Botinec - Kao i većina Podružnica umirovljenika u Novom Zagrebu, tako i Podružnica umirovljenika Botinec, gotovo nikada ne miruje. Već smo gotovo naviknuli, kako ne može promaknuti niti jedan datum, kako se ne bi prigodno obilježio kroz raznolike društvene aktivnosti naših umirovljenika.
No, njihov trud, rad i okupljanje ne svodi se samo na takve prigode, akcije i aktivnosti. Svakog se dana uvjeravamo kako naši umirovljenici uz postojeće pokreću nove raznolike društvene aktivnosti od različitih radionica, izleta, posjeta kazalištima, izložbama pa do isto tako različitih Učionica - radilo se od učenju stranih jezika, informatike ili pak sviranju pojedinih glazbenih istrumenata.
Kako smo već rekli, ovih smo dana posjetili Podružnicu umirovljenika Botinec, koja, kada govorimo o glazbi ima svoj mješoviti zbor, ali je i organizirala - Muzičku učionicu, sviranja harmonike.
O svemu će nam više reći sami polaznici ove Muzičke učionice.
 |
| gđa. Štefanija Merkaš, polaznica Muzičke učionioce sviranja harmonike i predsjednica Podružnice umirovljenika Botinec |
- Nedugo smo organizirali za sve članove naše podružnice - Muzičku učionicu sviranja harmonike. Kako smo u proteklom vremenu imali angažiranog pokojnog prof. Kačurov, koji nas je vodio i učio u našem zboru, ali na žalost on nas je napustio. No, mi nismo nikako htjeli posustati, već smo žarko željeli nastaviti njegovim putem. Naime, pokojni prof. Kačurov je sam u kolovozu prošle godine kazao : "Hajde, uradimo Muzičku učionicu harmonike barem za petero ljudi!"
Zatim se na žalost dogodilo, to što se dogodilo i tada se dogodio mali prekid u učenju sviranja harmonike. Nastavili smo piznova 22. prosinca i od tada pohađamo učimo redovito svakog ponedjeljka u našim prostorijama. No, kako ništa u životu ne miruje, evo pridružilo nam se još dvoje polaznika (jedna naša umirovljenica sa harmonikom i jedan novi mladi umirovljenik - sa bisernicom). Dakle, evo broj polaznika se povećao na sedmero.
Moramo priznati, iako sami plaćamo voditelja - Muzičke učionice sviranja harmonike -, dobivamo informacije kako je iz dana u dan sve više zainteresiranih za ovu vrstu istrumenta.
Uz sve ovo, što se tako prekrasno događa u Muzičkoj učionici sviranja harmonike, krajnja nam je želja da naučimo solidno svirati, kako bi se svi umirovljenici naše Podružnice mogli zabavljati, a da pri tome ne moramo to platiti. To je naša želja.
Moja osobna želja je da naučim svirati nekoliko makedonskih pjesama i da ih mogu odsvirati u spomen našem prof. Kačurov, koji nas je zaista kvalitetno stručno i mudro vodio tri i pol nezaboravne godine.
 |
| g. Ivan Stupnišek, polaznik Muzičke učionice sviranja harmonike |
- g. Stupnišek, što je vas motiviralo da započnete učiti svirati harmoniku ovdje u prostoru Podružnice umirovljenika Botinec?
- Oduvijek sam od onih koji se ne zadovoljava trenutnim stanjem, već uvijek "idem" dalje..,. Tako je i sa sadašnjim učenjem sviranja ovog prekrasnog instrumenta - harmonike.
- Da li je to dječja želja?
- Da, zapravo dječje želja. prije kroz život nisam imao toliko prilike, no sada sam tu priliku želio iskoristiti. Sada imam vremena, volje, želje ali i ugodnog okruženja i društva. Spomenuti ću, kako čak imam i istrument! Ha ha... Naime, harmoniku sam kupio prije dugi niz godina (otprilike tridesetak!?), kćerki koja je također započela učiti svirati, što joj je odlično išlo, no najedanput je prestala.
I tako između ostaloga već spomenutog, kada sam vidio tu harmoniku, pomislio sam : "Idam sad ja pokušati naučiti svirati!"
- Kažite nam, kakvi su dojmovi?
- Čisto solidno.
- Kada bi bili, sam sebi kritičar, koju bi sebi ocjenu dodjelili ?
- Pa, ocjena bi bila još uvijek - dvojka. Ha, ha ha ...
- A , recite nam koliko dugo vi polazite Muzičku učionicu sviranja hramonike?
- Ja sam zaista tek počeo, meni je ovo četvrti dan. No, uglavnom sam zadovoljan. Potrebno je dosta volje, strpljenja, vježbanja... a ja toga svega imam tako da očekujem da ću iskreno uspjeti ostvariti i ovu svoju želju- svirati harmoniku.
