.

četvrtak, 31. ožujka 2016.

Što je sve potrebno za uspješnu vezu ili brak

Novi Zagreb - Devet je osnovnih sastojaka pomoću kojih možete napraviti pravu ljubav i dobar odnos s partnerom. Ni jedan sastojak ne smije se izostaviti jer svaki djeluje u sinergiji s nekim drugim.

Potrebno vam je:

Samopoštovanje.

Zakon kvantne fizike kaže da privlačimo ono što jesmo. Zakon privlačnosti nam kaže da ćemo u život privući ono što mislimo da zaslužujemo. Zbog toga kako biste u život privukli pravu ljubav morate prepoznati svoje dobre osobine i znati cijeniti svoje vrijednosti.

*Poštovanje 

Poštovanje partnera međusobno. Veza u kojoj nedostaje poštovanja osuđena je na propast.

*Iskrenost

Kako bi veza uspjela oba partnera trebala bi biti iskrena i otvorena. Ako vidite da vam je partner neiskren, vjerojatno ćete se zapitati koliko iskreni trebate biti vi. Vi uvijek budite iskreni i očekujte isto od partnera i to ćete i dobiti.

Ravnopravnost

Postoji tanka linija između onoga tko ste kao osoba i što ste kao par. Oba partnera bi trebala zadržati neovisnost, svoje interese i strasti, ali bi oba partnera i trebala podržavati drugog.

*Komunikacija

Komunikacija bi trebala biti tečna tijekom cijele veze. Recite partneru i očekujte od njega da vam kaže svoje strahove, osjećaje, emocije, želje i ciljeve.

Razumijevanje

U zdravoj vezi oba partnera razumniju drugog i strpljivi su prema njemu. Prihvaćaju različitosti i poštuju granice.

*Sloboda

Ljubav ne možete držati na lancu, pa tako ni partnera. Ako mislite da postoji potreba za tim, tada imate ozbiljnih problema.

*Partnerove želje

Ovo je jedan od važnijih sastojaka, a opet se vrlo često izuzima. Najčešće ljudi daju partneru ono što žele za sebe. Bolji pristup je da pitate partnera što mu treba i što želi.

 * Praštanje

Praštanje je prvi korak na putu svake više razine ljubavi.

* Priprema:

Pomiješajte sve sastojke i izlijte u vezu. Neka stoji dugo i gledajte kako raste. 

srijeda, 30. ožujka 2016.

Udruga umirovljenika Dugave / Hrelić - Uzdaj se u se i ....

Dugave - Danas smo posjetili Udrugu umirovljenika - Dugave u prostorijama lokalalne samouprave koje dijele stanovnici naselja Dugave i stanovnici naselje Hrelić.

Na žalost, malo smo zakasnili kako bi zatekli i pjevački zbor (koji također djeluje u ovoj Udrugi umirovljenika Dugave / Hrelić) koji je nedugo, prije našeg dolaska završio sa svojom redovitom probom.

Naravno, tako nam i treba, jer smo ovoga puta u Udrugu umirovljenika Dugave / Hrelić došli, potpuno ne najavljeno, onako iznenada - Kao grom iz vedra neba! Pokušali smo se ispričati svim prisutnim, no predsjednica Udruge gđa. Katica Barkus nije se dala smesti, već nas je ljubazno pozdravila i  zahvalila na našem dolasku.

Uz predsjednicu, smo zatekli još nekoliko članova, koji su se ugodno družili, dok su neki kartala, drugi su pak, prepričavali zgode, sa netom završene probe pijevačkog zbora. Uključili smo se u razgovor o probi, te obećali kako ćemo slijedeću srijedu doći na probu i javnosti otkriti sve o pjevačkom zboru, od broja članova, broja nastupa, .... Dok smo mi razgovarali, predsjednica je strpljivo čekala, kako bi nas ukratko upoznala sa Udrugom umirovljenika Dugave / Hrelić.



gđa. Katica Brakus, (karta za stolom desno)
predsjedinica Udruge umirovljenika
Dugave / Hrelić
- gđo. Barkus, možete li nam reći, kako to da vi niste Podružnica umirovljenika, već Udruga  umirovljenika Dugave / Hrelić?

