.

petak, 7. listopada 2016.

Jedna lijepa školska priča


Odra - Jučer smo posjetili najnoviju zaista suvremeno opremljenu osnovnu školu u Novom Zagrebu, u naselju Odra.

Vedro i toplo nas je ugostio ravnatelj škole Vatroslav Gabrić, vidno zadovoljan svakog trenutka na novoizgrađenu školu i ponosan na svoje učenike i nastavnike, te odlično opremljene i moderno uređene nove učionice i kabinete.

Ono što je nama uz ogroman entuzijazam, volju i neposredni i iskreni odnos učenika i nastavnika "upalo u uči" je sama konstrukcija škole. Naime, škola je izgrađena i projektirana znalači - vrlo kvalitetno i mudro. Prepuna je dnevne svijetlosti, tako da dobivate dojam kao da je izvezena nekom magičnom rukom od čipke ili nježne paučine. 


Prva kratkoročna mobilnost 
učenika u okviru 
Erasmus+ projekta 
(Erasmus + short-term 
exchanges of groups of pupils)

Učenici uključeni u 
Erasmus+ projekt: 
Ana Cerovski, Maja Ivšac, 
Ana Knežević, Luka 
Pinturić i Mihael Pušec, 
sudjeluju, u pratnji 
profesorica Ivane Kujundžić
 i Dubravke Vuleša, u kratkoročnoj mobilnosti učenika.


Ukusno uređen zeleni okoliš, na kojem dominira malo višenamjensko igralište, prekriveno umjetnom travom, naprosto mami djecu (od susjednog dječjeg vrtića, pa uzrastom na dalje..) da se upravo ovdje druže, igraju, dolaze sa svojim roditeljima, bakama i djedovima. Postoji ovdje puno ljubavi, čak i onih - prvih....

Vatroslav Gabrić, ravnatelj
Osnovne Škole Odra
- Prva škola u naselju Odra je izgrađene 1859. godine. To je zgrada nasuprot, koju možete vidjeti, ona je zaštićeni spomenik kulture. Druga do nje je izgrađene 1884. godine, to je nekada bi stan učitelja. Nekada su učitelji uvijek uz školu imali i stan.

Ta tradicija se održavala sve do devedesetih godina prošlog stoljeća.

U našem naselju Odra je bio samo jedan učitelj i u samom početku, školu je pohađalo nekih dvadesetak učenika. Naravno, kako se mjesto širilo, tako su se i širili kapaciteti škole, da bi negdje oko 1924. godine imali negdje oko sto učenika.

U to vrijeme, potrebe za novim prostorom je "izbacila" učitelja iz postojeće zgrade, tako da se škola proširila i na tu zgradu (gdje je danas vrlo ugodan, vrtić)

Već negdje pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, svi postojeći kapaciteti su bili pretijesni za redovito održavanje nastave (čak je u to vrijeme jedan dio nastave održavana u prostoru Društvenog doma!). Upravo se u to vrijem započelo promišljati , sve glasnije promišljanje o izgradnji nove, moderne škole.

1963. godine, ondašnja Općina Remetinec je i donijela odluku o izgradnji nove škole. Trebalo je proći negdje oko četiri godine, kako bi se riješila sve "papirologija".

Nova škola je izgrađene i sa nastavom se započelo  školske godine 1967 / 68. To je bila zgrada prizemnica, sa osam učionica - u to vrijeme izuzetno moderna... No, na žalost škola nikada nije završene. Preostalo je izgraditi sportsku dvoranu i još jedan trakt ....jer se opravdano očekivalo kako će ovo naselje imati primjetan porast stanovnika, što se i ostvarilo. Međutim i takva, škola je bila funkcionalna, bila lijepe, kvalitetno izgrađena...

Kako je vrijeme prolazilo i ta moderna škola, koja je izgrađene 1967. godine postajala je sve manje moderna, a sve više trošna. Učenika je bivalo sve više, a prostor, također sve više nedostajalo. Želio bih ovdje istaknuti, kako je ta škola bila zaista kvalitetno izgrađene.  I ta škola kakva god da je bila, trošna, bila je nekako, primjerena - imala je široke hodnike, kao i sadašnja škola. Naravno, na istom su tlocrtu napravljene. I ona u principu nekakvom tlocrtnom i hajmo reći nekakvom humanom, bila je humanizirana. Nije bilo nekakav hladni objekt, već baš nasuprot.

