u izviđače?
- Prvo je tata, pa onda mama. Baš mi je lijepo ovdje.
 |
| gđa. Brankica Gluhak |
- Doznali smo, kako ste vi dugo ovdje sa izviđačima Odreda izviđača Savski gaj.
- Naša su djeca članovi, prvo starija kćerka a potom i mlađa.
- Koliko dugo?
- Preko dvadeset godina.
- Svaka čast gđo. Gluhak. Sada kada se okrenete malo u nazad, kakva su to bila iskustva?
- Jako lijepe! Pozitivna u svakom slučaju. Druženje, ovdje ostaviš sa jako velikim povjerenjem svoju djecu! Djeca stječu nove spoznaje, nova znanja. I naša starija kćerka je sa Odredom bila na zimovanju i na ljetovanju. Stvarno predivna iskustva i na skijanju u Poljskoj.
- Da li smo dobro zaključili. vaše kćerke više nisu članovi Odreda?
- Mlađe je malo još uključena, a starija je sticajem okolnosti se bavila i sportom, pa se u jednom trenutku morala odlučiti između dvije ljubavi.Ovoga puta, sport je prevagnuo...
- A kojim ste vi razlogom, danas ovdje ?
- Također iz iskrene i čiste ljubavi prema prirodi i druženju.
- Dakle i vi ste član Odreda izviđača Savski gaj .. Nakon 20. godina, zaista ste pravi i dokazani član!
- Da, da točno!
- Za kraj, možemo vas pitati sa punim povjerenjem. Da li bi roditeljima, koji još uvijek nisu sigurni kuda bi usmjerili svoju djecu, preporučili da njihova djeca, bez obzira na spol, postanu znatiželjni i radosni izviđači?
- U svakom slučaju bih!Ovo je jedno od predivnih iskustava, od praktičnih iskustava snalaženja u prirodi i u životu do iskustva, da jedni drugima pomažu. Kako se snalaze u izviđačima, tako će se snalaziti i u životu.
- Dragi Matej, možeš li nam reći, koliko si ti dugo, ponosni član Izviđačkoga odreda Savski gaj?
- Član sam izviđača, jedanaest godina.
- Što te to privuklo, motiviralo, da se uključiš u izviđače?
- Sve u vezi izviđača se događalo u osnovnoj školi. Ja sam tada pohađao peti razred osnovne škole, kada su nas posjetili izviđači. Pokazali su nam što sve oni rade, čime se bave... Pod dojmom svega viđenoga, skupa sam sa prijateljima odlučio da i sam postanem izviđač.
- Eto, prošlo je 11. godina. Da li ti je žao? Možda si sada mogao biti mlada nogometna nada ili ...
- Ne nije mi žao! Čak što više...
- Kada se sada okreneš u nazad, što bi nam rekao u vezi tvoje aktivnosti u Izviđačkom odredu Savski gaj?
- Izviđači su najbolje što može dogoditi, nekome. To nije , samo kao neki sport, ili nešto slično. To je način života, baš! To je jedan odgoj, jedna drugačiji cjeloviti uvid u pozitivne kvalitete života. Totalno životno bez ikakvih uljepšavanja.
- Što bi poručio nekome tko čita ovaj članak i ostaje na vagi : bi , ne bi?
- Moja preporuka je predvidljiva i jasna, neke proba!
- gđo. Šućuraj, možete li nam reći koliko ste vi dugo član Izviđačkoga odreda Savski gaj?
- Član sam odreda, četiri godine.
- Što vas je privuklo, kako bi i vi postali izviđačica?
- Privukla me ljubav prema drugim ljudima, druženje, ljubav prema prirodi... Izrazito sam od onih koji nikako ne vole i ne prihvaćaju duga sjedanje uz kompjutere i beskrajne igrice. Također me je motivirao pozitivan način i promišljanje života, Svima nama ovdje nikako nisu bliski alkohol, cigarete (ni ostali opijati), kasni noćni život i sl.
Također je veliki utjecaj da se uključim u izviđače, imao boravak u prirodi...
- Vidimo i sin je sa vama. Koliko je sin dugo član izviđača?
- Mi smo se skupa "upisali". Najprije sam upisala sina Davida, kako bi vidjeli i iz prve ruke, kako je to biti izviđač, koje su sve aktivnosti... Bila sam sa sinom na dva izleta, bilo mi je super. Moram priznati, kako sam se oduševila, druženje u prirodi, šetanje, upoznavanje novih lokacija i tako sam se i sama uključila, kao voditelj.