-  Mi smo se odvojili prvenstveno, zbog financija. Naša članarina sada ostaje u cjelokupnom iznosu, nama, odnosno našoj Udruzi. Moram priznati, kako smo to prije davali u Maticu umirovljenika Novi Zagreb, kao što su i druge Podružnice davala po 10,00 kuna po svom članu Podružnice, no to im nikada nije bilo vraćeno, a još k tome oni tamo vode knjigovodstvo, dok si mi knjigovodstvo vodimo sami (mi imamo svoj štambilj, svoj žiroračun, mi smo kao tvrtka). 

Naime, mi smo registrirani i postojimo kao Udruga od 18. ožujka 2005. godine

Kada se ovdje započelo graditi naše naselje Dugave, tada je jedan gospodin uz nekoliko članova organizirao udrugu, koja se tada zvala - Udruženje umirovljenika Dugave. Udruženje je osnovano 28. lipnja 1989. godine. Sa ponosom želim istaknuti, kako je prvi predsjednik , tog tadašnjeg Udruženja, bio g. Josip Anetić. Nakon njega su se izmjenjivali redom: Josip Jurković, Mijo Benković,  Elizabeta Kimčez, pa opet Mijo Benković, te  Krunoslav Rončević, Marija Kalebota, Nedjeljko Brakus, Ana Gibas i  trenutno moja malenkost Katica Brakus.

U međuvremenu je postojala i Podružnica umirovljenika Dugave, no  mi smo svi skupa glasovali, kako više ne želimo biti član Matice umirovljenika Novi Zagreb, jer je sve upućivalo, da ako se mi odvojimo, kako će nama kao Udruzi biti uvelike bolje.

- Možete li nam iskreno reći, a da li je vama kao Udruzi umirovljenika Dugave / Hrelić, sada doista bolje?

- Da, naravno!  Nama je zasigurno  bolje! Mi smo lani  dobili, gdje sam ja osobno pisala program sa našim članovima , da dobijemo iz proračuna  (mi smo tražili 20.tisuća kuna) a odobreno nam je - 15. tisuća kuna! Moram priznati kako smo mi taj novac, po programu, odnosno našem Planu, vrlo mudro i pametno utrošili.

- Kako ste taj novac utrošili?

- Platili smo autobus za izlet na Brijune, 5.250,00 kn, zatim smo platili također autobus za izlet u Međimurje 2.300,00 kn, kupili smo za naše članove (što radimo dugi niz godina, već tradicionalno!) vreću brašna od 5 kg. To poklanjamo svim našim članovima. Svaki prosinac, održavamo godišnje druženje, odnosno Božićni domjenak, kada uručujemo već spomenuti poklon. No, ovu godinu smo održali jako rano Godišnju skupštinu, zbog financijskih i računovodstvenih izvješća, koje smo morali do 31. prosinca 2015 predati, ali sam u Gradskoj skupštini zamolila, da nam izađu u susret, kako bi mi ipak održali Godišnju skupštinu u veljači, te po njenom završetku, da dostavim svu potrebnu dokumentaciju. Na sreću, imali su potpuno razumijevanje, te su nam objeručke izišli u susret, tako da su me baš danas zvali telefonom, sa pitanjem: Mogu li doći što prije po  potvrdu .

Cijeli si dan danas razmišljam, da li je to potvrda o tome, da je sve u redu.

Ovdje vrijedi istaknuti, kako su zadovoljni našim Programom i radom. 

- Recite nam gđo. Brakus, koje su još  aktivnosti Udruge umirovljenika Dugave / Hrelić, osim već spomenutoga pjevačkoga zbora?

- Imamo rekreativnu gimnastiku, dva puta tjedno za naše članove u sklopu akcije "Sport za sve" koje je  potpuno besplatno u organizaciji Zagrebačkog saveza sportske rekreacije. Dosta putujemo, odnosno idemo na izlete. Do duše u zadnje vrijeme nešto manje, no već četiri do pet godina u nazad odlazimo ljeti na more (dosta povoljno - 10 dana za svega 2.150,00 kn)  i to u Biograd na moru u hotel Palma. Naravno, planiramo ljetovati i ovu godinu i upravo su predbilježbe u tijeku.

