.

srijeda, 31. svibnja 2017.

Odlazim iz Hrvatske… !!!????

Osijek U zadnje vrijeme puno puta sam čuo ovu rečenicu, u skoro svim medijima je pročitao, slušao je na razgovorima s učenicima i studentima, građanima koji su bez posla. Ali nedavno sam to prvi puta to čuo i od jednog poduzetnika, prije bi rekao potencijalnog ulagača. I ostao zatečen. Zar će nam i poduzetnici početi odlaziti, a mi ništa ne vidimo niti pokušavamo, da ljude s kapitalom (onim zdravim) zadržimo u Hrvatskoj. Pa dođe mi da „plačem“.

Mnogi od običnih građana ne vide svoju budućnost u Hrvatskoj, iako bi ona morala biti ovdje, i razmišljaju kako će sjesti na neki niskotarifni let za Irsku, Njemačku, Australiju, Kanadu,… Svi mi se zgražavamo i kažemo ne, nemojte otići, ovdje je dobro i bit će bolje jer imamo sve preduvjete da stvarno tako i bude. Naravno, malo tko od nas se uspije staviti u njihovu kožu. Kada čovjek nema rješenje za rate kredita, kada neuredno prima plaću ili je ona minimalac, kada se sustavi urušavaju, kada mladi izlaze iz škola i fakulteta, a ne znaju što će s njima biti, kada je mnogo toga neizvjesnost, onda čovjek drukčije razmišlja. Onda ne vrijedi pozivati se na bilo koju kategoriju jer prazan želudac i mogućnost da ostane na ulici bez ičega tjera ove ljude na potpuno drugi pristup. Oni žele imati dostojan život i ništa više. Ne zanima ih gdje, ustvari zanima ih samo uređen sustav gdje će sve unaprijed znati. I to je ljudski.

Ali da jedan milijunaš, malo jači, puno jači nego što mislite kaže neću ostati ovdje onda se zaista počnem pitati pa što se to događa u glavama onih koji treba da vode društvo u boljitak svih nas.

Već duže vrijeme pokušavam jednog lokalnog ulagača animirati i „nagovoriti“ da uloži novac u projekte koji će omogućiti posao za nekoliko stotina radnika, a to je više stotina osoba s njihovim obiteljima. Želio sam da neki od njih ne pitaju ima li neka jeftina avionska karta u svijet bez povratka. Prije par dana sam ostao zatečen. Čovjek koji ima kapitala i stvorio ga je u Hrvatskoj, u našem gradu, ne želi da više ostane ovdje. Znate li što mi je rekao? Mjesecima sam razmišljao i donio odluku. Odlazim iz Hrvatske. Nosim svoj kapital dalje, nije važno gdje, Austrija, Njemačka, Monte Carlo… Sve ću prodati, svu svoju imovinu. Samo da se što prije odselim iz Hrvatske jer ovo što se sada kod nas događa nije normalno. Nikoga ne zanimaju moja ulaganja, državu samo kako da mi uzme porez, nije važno kako se zove. Sve što sam želio pokrenuti svodi se na bezbroj papira, dozvola, čekanja, inspekcija, kažnjavanja, možda ja ne prepoznajem ali i čekanja na ono ispod stola“.

Ja sam ga njegov porez na sve što stoji, hoda, žvače, diše… Njemu još samo ostaje da izabere državu gdje će normalno živjeti, dio obitelji će otići s njim, oni mlađi će možda ostati jer imaju neke preduvjete za život koje će im on ostaviti. A mi ćemo pozivati strateške ulagače, dijasporu jer ne vidimo pred nosom ljude koji imaju kapitala, samo žele drukčiji odnos prema njima.