- Da li ste vi , usamljen "slučaj" ili takvih primjera ima više?
- Ne, ni izdaleka. Zaista je mnogo takvih primjera. Naime, najprije se djeca uključe, a potom dolaze i roditelji. Do duše, ako ne odlaze baš na sve izlete, koje organiziramo i izvan grada, ali onda su tu, kada imamo neke akcije. Željela bih spomenuti, kako kod nas u obitelji, vrlo često uključimo i tatu i baku od Davida, kada se za to ukaže prilika.Eto, ovaj naš Izviđački odred Savski gaj, funkcionira jednim dijelom i obiteljski.
- gđo. Sremić, molimo vas da nam kažete ponešto o današnjem izletu, odnosno o današnjem druženju Izviđačkoga odreda Savski gaj.
- Danas smo, kao što vidite i sami na jednom prekrasnom druženju. Nakon dugo, dugo kiše i hladnog vremena, konačno smo uhvatili jedan lijepi sunčani dan. Danas je recimo dan, najbliži Svjetskom danu voda koji se obilježava 22. ožujka, zatim 23. ožujka je Svjetski dan Meteorologije, 18. ožujka je bi Svjetski dan šuma , znači sve ćemo to danas objediniti ovdje na Jarunu. Ovdje imamo i šumu i vodu i pričati ćemo nešto malo o oblacima i vremenu kakvo nas čeka, kakvo nam dolazi.
Naši termini su inače, svaki mjesec jedanput izlazimo van, na jednodnevne izlete, a u toku mjeseca se ide još na poludnevne aktivnosti. Obično obilazimo muzeje, kazališta, nekakve zanimljive predstave za djecu. dakle svi naši programi su prilagođeni godinama i onome što djeca ili odrasli članovi mogu odraditi.
Danas smo ovdje. Bili smo na vodi. Vozili smo se u kanuima. I, iza toga smo naučili kako se pali vatra, kako se peku kobasice na štapu. kako treba uzeti štap u prirodi, kako ga treba na šiljiti, kako ga treba očistiti i prilagoditi, kako bi dijete moglo ispeći jednu kobasicu. Ili bilo što na vatri.
Popodne nas očekuje dizanje šatora, kako bi sve članove upoznali kako izgledaju naši novi šatori. Također će imati prilike vidjeti kako se signalizira sa zastavicama.
Dakle upoznali smo i vatru i zastavice i šator i jezero i šumu. Sve što našim izviđačima, prolazi kroz Program.
- Da li je ovi prvi izlazak "van" ove godine?
- Ne, mi izlazimo na izlete bez razlike, da li pada kiša ili sunce sije - Izviđač se uvijek smije! Dakle, prema tome: kiša lije - izviđač se smije! Sunce sije - izviđač se smije! Nismo od šećera napravljeni! Mi imamo kabanice, imamo odlične cipele, to znači da se dobro zaštitimo i možemo mi u prirodi biti kad nam se prohtije.
Mi smo non / stop u prirodi. Nama nije određeno, ako je vani hladno, mi sad nećemo izlaziti, ako je hladno , mi ne ... Ne, mi izlazimo van, jer djeca se moraju naviknuti, da se naš život sastoji i od kiše i od snijega i od vjetra i od sunca. Da se sve to mijenja.
- I za kraj. Vidimo kako uz djecu izviđače ima dosta odraslih...
- Pa, gledajte. Svi ti naši Programi, koje mi provodimo, provodimo pod nadzorom odrasle osobe u malim grupama. Svatko od nas u svojoj struci ima nešto što može pokloniti izviđačima. Da li je to zdravstveni dio, da li je sanitarni dio, da li je to organizacijski dio... Svugdje netko nešto može , da li je to kuhar ili medicinska sestra? Svatko može malo svog vremena odvojiti i našoj djeci, našim izviđačima nešto pokazati iz svog zanimanja.
Imamo i roditelja koji su nam ostali, koji su prije imali djecu u izviđačima, pa su ta djeca sada na fakultetu ili su se čak udala. Neki su već bake i djedovi, a mišljenja sam kako će uskoro i unuke "dofurati". Ljubav prema izviđačima, ostaje!
Tako vam je to, neko 50. godina ljubi izviđače, a netko 100. - ovisi, koliko tko doživi, od nas!