Stoga nam je drago kako je i ova (novosagrađena škola) iako ovo nije najmodernija arhitektura, što ja volim reći - Hvala Bogu da nije!? Jer je ona sagrađene na tlocrtima one stare škole. Zasigurno ste vidjeli kako mi imamo vrlo široke hodnike, imamo ogroman i jako, jako svijetao prostor Mi koristimo "vanjsko" odnosno danje svijetlo u svim prostorima. Mi nemamo u našoj školi, niti jedan prostor koji nema vanjsko svjetlo. Dakle nemamo potrebe za uključivanjem umjetnog svijetla , veći dio vremena, što nam pruža priliku da budemo izuzetno ekonomični što se tiče potrošnje električne energije, barem u ovom dijelu.




Tek 1857. godine za vrijeme župnikovanja Gjure Barabaša u Odri se otvorilo iznova pitanje osnutka škole. Čim je došao, počeo je raditi kako bi se osnovala škola. S prijateljem, predstojnikom Jankom Nemčićem i s općinskim poglavarstvom pokušao je uvjeriti župljane o potrebi škole, što mu je i uspjelo.


10. siječnja 1858. sazvana je sjednica na kojoj je odlučeno da se na općinskom zemljištu na trošak župe ispeče 100 000 opeka i 10 000 crjepova za krov. Ciglana je bila na Dužju kraj odranske šume. Svaka kuća davala je po 2 metra drva za pečenje cigle.

Škola je kupila 1600 čhv. zemlje za novu školu od Janka Markulina gdje i danas stoji školska zgrada. Stanovništvo je davalo težačku i prijevoznu radnu snagu. Ukupno 2 000 radnika i 700 kola za prijevoz materijala. Novac za plaćanje građevnih majstora, prikupljen je od naroda. (2 for. po osobi = 1611 ljudi) 10. prosinca 1850. školu su preuzeli od graditelja kotarski predstojnik Janko Nemčić, kotarski školski nadzornik Jakob Kos i županijski mjernik. Uz njih se još spominje i tamošnji župnik Gjuro Barabaš koji je u to doba i došao za župnika u Odri.

Školu u Odri pohađala su tada i djeca iz Buzina, Obreža i drugih sela.



U studenom 2014. godine se prestala izvoditi nastava odlukom Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport. Razlog prestanka je bio, odluka o izgradnji nove zgrade, međutim - tu su se neke stvari zakomplicirale (imovinsko pravne), te se nakon 7 do 8 mjeseci zastoja.U svibnju 2015. godine nastavilo se  (na naše veliko zadovoljstvo - učenika, roditelja, nastavnika, mještana ..) sa izgradnjom i trajala je oko godinu dana.

Za vrijeme izgradnje naše škole, mi smo bili gosti Osnovne Škole Kajzerica. Moram istaknuti, kako je to zaista bilo naporno za naše učenike. Tu su učenici podnijeli skupa sa učiteljima veliku žrtvu. 

Ovdje bih želio iskoristiti priliku i javno se zahvaliti i učenicima, učiteljima ali i roditeljima na svom ogromnom trudu i upornosti pohađanja nastave za vrijeme izgradnje naše nove škole u Odri.

Naime, moram istaknuti, kako svo to vrijeme nije bilo lako ali ni jednostavno. Pazite ti autobusi... Ok, ima 19. škola u gradu Zagrebu u kojima se prevoze učenici. No, kod nas je bio slučaj da se prevozi cijela škola. Tu vam je bilo po osam do deset polazaka i odlazaka autobusa dnevno. To je ipak nekakvih petnaestak kilometara udaljeno. 

Tu je bilo zaista mnogo izazova, no i to smo uspješno realizirali , stoga također ovako javno želim  zahvaliti svim djelatnicima ZET-a, jer su stvarno prema nama (učenicima, učiteljima..) bili susretljivi - na svaki problem su odmah reagirali.

Naravno, kako na kraju želim u ime svih nas zahvaliti Osnovnoj Školi Kajzerica (svom osoblju, svim učiteljima...) koji su stvarno prema nama bili korektni čelu sa ravnateljem Igorom Rukljač. 

Mi smo imali svojih osam učionica, radili smo u dvije smjene . Oni su nam to pružili. Zaista nemam ni jedne ružne riječi, primisli za cijeli personal Osnovne Škole Kajzerica.

- I tada je krenulo, mnogo svjetlije sa puno svijetla....

