Pokušajte se sada
sjetiti tko je od vaših edukatora tijekom života bio izuzetno susretljiv, pun
razumijevanja i velike strpljivosti.
Sigurna sam da ih ima,
a ako ne, i više, u vašem životu. Možda je to ipak malen broj ,no vrijedno je
da postoji.
Kad god sam bila u
društvu takvih osoba osjećala sam se smireno jer jedno se s drugim poklapa.
Osim toga, osjećala sam se uvaženo, vrijedno i veliko. Veliko do te mjere da
sam mogla biti ponosna što sam naišla na takve osobe.
Usprkos tome ipak se
pitam, zašto je onda svijet prepun grubosti grubih osoba. Osobe koje pate od
zaštite svog ega, toliko grube da traže žrtvu na kojoj bi se mogle vježbati do
savršenstava. Osobito pametni i učeni ljudi znat će da takve reakcije dolaze iz
njihovog straha kojeg nisu svjesne. Razni sportski treneri, političari ili
javne ličnosti mogu pokazivati naklonost grubosti i nekontroliranoj ljutnji.
Velika većina ne čuje
i ne doživljava ništa drugo osim grubosti i grubih situacije jer su na njih
navikli. Naučili su se nositi s tim. Veći dio vremena naših života protkani su
grubošću koja nam je poznata i na nju smo naučili. Možemo ju prepoznati i
nosit se s njom. Grabežljivost je normalna, bar smo tako naučili. Pad jednog
uzdizanje drugog, svakodnevica.
Malo ćete čuti onih
koji su spremni uputiti vam iskrenu rečenicu podrške. Upitati vas kako je danas
u odnosu na sutra, jer vas primjećuju. Ali, kako biti učtiv jedan prema drugome
kada se međusobno niti ne primjećujemo. Debeli zidovi izgubljenog vremena rastu
među nama.
Zaista volim čuti, u
košmaru grubosti glas ljudskog, prirodnog, uhu milozvučnog tonaliteta koji se
obraća meni ili nekome drugome. Ovi decibeli odgovaraju mom slušnom aparatu.
Mnogi se tome i kada
primijete čude i spremni su se istom ismijavati. Ono što je suprotno od onoga
što ste do sada naučili, ne znači da je loše ili da vam ne treba.
Poslušajte melodiju
pozitivnih ljudski vibracija u govoru i ponašanju. Vjerujte opustit će vas i
približiti vas vama samima.
Sve ostale situacije
koje vas ne čine takvim pokušajte izbjeći ili umanjiti. Zbog sebe. Ako ste vi
dobro, vjerujte bit će i svi oko vas.
Svima na kraju krajeva
više odgovara i potrebno je nježno ponašanje, a više od toga spremniji smo na
prepucavanje, verbalno ratovanje, glasnije isticanje sebe naspram drugih. Svaka
takva namjera čini nas napetima. Mišići našeg tijela su u konstantnoj
kontrakciji, zgrčenosti. Protok krvi i kisika kroz tijelo je je otežan.
Nagomilavanje manjih, pa sve većih bolesti je neupitno. Uključenost centara u
mozgu je nekongruentan. Pojedini centri uključuju se nepravilnim redoslijedom.
Dolazimo u situacije stresa, odnosno gubimo kompas. Ne znamo čega bi se trebali
prihvatiti, niti kojim akcijama dati prvenstvo.
Svim ljudima je
dostupno mirno funkcioniranje u staloženim situacijama, no ipak ga zaobilaze i
biraju napetost. Zamislite ekran otkucaja ljudskog srca u situacijama
zadovoljnog i sretnog ponašanja. Frekvencije su jednolične i stabilne. Sada
zamislite također ekran s otkucajima srca u trenucima straha, buke, napada.
Grafički podaci više ne pokazuju harmoničnu sliku jer su razbijeni visokim ili
niskim odstupanjima.
Jedino u situacijama
harmoničnog prikaza bez oscilacija ljudski mozak je u stanju sagledati širu
sliku. U stanju je preporučiti veći broj radnji koje će se odvijati u određenom
vremenskom slijedu.
Ako vam sve ovo
izgleda posve nemoguće, apsurdno i nepopularno, rado ću vam dati jednu
smjernicu.
Prije nego krenete u
ofanzivu zapitajte se:
Kako se želim osjećati
nakon poduzete akcije?
Taj osjećaj će vam
reći kuda i kako dalje.
Onaj koji je pokušao
samo jednom učiniti suprotno, taj je prvi osjetio slabost svog sugovornika.
Njegovu slabost, a ne svoju.
Pokušajte