Zahvaljujemo Odredu izviđača na ugodnom druženju, novim spoznajama i na ukusnim i finim pečenim kobasicama na štapu!
"Kliknite" na fotografije, kako bi ih uvećali!
- Naša su djeca članovi, prvo starija kćerka a potom i mlađa.
- Koliko dugo?
- Preko dvadeset godina.
- Svaka čast gđo. Gluhak. Sada kada se okrenete malo u nazad, kakva su to bila iskustva?
- Jako lijepe! Pozitivna u svakom slučaju. Druženje, ovdje ostaviš sa jako velikim povjerenjem svoju djecu! Djeca stječu nove spoznaje, nova znanja. I naša starija kćerka je sa Odredom bila na zimovanju i na ljetovanju. Stvarno predivna iskustva i na skijanju u Poljskoj.
- Da li smo dobro zaključili. vaše kćerke više nisu članovi Odreda?
- Mlađe je malo još uključena, a starija je sticajem okolnosti se bavila i sportom, pa se u jednom trenutku morala odlučiti između dvije ljubavi.Ovoga puta, sport je prevagnuo...
- A kojim ste vi razlogom, danas ovdje ?
- Također iz iskrene i čiste ljubavi prema prirodi i druženju.
- Dakle i vi ste član Odreda izviđača Savski gaj .. Nakon 20. godina, zaista ste pravi i dokazani član!
- Da, da točno!
- Za kraj, možemo vas pitati sa punim povjerenjem. Da li bi roditeljima, koji još uvijek nisu sigurni kuda bi usmjerili svoju djecu, preporučili da njihova djeca, bez obzira na spol, postanu znatiželjni i radosni izviđači?
- U svakom slučaju bih!Ovo je jedno od predivnih iskustava, od praktičnih iskustava snalaženja u prirodi i u životu do iskustva, da jedni drugima pomažu. Kako se snalaze u izviđačima, tako će se snalaziti i u životu.
 |
| g. Matej Rem |
- Dragi Matej, možeš li nam reći, koliko si ti dugo, ponosni član Izviđačkoga odreda Savski gaj?
- Član sam izviđača, jedanaest godina.
- Što te to privuklo, motiviralo, da se uključiš u izviđače?
- Sve u vezi izviđača se događalo u osnovnoj školi. Ja sam tada pohađao peti razred osnovne škole, kada su nas posjetili izviđači. Pokazali su nam što sve oni rade, čime se bave... Pod dojmom svega viđenoga, skupa sam sa prijateljima odlučio da i sam postanem izviđač.
- Eto, prošlo je 11. godina. Da li ti je žao? Možda si sada mogao biti mlada nogometna nada ili ...
- Ne nije mi žao! Čak što više...
- Kada se sada okreneš u nazad, što bi nam rekao u vezi tvoje aktivnosti u Izviđačkom odredu Savski gaj?
- Izviđači su najbolje što može dogoditi, nekome. To nije , samo kao neki sport, ili nešto slično. To je način života, baš! To je jedan odgoj, jedna drugačiji cjeloviti uvid u pozitivne kvalitete života. Totalno životno bez ikakvih uljepšavanja.
- Što bi poručio nekome tko čita ovaj članak i ostaje na vagi : bi , ne bi?
- Moja preporuka je predvidljiva i jasna, neke proba!
 |
| gđa. Julijana Šućuraj, majka i sin David |
- Član sam odreda, četiri godine.
- Što vas je privuklo, kako bi i vi postali izviđačica?
- Privukla me ljubav prema drugim ljudima, druženje, ljubav prema prirodi... Izrazito sam od onih koji nikako ne vole i ne prihvaćaju duga sjedanje uz kompjutere i beskrajne igrice. Također me je motivirao pozitivan način i promišljanje života, Svima nama ovdje nikako nisu bliski alkohol, cigarete (ni ostali opijati), kasni noćni život i sl.
Također je veliki utjecaj da se uključim u izviđače, imao boravak u prirodi...
- Vidimo i sin je sa vama. Koliko je sin dugo član izviđača?
- Mi smo se skupa "upisali". Najprije sam upisala sina Davida, kako bi vidjeli i iz prve ruke, kako je to biti izviđač, koje su sve aktivnosti... Bila sam sa sinom na dva izleta, bilo mi je super. Moram priznati, kako sam se oduševila, druženje u prirodi, šetanje, upoznavanje novih lokacija i tako sam se i sama uključila, kao voditelj.