Također se u ovom prostoru (lokalne samouprave, koliko nam termini dopuštaju) družimo, igramo društvene igre, šah, karte i sl...


gđa. Mladenka Dragojević, članica
Udruge umirovljenika Dugave / Hrelić
- Draga gđo. Dragojević, koliko ste dugo član Udruge umirovljenika Duhave / Hrelić?

- Član sam umirovljenika oko 14 godina, tj od samog osnutka Udruge umirovljenika Dugave / Hrelić.

- A. Da li ste zadovoljni svim aktivnostima vaše Udruge?

- Jako, jako sam zadovoljna! Obično se ovdje svi skupa skupimo. Mi pjevamo u drugoj prostoriji, a dečki se ovdje kartaju

Jedanput mjesečno se održava plesna večer, koja je svaki puta zanimljiva. Donesemo kolača, pijače, plešemo, šalimo se...

Inače se i van ovih prostorija, jako puno družimo, pomažemo... Kako ste već čuli zaista dosta putujemo, a tada je vrhunac ljetovanje u Biogradu...

- Što bi za kraj, rekli onim umirovljenicima koji vas se još nisu pridružili.

- U svakom slučaju ih i ovoga puta pozivam iako i sam to često radim. Moram priznate kako sam se određeni proj članova na takav način i pridružio. Pozivam sve, da nam se pridruže, sigurno je ljepše biti u društvu svoje generacije, nego biti usamljen. Naravno, sve to nije toliko finacijski zahtijevno, kako si to ne bi mogao priuštiti svaki  od nas.


g. Stjepan Šimek, član
Udruge umirovljenika Dugave / Hrelić
- g. Šimek, koliko ste vi dugo član Udruge umirovljenika Dugave / Hrelić?

- Aktivni sam član punih sedam godina.

- Što bi rekli, o Udruzi umirovljenika Dugave / Hrelić, o načinu rada, djelovanju?

- Moram priznati, kako nisam baš rječit, no ova Udruga je za sve nas umirovljenika i naselja Dugave i naselja Hrelić - prva liga, da se družimo!

- A kako se družite?

-  Plešemo, pjevamo kartamo, putujemo, veselimo se ... i što ćeš više!

Što je uzrok depresije kod ljudi

Novi Zagreb - Depresija nema samo jedan uzrok, najčešće je kombinacija nekoliko različitih stvari.
Možda nemate pojma zbog čega ste zaglavili u depresivnoj fazi, ali ipak iz dana u dan nosite se s njom.
Bez obzira na uzrok, depresija nije samo stanja uma, povezana isključivo s psihološkim faktorima. Ona je često vezana uz fiziološke promjene u mozgu, te povezana s neravnotežom neurotransmitera, kemikalija koje nose signale u živce i mozak.
Depresija je kombinacija bioloških, genetičkih i psihofizičkih faktora.
S biološkog stajališta depresija je abnormalnost u funkciji određenih neurotransmitera, što može biti uzrokovano promjenom razine hormona. To objašnjava zbog čega se mnogi teenageri kroz pubertet suočavaju s depresijom.
Najčešći uzročni faktori vezani uz depresiju su:
  • Obiteljska povijest. Genetika igra važnu ulogu u depresiji. Ona može neku obitelj pratiti generacijama.
  • Trauma i stres. Stvari poput financijskih problema, prekida ljubavne veze ili smrt bliske osobe mogu izazvati depresiju. Ali depresivni možete postati i nakon značajnijih promjena u životu poput novog posla, diplome ili ulaska u brak.
  • Pesimistična osobnost. Osobe koje imaju niže samopouzdanje i negativan pogled na svijet imaju veće rizike razvoja depresije.
  • (Iznad navedeni uzroci uglavnom uzrokuju depresiju nižeg stupnja, koja se često naziva potištenost.)
  • Fizički uvjeti. Ozbiljna medicinska stanja poput srčanih oboljenja, raka i neizlječivih bolesti značajno doprinose depresiji jer fizička slabost smanjuje otpornost na stres. Depresija može medicinska stanja pogoršati jer oslabljuje imunološki sustav, a može i otežati podnošenje boli. U nekim slučajevima depresija može biti izazvana i medikamentima koji se koriste za tretiranje bolesti.
  • Drugi psihofizički poremećaji. Anksioznost, poremećaji u prehrani, šizofrenija…
  •  Zlostavljanje.