Zar ne bi bilo normalno da ga se pozove i kaže: Molim vas, vi imate kapital koji možete uložiti u Hrvatskoj, a mi ćemo vam maksimalno pomoći da vaša investicija što prije zaživi. Sve ćemo vam papire srediti, ne morate nigdje ići, pisati zamolbe, izjave i sve drugo što ju usporava. Prema takvim osobama ne smije biti zavisti, ljubomore što on ima, a mi ne, gledanja preko nišana, traženja ispod stola da sve brže bude gotovo. Ponudite mu javno-privatna partnerstva, omogućite takvim osobama da budu sigurni u svoja ulaganja. Pa čak i ako mislimo da nije to zaslužio treba mu dati priliku. Jer prilika je ćelava odzada. Jednom kada prođe teško se vraća. Tako će biti i s njim. Otići će i neće se više vratiti. Zamislite koliko njih je već otišlo i povuklo svoj kapital jer mi nismo u stanju bili da se organiziramo. A mogli smo ustrojiti poseban odjel pri nekoj od bezbroj Agenciji koja bi pronašla takve osobe i s njima razgovarala. Zašto ne bi to bio Klub ulagača Hrvatske. Ja sam bar pokušao razgovarati, ali nisam uspio. Hoće li još netko. Neka nam se javi.

utorak, 30. svibnja 2017.

Savjeti, savjeti, savjeti .....

Novi Zagreb -  Mnogi od nas ne vole kad im se savjetuje , pa bilo to i u najboljoj namjeri. Osjećamo se nekako bezvrijedni. Zar mi nemamo svoje misli, mišljenja i svoja rješenja? Naravno da imamo. Mnogo puta pribjegavamo traženju savjeta koja nam uzdrmaju naše želje ili ideje. Najčešće se događa da naknadno odustanemo od njih.

Često sebe možemo uhvatiti kako savjetujemo druge ljude ,a to radimo iz naše perspektive misleći da je i za njih dobro ono što je dobro za nas. Tako ljude usmjeravamo u nekom pravcu za kojeg ni ne znamo koliko je dobar za njih. Ljudi iz navike savjetuju ili pak daju savjete.

Savjete dajemo i kada se otvoreno borimo da dokažemo da smo u pravu. Savjete, jednostavno dajemo jer se ne slažemo s nečijim razmišljanjem ili odlukom.

Savjete dajemo jer ne uspijevamo biti odvojeni od tuđih razmišljanja. Zanimljivo je kako smo spremni i imamo savjete za druge ,a nemamo za sebe. Razgovor sa samim sobom je ili smiješno ili neprihvatljivo. Savjetima možemo nametati svoja mišljenja drugima i tako im ne dozvoljavamo da se izraze.

Trebalo bi naučiti razgovarati, a ne davati istovremeno savjete i naučiti se od savjeta suzdržati. Ponekad je to vrlo teško ako naiđete na onu skupinu koja baš inzistira da im savjet date jer njihove akcije su tretirane s obzirom na kolektivno mišljenje. Teško je i djeci ne servirati savjete koji prelaze u naredbe jer tako onemogućavamo kritičko razmišljanje njih samih. Onemogućavamo im da pogriješe kako bi naučili što valja činiti ,a što ne. Onemogućavamo im razvoj stava odgovornosti i stava odlučivanja bez bojazni.

Jednako tako možemo ne dajući savjete dozvoliti i odraslim osobama da razvijaju stav odgovornosti i lakše donose odluke. Dok ne naprave određenu akciju neće moći znati kakav je rezultat, a mi im to ne možemo svojim savjetima zamijeniti.

Savjete davati je opasno jer osobe koje ne preuzimaju odgovornost vrlo brzo će ju prebaciti na vas. Ako se radi o životnim akcijama možete ozbiljno biti prozvani zbog davanja savjeta kao glavni krivac neuspjelih tuđih akcija. To vam zasigurno ne treba.

Ako nas ipak netko inzistirajući traži savjete i na taj način upliće nas u svoju mrežu, dovoljno je ograditi se da to što sada govorite izravno vrijedi samo za vas i vaše iskustvo što nikako ne može biti istovjetno i tuđem. Tako ćete izbjeći moguće neugodne situacije.

Sjetite se koliko ste puta ispaštali jer ste poslušali tuđe savjete i napravili ono što su vam drugi rekli da napravite. Nadam se da ne želite isto činiti drugima.
Najopasniji savjeti su oni koji kreću u naredbodavne upute po kojima bi se netko morao vladati. One mogu vrlo vjerojatno izazvati sukobe koji nam nisu bili ni u peti.