- Da, da... Sa puno svijetla. Svi smo mi gledali i radovali se našem -gradilištu škole! Ja sam osobno , non stop bio ovdje, nisam čak ni koristio godišnji odmor. Pažljivo smo prati gradnju (znate kako imamo vidjeti loših iskustava, pa smo se i mi "bojali" hoće li biti ili neće...). No, na veliko zadovoljstvo, svi radovi su privedeni kraju u navedenim rokovima.

Kao što sam već rekao, a i svi su moga mišljenja (od učenika, nastavnika, roditelja, mještana..) - škola je prekrasna.

Učenici su presretni. sada imamo zaista velike prepune svijetla učionice , moderno opremljene. Moram istaknuti kako škola još uvijek nije do kraja opremljena. No, dobro - to su neke stvari koje nisu nužne za odvijanje nastave. 

Bili ste u prilici vidjeti, kako je u principu , sve tu. Namještaj je tu... Svi smo mi jako sretni zbog toga. Sada smo i mi , kao se kaže - svoji na svome!

Planiramo  nekakve nove aktivnosti, u skladu sa školom. Mi u stvari ovdje razmišljamo, kako nam je škola u rubnom području grada i na što se specijalizirati i na koji bi način naša škola mogla biti prepoznatljiva.


Pa smo krenuli polako. Naime za sad imamo jedan projekt što radimo Erasmus +. Mi smo kordinatori tog projekta koji se sastoji od čuvanja naše kulturne baštine, ali i usporedba kulturne baštine našeg kraja - Turopolja, sa kulturnom baštinom škola iz Rumunjske, Češke, Slovačke i Poljske. Manje više mi smo povezani (nekada smo bili svi skupa u Habzburškoj monarhiji), a s druge strane , to su i neki slavenske škole i tu nalazimo nekakve sličnosti, kod tih starih iskona, korijena, ali i uporabnih predmeta, koji su se nekada koristili. Tako da ćemo mi napraviti jednu - digitalnu zbirku-  koja će u principu služiti (trebala bi služiti) svim školama koje rade na kulturnoj baštini i očuvanju kulturne baštine, kako bi napravili jednu zbirku kojom bi objedinili gotovo sav materijal koji imamo (vezan za naše Turopolje). Na taj način bi bi ga uspoređivali sa drugim žemljama.

To je taj projekt, koji nam je dosta olakšao rad, pošto smo, ovdje gdje jesmo. Naši učenici su bili već (tri grupe učenika je bilo sa učiteljima u Češkoj, Poljskoj i Rumunjskoj) i oni dolaze kod nas u svibnju iduće godine. To je otprilike oko pedeset učenika i učitelja iz svih tih škola, i mi ćemo ih ovdje ugostiti , napraviti program rada, baziran na kulturnoj baštini: na nošnjama, legendom, i sl. Od sedam tema, raspoređujemo ih za rad.

To nam je jako interesantno. I onda velim, kad zamišljamo kako ovu našu školu pozicionirati i kako je suvremeno i moderno prepoznati, pošto je u našem kraju vrlo jako ukorijenjena tradicija i nama je drago zbog toga, mi smo tada osmislili kako  bi bilo najbolje i najučinkovitije da imamo projekte za čuvanje te iste tradicije, kulture, običaja...ali na moderan i suvremen način. Za se to ovdje u novom prostoru naše škole zaista imamo iznimne vijete za sve to. Ovdje posjedujemo IKT  (informacijsko komunikacijska tehnologija) , tehnologiju- također imamo sve od pametnih ploča kompjutera,  projektora, sve imamo. Cijela škola  je pod  Wi - Fe mrežom. 

Dakle možemo raditi  modele, raditi nekakve  tradicionalne stvari, možemo ih , da tako kažem -  preoblikovati i digitalno sačuvati i to ćemo u buduće i raditi. A, cilj nam je ovdje unutar škole postaviti jednu stalnu izložbu, stalni postav u stvari, etnografsku zbirku, ali opet - ne bi željeli da to bude prezentirano na tradicionalan način,već da to bude suvremeno. To nam je jedan od važnijih projekata.