Svi simptomi depresije još uvijek nisu potpuno jasni. Trenutna istraživanja ističu genetičke, obiteljske, biokemijske, fizičke, psihološke i društvene simptome.
Psihološki simptomi uključuju osjećaj beznađa, bespomoćnosti, ranjivosti, straha, pesimizma i nisko samopouzdanje. Sve ovo se odražava u neuobičajenom ponašanju, te poteškoćama pri ostvarivanju osobnih veza.
Depresija može biti i sama simptom nekih bolesti ili poremećaja kao što su:
  • Metabolički poremećaji poput hipoksije.
  • Endokrini poremećaji poput dijabetesa.
  • Neurološke bolesti kao što su Parkinsonova i Alzheimerova bolest.
  • Rak
  • Virusne i bakterijske infekcije kao što su gripa i upala pluća.
  • Kardiovaskularne bolesti.
  • Kronične opstruktivne plućne bolesti.
  • Degenerativni artritis.
  • Poremećaji u probavnom sustavu.
  • Genitourinarni problemi poput inkontinencije.
  • Anemija.

Liječenje depresije uključuje:
  • Medikamente – antidepresivi – oni liječe mijenjanjem kemijske aktivnosti u mozgu. Lijekove obično propisuje liječnik, a mogu se koristiti učinkovito uz psihološku terapiju ili samopomoć. Iako antidepresivi ne izazivaju ovisnost većina ih se ne može koristiti dugoročno. Obično su zbog toga kratkoročni način za stavljanje depresije pod kontrolu.
  • Prirodni lijekovi – biljni preprati, hrana, tjelovježba
  • Samopomoć – knjige, klubovi za potporu, popravljanje samopouzdanja, afirmacija…
  • Kognitivna terapija – pomaže promijeniti način na koji se osoba nosi u pojedinim situacijama i kako reagira na događaje oko sebe. Ova terapija pokazala se kako dugoročno rješenje za depresiju, ali također pomaže nositi se u stresnim situacijama i konfliktima, te na taj način sprječava ponovno pojavljivanje depresije.

utorak, 29. ožujka 2016.

Sloboština, rekreativna gimnastika, razlog odličnih druženja

Sloboština - Danas smo u društvenim prostorijama lokalne samouprave   naselja Sloboština, posjetili vrijedne, marljive i motivirane polaznice (starija dob) tjednog vježbanja, koji  odvija već dugi niz godina, potpuno besplatne u organizaciji Zagrebačkog saveza sportske rekreacije.

Ovo tjedno vježbanje obuhvaća program korektivne gimnastike za stariju dob i aerobike za mladež i srednju dob. Tjedno vježbanje predviđa i pruža bogatstvo raznolikih sadržaja i oblika vježbanja, raznolikost kretnih struktura, pomagala i rekvizita ( bućice, lopte, gumene trake, štapovi, steperi).




g. Andreja Francetić, voditeljiteljica
aportke rekreacije
 - gđo. Frencetić, koliko dugo vodite vježbe rekreacije ovdje u naselju Sloboština  ?

- Mislim kako se naselje Sloboština, među prvima uključilo u akciju "Sport za sve" koje je  potpuno besplatno u organizaciji Zagrebačkog saveza sportske rekreacije.  

Osobno vodim ovo rekreacijsko vježbanje od 2005. godine, to je sada nešto više od deset godina.

- Mišljenja smo, kako vi sa tolikim iskustvom, možete sa punom pravom izreći svoja iskustva. Npr. Kako su su građani prihvatili ovu mogućnost besolatne rekreacije u svom naselju? kakav je odaziv ?