Kako savjetovati sebe, što učiniti u datom trenutku?

Svojim klijentima sugeriram da sami sebe savjetuju kao da savjetuju svog prijatelja do kojeg im je izuzetno stalo.

Lakše je savjetovati druge nego same sebe, pa klijent vrlo brzo dobiva odgovor.  Davanje savjeta je preuzimanje odgovornosti.

Stoga ,razmislite prije nego ga date i na koji ga način dajete.

Smisliti par dobrih pitanja kojima ćete otvoriti oči sugovorniku ako traži savjete, veličina je svakog kvalitetnog sugovornika, bez obzira da li je u razgovoru s odraslom osobom ili djetetom.

Sugovornik će iz takvog razgovora izaći s osjećajem ponosa i osobne veličine jer ideje do kojih je došao su njegove, a vi ste mu u tome pomogli jer ste bili dio tog izuzetnog razgovora.

Nakon toga vi ste porasli u njegovim očima kao odličan sugovornik.

Što vi tražite u razgovoru s drugima, savjet ili razumijevanje vaše priče?

nedjelja, 28. svibnja 2017.

Iza nas je još jedan uspješni kvartovski - punoljetni - multimedijalni festival, Zapruđe u živo

Zapruđe - Prošli smo vikend posjetili  multimedialni festival - Zapruđe u živo - , zaista kultnu novozagrebačku kulturnu manifestaciju, bez koje bi Novi Zagreb zaista izgubio iznimno mnogo na svojoj posebnosti, orginalnosti osobnosti i prepoznatljivosti.  

I ove su godine, u ostalom baš kao svih prethodnih 17. godina, odlični organizatori pripremili atraktivan i gromoglasan line-up, idealan za cjelodnevni boravak na sunčanom trgu 20. i 21. svibnja 2017. godine. Uz već tradicionalnu podršku Centra za kulturu Novi Zagreb, “Zapruđe uživo” je dominirao Red Hot Chilli Papers real tribute band i Edu Maajku, a u nedjelju je Zapruđe  rasplesao  Neno Belan i Fiumensi.

Multimedijski festival ‘Zapruđe uživo’ najstariji je i najatraktivniji kvartovski festivalu u Zagrebu, ispod legendarne rock pozornice na Zapruđanskom - Meštrovićem trgu.



Denni Kožić, organizator glazbenog
programa - Festivala  Zapruđe u živo
-  Ova godina nam je zaista draga i posebna iako Zapruđe tradiciju nosi daleko od prije. Naime, od 1972, pa sve do 1987. godine, uz stanku do 2000. godine. Mi smo tada pokrenuli iznova ideju manifestacije u Novom Zagrebu. Trajemo dakle - 18. godina, pa smo se nekako proglasili punoljetnima. Ove godine smo punoljetni. Moram priznati kako se na  - osamnaesti  rođendan - osjećamo nekako posebno, iako je po programu i svemu ostalom - Zapruđe u živo - vrlo slično. Svake godine se ipak  pojave neki izvođači, koji možda žanrovski iznenade publiku. Pazimo uvijek kako bi se u programu plasirali i neki mladi neafirmirani bendovi, ali i da budu autorski bendovi, jednako predstavljeni, kao i bendovi koji sviraju "cavere" ( znači tuđe pjesme izvode!)

Ove godine smo također u programu organizirali nastupe, dvadesetak bendova i dava "glavna" izvođača sa predgrupama.

U subotu ( 20. svibnja. 2017. godine) je svirao Edo Maajka, a nakon njega je bio  - RHCP real tribute - (to je oznaka za bendove koji dobiju od matičnog benda ili agencije, koja prati bendove vani, dobije certifikat da može izvoditi njihovu muziku, pod nazivom benda koji izvodi). Tako da smo lani ugostili Queen, a ove godine imamo Red Hot Chili Peppers.