- Znači, uporni ste, ne odustajete?
- Da, ha ha ha dok barem ne naučim barem jedno dvije pjesme...
- Dakle za veliki jubilej svoga braka, ovaj puta ćete vi osobno svirati !?
- Da, jer za sedam godina ću obilježiti tu veliku godišnjicu. Tako da zaista ima vremena, da postanem i virtuoz u sviranju harmonike.
- Zahvaljujemo na ugodnom razgovoru, malo smo ozbiljno, a malo smo se i pošalili...
 |
| g. Janko Merkaš, polaznik Muzičke učionice sviranja harmonike |
- g Merkeš, kada ste vi započeli sa učenjem sviranja harmonike u - Muzičkoj učionici sviranja harmonike?
- Sa učenjem sviranja harmonike, sam započeo sa manjim prekidom zajedno sa ostalim polaznicima, u kolovozu prošle godine.
- Možete li nam reći što vas je motivirali, ponukalo da započnete učenje sviranja ovog zahtjevnog muzičkog istrumenta?
- Motiviralo me je, baš harmonika, kao muzički istrument. Naime harmonika je odlična i prikladna sa zabavu, ali također i u zboru, pomaganje u zboru, kako bi se lakše mogle pjesme izvoditi, a inače sam dugi niz muzičar, naime tubač.
U orkestru sam svirao preko trideset godina.
- U tako dugačkom glazbenom iskustvu, pronalazite li ponešto zajedničko između istrumenata harmonike i trube?
- Zajedničke su note i zajedničke su melodije. To mi, naime mnogo pomaže, jer znam čitati note, jer to je najvažnije u bilo kojem obliku muziciranja, ali i pjevanja.
- Kada bi trenutno ocjenjivali sebe, kojom bi si ocjenom, ocijenili ?
- Mmmmm, jedan i pol!
- Zar to nije malo preskromno? Zaslužujete barem 3!? Čujemo od voditelje kako vam zaista super ide.
- To je tako, ja znam na to treba obratiti pozornost i što treba uvježbavati. No, kako sam već rekao, nisam se posvećivao nikada tom istrumentu iz razloga što sam svirao u orkestru, gdje sam bio primoran stalno, konstantno uvježbavati i imati dosta kondicije kako bi mogli stalno nastupati. Moram priznati kako smo zaista stalno nastupali, bilo na pogrebima, koncertima, festivalima, smotrama itd.. Putovali smo svukuda, od Mađarske, Češke, Venecije, Italije .... pa do Makedonije i dalje, ali vi tada nemate vremena ali ni prilike da se posvetite još nekom glazbenom istrumentu.
Ja sam oduvijek volio jako - klarinet!
No, na žalost nije mi se nikada ukazala prava prilika da ga započnem učiti svirati. Ako bih i započeo, to bi uvjetovalo kako bih tada morao zapostaviti trubu.
Evo, sada sam član pjevačkog zbora - Zbor umirovljenika Botinec - i više nisam aktivan u sviranju, te sam sada odlučio započeti učiti svirati harmoniku.
 |
| g. Ivan Marčec, voditelj Muzičke učionice sviranja harmonike |
- Dragi g. Marčec, koliko dugo održavate Muzičku učionicu sviranja harmonike ovdje u Podružnici umirovljenika Botinec?
- Kako ste već čuli, muzičku učionicu harmonike smo započeli prije par mjeseci, u prosincu prošle godine. No sama je Muzička učionica sviranja harmonike započela lani u kolovozu pod stručnim vodstvom pokojnog prof. Kačurov.
Naime, i sam još uvijek učim svirati ovaj prekrasni istrument, tako da često odlazim u Banja Luku, gdje polazim satove jednog od ponajboljih pedagoga ali i izvođača na ovim našim prostorima zapadnog Balkana.
Moram istaknuti, kako se polaznici zaista trude, a stoga i polako i sigurno dolaze i rezultati sveg truda na vidjelo. Prekrasno je vidjeti ali i doživjeti toliku volju i trud. Naime, naše polaznike nije nitko prisilio na učenje, dolaze ovdje - zato jer to vole!
- Čuli smo da polaznici imaju , čak i domaće zadaće!?
- Da, moraju i doma uvježbavati, no kako sam već kazao, to njima ne pričinjava nikakav problem. Naime, nakon svake domaće zadaće, oni uporno traže još i više ...
- Koliko ima polaznika ?
- Trenutno je pet, no kako smo sa ovom grupom polaznika "probili led" počeo se širiti interes i kod još nekih umirovljenika, tako da sam siguran da će se broj polaznika uskoro uvećati.
Nema komentara:
Objavi komentar