- Da li ste vi , usamljen "slučaj" ili takvih primjera ima više?
- Ne, ni izdaleka. Zaista je mnogo takvih primjera. Naime, najprije se djeca uključe, a potom dolaze i roditelji. Do duše, ako ne odlaze baš na sve izlete, koje organiziramo i izvan grada, ali onda su tu, kada imamo neke akcije. Željela bih spomenuti, kako kod nas u obitelji, vrlo često uključimo i tatu i baku od Davida, kada se za to ukaže prilika.Eto, ovaj naš Izviđački odred Savski gaj, funkcionira jednim dijelom i obiteljski.
 |
| gđa. Višnja Sremić |
- Danas smo, kao što vidite i sami na jednom prekrasnom druženju. Nakon dugo, dugo kiše i hladnog vremena, konačno smo uhvatili jedan lijepi sunčani dan. Danas je recimo dan, najbliži Svjetskom danu voda koji se obilježava 22. ožujka, zatim 23. ožujka je Svjetski dan Meteorologije, 18. ožujka je bi Svjetski dan šuma , znači sve ćemo to danas objediniti ovdje na Jarunu. Ovdje imamo i šumu i vodu i pričati ćemo nešto malo o oblacima i vremenu kakvo nas čeka, kakvo nam dolazi.
Naši termini su inače, svaki mjesec jedanput izlazimo van, na jednodnevne izlete, a u toku mjeseca se ide još na poludnevne aktivnosti. Obično obilazimo muzeje, kazališta, nekakve zanimljive predstave za djecu. dakle svi naši programi su prilagođeni godinama i onome što djeca ili odrasli članovi mogu odraditi.
Danas smo ovdje. Bili smo na vodi. Vozili smo se u kanuima. I, iza toga smo naučili kako se pali vatra, kako se peku kobasice na štapu. kako treba uzeti štap u prirodi, kako ga treba na šiljiti, kako ga treba očistiti i prilagoditi, kako bi dijete moglo ispeći jednu kobasicu. Ili bilo što na vatri.
Popodne nas očekuje dizanje šatora, kako bi sve članove upoznali kako izgledaju naši novi šatori. Također će imati prilike vidjeti kako se signalizira sa zastavicama.
Dakle upoznali smo i vatru i zastavice i šator i jezero i šumu. Sve što našim izviđačima, prolazi kroz Program.
- Da li je ovi prvi izlazak "van" ove godine?
- Ne, mi izlazimo na izlete bez razlike, da li pada kiša ili sunce sije - Izviđač se uvijek smije! Dakle, prema tome: kiša lije - izviđač se smije! Sunce sije - izviđač se smije! Nismo od šećera napravljeni! Mi imamo kabanice, imamo odlične cipele, to znači da se dobro zaštitimo i možemo mi u prirodi biti kad nam se prohtije.
Mi smo non / stop u prirodi. Nama nije određeno, ako je vani hladno, mi sad nećemo izlaziti, ako je hladno , mi ne ... Ne, mi izlazimo van, jer djeca se moraju naviknuti, da se naš život sastoji i od kiše i od snijega i od vjetra i od sunca. Da se sve to mijenja.
- I za kraj. Vidimo kako uz djecu izviđače ima dosta odraslih...
- Pa, gledajte. Svi ti naši Programi, koje mi provodimo, provodimo pod nadzorom odrasle osobe u malim grupama. Svatko od nas u svojoj struci ima nešto što može pokloniti izviđačima. Da li je to zdravstveni dio, da li je sanitarni dio, da li je to organizacijski dio... Svugdje netko nešto može , da li je to kuhar ili medicinska sestra? Svatko može malo svog vremena odvojiti i našoj djeci, našim izviđačima nešto pokazati iz svog zanimanja.
Imamo i roditelja koji su nam ostali, koji su prije imali djecu u izviđačima, pa su ta djeca sada na fakultetu ili su se čak udala. Neki su već bake i djedovi, a mišljenja sam kako će uskoro i unuke "dofurati". Ljubav prema izviđačima, ostaje!
Tako vam je to, neko 50. godina ljubi izviđače, a netko 100. - ovisi, koliko tko doživi, od nas!
Zahvaljujemo Odredu izviđača na ugodnom druženju, novim spoznajama i na ukusnim i finim pečenim kobasicama na štapu!
"Kliknite" na fotografije, kako bi ih uvećali!
Nema komentara:
Objavi komentar