Bilo je zaista fenomenalno. Ljudi su pjevali plesali

U nedjeljnom programu (21. svibnja. 2017. godine) se izredalo desetak bendova. Bili su to mladi bendovi koji sviraju obrade, da bi  na večer bila predgrupa Neni Belanu i Fiumensima, bend  Big Sip Gorila. Naime, to je bend koji je objavi dva CD-a, mlada grupa. 

Možete čak vidjeti na stranici - Zapruđe u živo - koji su tamo oglašeni, kako ima interesantnih bendova koji su objavili albume, međutim  - možda se u medijima malo za njih čuje, ali oni sasvim sigurno postoje i sviraju. I mi ih isto tako podržavamo, tom svirkom u Zapruđu.

Napravili smo jednu izložbu slika, naše drage prijateljice Gordane Zagorec. One je već otvorena u  Knjižnici Vjekoslava Majera u Zapruđu i trajati će do 1. lipnja 2016. godine.

Od nekih drugih aktivnosti istaknuo bih našu web stranicu, koju redovito sa mnogo pažnje osvježavamo, te facebook profil - Zapruđe.hr. Na tim, društvenim mrežama pružamo veliki broj fotografija, informacija, događanja...Ljudi nam mogu sugerirati nastupe nekih voljenih bendova ili nekih drugih izvođača ili ljudi koji nastupaju. mi vrlo rado te prijedloge razmatramo. Zapravo, na neki način smo uvijek spremni popeti na stege svakoga tko to zaslužuje, a mogu vam reći kako u ovih 18. godina je bilo više od  300. možda i 400  mladih bendova.

Recimo jedan od njih , koji je ovdje nastupio u samim početcima je grupa Elemental. Priliku za nastup ovdje u Zapružu može imati svatko, termin naravno ovisi o njegovoj kvaliteti i žanru - da li je  bolji ( u smislu iskustva itd..) pa tako nekako i program koji započinje oko 15,00 sati - kronološki zapravo,  idemo prema svemu boljem, boljem, da bi na kraju eksplodiralo. Na trgu se okupi više tisuća ljudi. Ovdje bih spomenuo kako smo zaista ponosni ali i zadovoljni našom publikom, budući kako u Zagrebu u svibnju ima zaista mnogo događanja. Međutim, publika je i u subotu ali i u nedjelju popunila trg.

Za kraj bih istaknuo, kako je Zapruđe u živo, ipak preživjelo.

želio bih napomenuti, kako bi trebalo zaista oživjeti i cijeli Novi Zagreb, odnosno sva naselja, Tako na primjer i pokušaje koji su bili u Utrinama, Travnom, Dugavama u Sopotu.. Sada upravo nešto pokušava Mladen Devčić, jedan naš prijatelj.

U Trnskom , dečki koji su imali dugu tradiciju, sve im je teže, ne mogu. Jednostavno - nitko im ne pomaže! 

Sva ta pomoć mora doći, prije svega - iz nutra! Mišljenja sam da ne može "izvana"  na način da se očekuje da Grad, odmah odobri nekakva sredstva za događanje koje se  još nije opravdalo.  


Mi imamo sreću, što dugo postojimo, iako nam je naš  budžet  Grad znatno smanjio za nekih (više od 35%). No, mi smo uz pomoć Turističke zajednice Grada Zagreba, Centra za kulturu Novi Zagreb, koji nam isto tako suportiraju sa finsncijskim sredstvima uspjeli izgraditi financijsku konstrukciju, tako da platimo sve troškove i da bez ulaznica održimo manifestaciju živom 18. godina.

No, vratio bih se na druge kvartove, kojima preporučujem, da kroz Vijeća gradskih četvrti , ljudi pojedinci, kulturni radnici, ljubitelji kulture i općenito se samoorganiziraju  i putem Gradskog Vijeća ne neki način započnu slati zahtjeve za financijskom pomoći, kako bi realizirali svoje projekte. Projekt moraju predhodno dobro zamisliti, dobro ga prezentirati. Sasvim to nije nikakva stvar koja je toliko egzotična, kako ga ne bi mogao Grad prepoznati još jednu manifestaciju mu nekom naselju i podržati je.