Naravno kako uz ove već spomenute projekte ostvarujemo i još mnogo drugih, što ih vode učiteljice. održavamo također mnogo  izvan nastavnih aktivnosti (24 izvannastavne aktivnosti). Spomenuti ću neke :


  •   literarne skupina
  •   njemačka igraonica
  •   pjevački zbor (veliki, mali)
  •  učenička zadruga (zove se Sv.Juraj, koja sadrži pet sekcija koja će ostvarivati taj isti cilj, očuvanje baštine, izrada predmeta, ali ćemo tu ubaciti i poduzetništvo, kao malo modernizacije, kako bi se djeca naučila na koji način djeluju poduzetnici i što zapravo znači riječ poduzetništvo i zašto je to jako bitno. Izrađujemo već sada mnogo toga, od sapuna, suvenira, cvjetova, Božićnih ukras itd..
  •  dramsko recitatorska skupina
  •   geografsku skupinu
  •  tehničku skupinu
  •  mlade čuvare prirode
  •  ritmiku skupina
  •  sintesajzer
  •  šah skupina
  •  atletika skupina
  •  likovne grupe
  •  novinarska grupa
  •  crveni križ
Također imam dosta dodatne nastave za one učenike koji su privrženiji učenju ali i za one koji baš nisu skloni redovitom učenju. 

Također imamo mnogo projekata, koje  se upravo izvode:
  • Igramo se bojama
  • Moja prva slikovnica
  • Mlijeko, zdrava hrana
  • Dan kravate
  • Svjetski dan djece
  • Svjetski dan šuma
  •  Higijena i sport
  • Za Sv. Nikolu održati ćemo jedan veliki sajam (izložbeno prodajni. Sav prihod smo namijenili instalaciji klima uređaja, pošto ih nismo dobili u projektu)
  • Naš zavičaj Turopolje
  • Vizualni identitet naše Škole
  •  Voklano instrumentalne igre
  • Matematički projekt Klokan bez granica
  • Večer matematike
  • Tradicionalni Turopoljski vez
  • The book od my home, učenje engleskog jezika
  • Šetnja agramom
  • Edukacija, religija, tolerancija, itd...
To je samo dio projekata uz Erazmus+ koje škola za ovu školsku godinu planira ostvariti.






- Kakva je situacija sa Školsko sportskom dvoranom ?

-  Školska sportska dvorana je ušla u  projekt, prošle godine i školska sportska dvorana će se graditi.

Međutim kako škola nama dovoljno svojeg zemljišta, morati će se otkupljivati. Tu će se otkupiti zemljište, gdje ne nekada bila pilana, još dvije parcele i tu će se graditi školska sportska dvorana.

U tijeku je ishođenje  Lokacijske dozvole, ove godine bi se trebala ishoditi Lokacijska dozvola, a iduće, će biti otkup zemljišta i Građevinska dozvola. Naravno, mišljenja sa, kako onda slijedi Javni natječaj za  izvođača radova, nakon čega bi trebali započeti radovi. Gradonačelnik nam je obećao kako će do 2018. godine školska sportska dvorana u Osnovnoj Školi Odra biti izgrađena.





Želio bih za kraj reći kako ravnatelj, kako sam jako zadovoljan sa svojim učiteljima i sa svojim učenicima. Mi smo još uvijek škola, koja ima tu prednost, koju , po mom mišljenju moramo iskoristiti - mi smo još uvijek škola u predgrađu. Mi zaista (na svu sreću i ponos roditelja) nemamo , toliko disciplinskih problema ili sl. kao što (na žalost) imaju mnoge škole u gradu. I tu smo u nekakvoj kvalitetnoj prednosti.

Mi uz ostalo još samo želimo pojačati suradnju sa lokalnom zajednicom, pojačati i osnažiti komunikaciju sa roditeljima. Iskrenog sam mišljenja kako ćemo u tim nastojanjima zaista uspjeti, jer za sada nam sve to odlično polazi za rukom, zbog ovog projekta gdje smo  morali jako surađivati sa roditeljima, gdje roditelje uvijek pozivamo da sudjeluju u raznim zajedničkim projektima. Sa velikom radosti, moram konstatirati, kako se roditelji sve više i više odazivaju. To nam je iznimno drago i mi želimo imati otvorenu školu.

Dakle ne želimo biti - sami za sebe - jer to nije ni izbliza cilj škole. Želimo biti otvoreni, roditeljima, mještanima, lokalnoj zajednici, pa i kroz ovaj naš primjer - medijima. Svima koji žele dobro ovoj školi i na taj način u stvari vidim našu školu u budućnosti, kao jednu otvorenu školu edukacije ali i tolerancije. Ali i školi koja je okrenuta budućnosti ali škola koja ne zaboravlja svoje temeljne vrijednost Turopolja.






















Nema komentara:

Objavi komentar