Jakuševec - Ovih dana smo posjetili g. Vladu, velikog Jakuševečkoga restauratora ali i kolekcionara starih motora (motocikala) u njegovoj hobi radionici.
Moramo priznati kako smo ostali ugodno zatečeni, svime onim što smo imali priliku vidjeti, no isto tako i svom ljubavlju i strašću, kojom nam je u ovom kratkom susretu pričao o svojim početcima, radu, planovima.
 |
| Vlado, restaurator i kolekcionar motocikala, Jakuševec |
- g. Vlado, možete li nam reći kako ste započeli sa ovim svojim hobijem?
- Ja vam pripada u onu nestašnu grupu (sada već ljudi) djece iz rubnih ruralnih dijelova našeg bijelog Zagreba. Djece koja su potekla iz poljoprivredno radničkih obitelji, gdje nikada nije baš bilo novaca, za nove dječje bicikle, a o motorima da ni ne govorimo... Upravo u takvim djetinjstvima, željni vožnje, putovanja svi smo mi dječaci bili osuđeni na stalne popravke ili preinake - starih bicikala, čiji su vlasnici bili naši očevi ili pak djedovi.
I dok su neki više pažnje poklanjali nogometu, glazbi ili curama, a bicikle doživljavali tek kao nužno neugodno prevozno sredstvo. Ja sam (uz sve to - šala mala!) nekako od samog početka bio zaokupljen tehnikom, čarolijom koja nam uvelike pomaže i olakšava u svim segmentima našeg življenja, prvenstveno putovanja.
U početku su to bili bicikli, a kasnije su se pojavili i motori. Ni dan danas vam ne mogu riječima opisati tu strast i tu ljubav, taj prekrasan osjećaj koji me zaveo u prvim susretima sa motociklima. Na sreći taj osjećaj traje još i danas i nikako ne blijedi.
Vrlo često sam prijateljima "morao" servisirati motore, pripasivati ili čak izrađivati pojedine dijelova ili od više motora, slagati jedan - kako bi te naprave bile spremne za vožnju.
Tako je sa vremenom u moj život došao i moj motor. Možete pretpostaviti, kako sam ga sa iznimnom ljubavlju i velikom pažnjom rastavio da najmanjih dijelova. Tada je uslijedilo , brušenje i lakiranje rame, blatobrana i ostaloga, no isto tako prikupljanje dotrajalih dijelova za "generalku" samog motora.Vrijedi se sjetiti, kako u ta vremena, baš i nije bilo, mnogo dućana i prilike nabaviti sve dijelova, za strane proizvođače motocikala.
Htio ili ne, polako sam upadao, kao zaražen u sve veću strast, te čarolije. Ubrzo su se redali, motor za motorom. Ja sam gotovo izgubio pojam o vremenu, slijedeći samo neizrecivu želju da svakom motociklu, sa kojim sam se "susreo" vratim ljepotu, orginalnost, funkcionalnost i moć.
Vrativši se iz Domovinskog rata, odmah sam nastavio sa svojim hobijem. No u to vrijeme trebalo je riješiti stambeno pitanje, te sam tada bio "prisiljen" prodati nekoliko zaista vrijednih rekao bih -rariteta- koji se često ne susreću na tržištu kolekcionara, ne samo kod nas u Hrvatskoj već i šire.
No, što je bilo bilo je.
Danas i dalje veliku pažnju pridajem, svim detaljima do onog najmanjeg. Uglavnom sve radim sam ili uz pomoć, po potrebi dvojice prijatelja. Kada uređujem motor, tada koristim usluge strojne obrade, jer nemam strojeve za takvoga što. Također imam prije svega jako dobrog prijatelja, pa onda i suradnika, odličnog tapetara, no sve ostalo radim sam. I dalje brusim i lakiram, blatobrane i "šasiju". Slažem mašinu. Elektro instalacije itd... Sve do trenutka, kada motor, kompletno uređen - upalim. Tada čujem prekrasan zvuk i to je to!
Tada, svu pažnju usmjeravam slijedećem motoru.
Za kraj bih htio reći, kako na sreću ja nisam sam, zaljubljenik u ovaj hobi. Teško je znati broj, koliko se ljudi bavi ovime u cijeloj Hrvatskoj, no siguran sam kako je ta brojka veće od 500.
Na žalost, uz toliki broj kolekcionara naše društvo još uvijek ne zna iskoristiti i ne prepoznaje - sav taj ogromni kapital. Naime, krećući se Europom, svaki suvremeni grad, koji drži do sebe, bilo to u Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj ili sl. ima po nekoliko hala, u kojima izlažu oldtimer - e (motocike, automobile...).
Na žalost (uz svo poštovanje!) Muzej automobila Ferdinand Budicki - Zagreb,
je zaista prostorno premali, za sve ono što bi se moglo kvalitetno i sadržajno prezentirati u nekom adekvatnom daleko većem prostoru.
Osobno sam jako žalostan vidjeti kako Zagrebački Velesajam, zjapi prazan - iako ne znam i nemam sve podatke o rasporedu manifestacija. No mišljenja sam , kako bi i mi kolekcionari iz Grada Zagreba, zasigurno mogli ispuniti i izložiti vrlo kvalitetno barem četiri ili pet paviliona, te samim time smanjiti troškove - hladnog pogona (ako ne i financijski puno više!) - ali i proširiti kvalitetno turističku ponudu sve većem broju turista koji posjećuju naš glavni grad - Zagreb.
Nema komentara:
Objavi komentar