Novi Zagreb je velik, samo naselje Zapruđe broji nešto iznad desetak tisuća stanovnika i svaka od tih manifestacija,će biti itekako dobro posjećene. Zato i pozivam sve ljude koji imaju ambicija, da pomognu svom kvartu, da naprave kvart, živim , boljim i ljepšim, da ne samo kroz političke i druge afirmacije koje se ostvaruju preko Vijeća gradske četvrti, da zbilja svoj afinitet pokrenu i mi smo spremni kao organizatori Zapruđe u živo pomoći koliko god smo u stanju. želimo pomoći i savjetima ali i iskustvom da bi im u tim prvim koracima bilo lakše. Nama je u našim prvim koracima pomagalo naselje Trnsko, evo  i mislimo to znanje i iskustvo spremni prenositi i dalje.





Vjenceslav Erceg (drugi s ljeva) član
benda CrossOvers
- Mi smo cover bend, sviramo praktično iz zadnjih pedeset godina, stvari koja jako volimo. Sviramo rock, hard rock i takve stvari koje volimo, ali ima izleta i u funck pop i sl...
Baš biramo glazbu u kojoj uživamo. Naime, dodao bih kako smo bend sastavom iz cijele Hrvatske. Eto ja sam iz Splita, imamo jednog Slavonca, jednog Sisčana i dva purgera.

- Kako ste doživjeli svoj nastup ovdje ne festivalu...

-  Zapravo, prije dvije godine smo bili, tu prvi puta. Moram istaknuti, kako nam se tada jako, jako svidjelo, zato što podržavamo što se odvija ovako po kvartovima. Znači ovakvu vrstu festivala, koji podignu cijeli kvart. Koji također približe glazbu ljudima, koji na kraju krajeva izvedu ljude da malo izađu van, da plešu, pjevaju i druže... I naravno, to je i nama prilika da budemo na stage, što je nama veliki gušt, zato što volimo glazbu, volimo to što sviramo...







Željko  Struški, ispred benda
Kamaradi
- Ovdje smo po prvi puta, no doživljaj je veličanstven. Naš bend - Kamaradi - djeluje i nastupa od 2014 godine.

Moram istaknuti kako nam je iznimno drago, da nas je -Zapruđe u živo - pozvalo ove godine po prvi puta.

Dodao bih kako sam ja rođeni Zapruđanec, tu sam pohađao osnovnu školu, koja se tada zvala Karl Marks, a sada nosi naziv Zapruđe.

 -I za kraj, možete li nam reći koju vrstu glazbe vi svirate?

Mi sviramo heavy metal rock, malo ovako žešće. Vidimo da se to danas publici dopalo. Malo drugačije nego ostali bendovi.

- I, zaista za kraj, možete li nam reći  - što znači za jedan bend, poput vašega - poziv na ovaj festival?

-  Pa, znači nam jako mnogo! to meni osobno znači, također jako puno - zato što, kao što sam rekao, ovdje odrastao i tu me vežu najljepše uspomene iz mladosti. A, kao bend, znači također iznimno mnogo, jer  - Zapruđe u živo - je najveći kvartovski festival, ne samo u Zagrebu (koliko ja osobno imam saznanja!)već i u cijeloj Hrvatskoj.Ovako mladom bendu je to zaista velika, kvalitetna promocija. 

Također je to potvrda određene kvalitete benda, jer ne može, kao što ste i sami upoznati, ovdje nastupiti bilo tko. Naime tu se provodi određena filtracija bendova.

- Što bi rekli o samoj organizaciji festivala?

 - Organizacija je odlična. Ja sam bio i jučer ovdje. Vidio sam kako je festival zaista posjećen. bilo je zaista mnogo publike, žene djece, odraslih...Vidio sam ljude koji su došli samo uživati u muzici.Čvrstog sam stava kako je organizacija zaista odlična. svi se dolično zabavljaju. Ozvučenje je odlično, također i to moram pohvaliti!





Gordana Deriš, stručna suradnica
Centra za kulturu Novi Zagreb
-  Imamo čast jučer i danas biti ponosni suorganizatori ove velike manifestacije- Zapruđe u živo -. Ova manifestacija ove godine proslavlja svoj zasluženi 18. rođendan.

Inače u mom tridesetogodišnjem radnom vijeku, Zapruđanci su uvijek bili rock kvart. Uvijek je tu uz nesebičnu podršku Centra za kulturu Novi Zagreb, su se organizirali veliki rock koncerti. 

Tu su iznikle mnoge estradne današnje "zvijezde". Moram reći kako nam je velika čast, da smo u prilici reći kako smo velika podrška Udruzi građana Zapruđa i svih Zapruđanac uspješno realizirali  i ovogodišnji jubilarni multikulturni festival - Zapruđe u živo.

 Centar za kulturu Novi Zagreb se prvenstveno bavi uz administrativno tehnički podršku ovog projekta, uz podršku Gradskog Ureda za obrazovanje, kulturu i sport za program koji "ide" prijepodne, za djecu i mlade.

Tako da kroz ova dva dana kroz ovu pozornicu, imamo čast predstaviti  nešto više od stotinjak mladih, kroz različite plesne programe. Pjevaju, sviraju, ....tako da svih ovih proteklih godina, jako puno sudjelovalo plesnih studija.

Za kraj, mogu se zahvaliti Plesnom Klubu Medvjedići, koji nastupaju za redom svih ovih osamnaest godina uz sve ostale..Recimo g. Tomislava Tržana sa njegovim plesnim grupama, koji je također uvijek ovdje prisutan. 

Evo, i Kristijan Ugrina, koji je odrastao u mladog glumca, koji je stasao u Centru za kulturu novi Zagreb u tadašnjem kazalištu, koje je tamo djelovalo u današnjeg voditelja i jednog odličnih vanjskih suradnika.

No, isto tako naša nezaobilazna suradnica Ljiljana Kirin, koja je  baš onako jedan multipraktik talent. Dakle, ona je  profesionalno odgajateljica, ali je  i glumica, te pjeva i pleše. I svih ovih godina uspješno vodi naš program.

Za kraj želim da se i dalje nastavi ovako u dobrom duhu i ritmu dobre muzike za ples...







































petak, 26. svibnja 2017.

Maleni ispod zvijezda

 Remetinečki Gaj - Što sam ako se usporedim sa Svemirom, što sam ako se usporedim sa svijetom, što sam ako se ne mogu usporediti s nikime?

Potaknuta nedavnom odličnom suradnjom s Remetinečkim astronomskim društvom i gospodinom Vladimirom Jugom, krenula sam intenzivnije razmišljati o opsezima svjetova. Gospodin Jug je donio teleskop na igralište ispred udruge. Točno u podne imali smo zakazano promatranje Sunca. Hm, točno u minutu za gluhoslijepe??? Što je pola sata ili sat u terminima Svemira? Da, bili smo više-manje spremni na vrijeme. Veselilo me što je svatko od mojih korisnika mogao na neki način doživjeti to promatranje. G. Jug nam je objasnio dijelove teleskopa i kako on funkcionira. Mogli su ga opipati. Zatim su mogli staviti dlan ispred leće i shvatiti kako Sunce snažno zagrijava, a potom smo stimulirali njuh- g. Jug je stavio suhi list ispred leće koji se ubrzo počeo paliti i dimiti. Stiglo je na red promatranje. Korisnici su bili vrlo zabrinuti za sigurnost svojih očiju. Čak uplašeni. Jednom drugom prilikom mi je korisnica jasno definirala: “Mojih 5% vida je meni isto toliko sve, koliko je tebi tvojih 100%”. Uvjerili smo ih kako je sigurno promatrati jer postoje filteri koji štite oko. Oni koji su mogli, pokušali su pogledati kroz teleskop u Sunce. Ma i oni koji nisu mogli su to pokušali. Možda ipak nešto vide. Kako je jedna korisnica na kraju rekla: “Jasno da sam vidjela kroz teleskop - prikazuje veliko tamno plavo nebo!”

Poslije tog pokaznog dijela slijedio je dio s edukacijom u dvorani. Svemir u kratkim crtama. Koje su to astronomske veličine, zar ne? Kako shvatiti udaljenost 50 astronomskih jedinica ako jednu predstavlja razdaljina od Zemlje do Sunca. Je li nam Sunce onda zapravo blizu, u susjedstvu? Znate, isto kako nam je Marica blizu kad nam usfali malo mlijeka u nedjelju navečer dok pečemo kolače pa skoknemo do nje. Tako i do Sunca, pukneš kamen s ceste do njega. Ili masu od 3 milijuna sunaca? Možemo li shvatiti veličinu samo jednog Sunca?
Razmišljam ja o tome i zapravo od veličina Svemira smanjujem sve manje i manje koncentrične krugove kako bih došla do veličine svijeta jedne gluhoslijepe osobe. To je mali svijet. Jako mali. Za jednu gluhoslijepu osobu nedavno mi je kolegica dala usputni komentar: “On je u svom svijetu opaki frajer.” Zastala sam i razmislila što čini njegov svijet. On zna da su neki ljudi oko njega, bilo ih 10 ili 100 nevažno, obično mu nije ni bitna ta informacija. Glavno da je tu njegova prevoditeljica, trener i neki ljudi koje zamišlja kako se dive njegovoj snazi. U teretani redovito vježba. Zatim mu je bitno da će biti i drugih prevoditelja/ljica (90% ljudi koji čine njegov svijet) kojima će reći da mu opipaju bicepse. Brine o svojoj frizuri, uredno održava bradu, ne može se pogledati u ogledalo, ne može vidjeti druge ljude. Ono što može (društveno prihvatljivo) tek svojim prevoditeljima i prijateljima stisnuti nadlanicu, dlanove, odmjeriti visinu u odnosu na to i možda katkad ženi osjetiti kosu ako je duža. Toliko informacija čini druge ljude. U tom svijetu on je izgradio samouvjerenost bez obzira primjerice na svoju kifozu (drugim ljudima ne opipava leđa). Veličina nosa i ino su mu apsurdno nebitne informacije. Nos je tu da se diše kroz njega.

Sad mi s druge strane - prevoditelji, ljudi sa sluhom i vidom. Jesmo li sretniji što znamo da ćemo samo u jednoj vožnji tramvajem naići na ljude koji su veći frajeri od nas? Da će sve informacije i obveze koje mi dan nameće opako rastezati granice moga svijeta? A sad obratno razmišljam o granicama svijeta od malog na veće. Evo primjera: pokvario mi se fax na poslu. Čudna neka stvar.

Mogu slati svima, neki mogu slati meni, a neki ne mogu. Obavijestila sam o tome korisnike. Pojedinima je to isključiv način komunikacije sa mnom na daljinu (zamislite tekst fonta 30, arial ili helvetica jer imaju najjednostavniji oblik slova, velika slova, bold - ako kad sretnete gluhoslijepu osobu tako joj pišite). Jedan od korisnika se ozbiljno posvetio tome. Šalje mi po 5-6 faxova dnevno s pitanjem je li problem riješen. “A sad? Ja baš odmaram”,  “A sad? Ja baš izašao u dvorište i vratio se”; “A sad?  Ja baš ručao i oprao suđe”. Ja mu od ostalog posla ne stižem odgovoriti na svaki fax. Uspjeh je ako se na kraju dana bar sjetim poslati - “nije problem riješen još. Hvala na tvojoj brizi”. A onda me sutradan na poslu dočeka još njegovih par faxova koje je slao do navečer. Razumije li on radno vrijeme, obim mog posla, obiteljske i kućanske obveze, roditeljske sastanke i doznake za šogoricu, staklenke za pekmez mami, premale sandale zamijeniti kćeri, javiti se kolegici za ono što sam joj obećala raspitati se u pošti i ostalo što čini moj dan. Sumnjam! Takav svijet je njemu jednako tako stran i nepojmljiv.

I zar nije stvarno čudo da u svim tim različitim svjetovima mi ipak funkcioniramo, preklapamo se, surađujemo i volimo se.