- Pa, dobro! Tu smo sada nešto više od desetak godina. Imamo dvije grupe, znači, mladež i srednja don  i umirovljenici - znači malo stariji. Želim istaknuti, kako je zasita  odličan odaziv u svim grupama , od 25 do 30 po grupi i ono što je također važno, konstantni su u dolasku (gotovo uvijek isti ljudi dolaze), No pojavljuju se i novi polaznici. Sve to potvrđuje, no i informacije kroz druženje potvrđuju, kako su izuzetno zadovoljni viježbama. Zaista mi je drago, kako su prepoznali ove vježbe, kao nešto dobro za njih ali i za njihovo zdravlje. Naravno, kako je važna i ta činjenica, kako je vježbanje, odnosno rekreacija - besplatna.

Ovdje se uz vježbanje i družimo, šalimo, smijemo, tako da bih se usudila reći, kako ovdje uz očuvanje fizičkog zdravlja, redovitom rekreacijom, također spontano vodimo "brigu" kroz lijepe i ugodna druženje o našem - duhovnom zadravlju!



gđa. Ana Kapetanović, polaznica vježbi
rekreacije
- Koliko godina vi, gđo Kapetanović dolazite na rekreaciju ovdje u društvene prostorije?

- Dolazim, no uvijek sa radošću, oko sedam godina.

- Možete li na reći, kakva su vaša iskustva, kroz sve te godine?

-  Prekrasni je, ja dolazim itorkom i četvrtkom, ali dolazim i na "mlađu" i na "stariju" grupu.

- Vi uzimate "repete"?

O, da.. Ja uzimam repete, jer ovdje mi je zaista super! Ovdje se odmorim, umjesto da se umorim, i psihički i fizički!

- Možete li nam reći svoj stav ili poruku, za sve one u vašem naselju, koji su "na vagi"- bi /ne bi , a još su uvijek doma, što bi im iz svojih dosadašnjih iskustava poručili?

- Moram priznati, kako ja dosta nagovaram ljudi  i dođe ljudi, koje god ja motiviram. Govorim im samo ono što je zapravo i istina, kako je to blizo, kako ne košta ništa, kako je uz vježbanje koje je iznimno dobro za zdravlje  i prekrasno druženje ali i podrška svih nas prema svima nama. Moram priznati, kako me ljudi poslušaju i dođu!



gđa. Gordana Šuvat, polaznica vježbi
rekreacije
-  gđo. Šuvat, a koliko vi dugo dolazite ovdje  na rekreaciju ?

-  Dolazim ovdje, zaista sa zadovoljstvom i to od 2011. godine. Zahvaljujući trudu i angažmanu gđe. Francetić, uspijevamo svi skupa postići određene rezultate u smislu, gipkosti, pokretljivosti. rezultati su nam , gotovo na razini profesionalne fizioterapeutske vježbe.

Tako, kada sam ja trebala doći kod fizioterapeuta, gospođa je rekla, da pokažem gibljivost ruku. Kad je vidjele, rekla mi je - Vi ne trebate uopće dolaziti ovdje na vježbe.  

To je rezultat našeg redovitog vježbanja i prvenstveno rada gđe. Francetić. Mislim kako se u našoj grupi nalaze različite generacije, od pedeset pa do čak (imali smo gđu. Brašić, od osamdeset godina), svi rado dolazimo, jer je atmosfera kompletno pozitivna. No, sve ovo što govorim i ističem je zaslužna prvenstveno gđa. Francetić u svom odnosu i prema vježbama, jer se disciplinirano radi, u atmosferi jedne tolarancije i sveopćeg poticanja.

- Možete li nam , za kraj reći, što je vas motiviralo da se uključite u ovo rekreativno vježbanje?

-  U to vrijeme sam čula kako se ovdje vježba, te sam pomislila, kako bi mi to dobro došlo. No, baš sam u to vrijem pala i povrijedila koljeno. Tada mi se učinilo, kako je premalo vježbati samo na "terapiji" u Domu zdravlja u Sigetu. Tada sam se ovdje pridružila i  vidjela zapravo , kako ovdje imam više i društva, vježbi i nadzora. Tako sam krenula i evo, sada mogu, čučnuti, voziti bicikl bez ikakvih problema.

Mišljenja sam kako bi bilo još bolje da se više popularizira, ovakav način vježbanja na nivou cijelog grada zagreba, ta da se pruži podrška takvoj koncepciji pristupa zdravlju.






"Kliknite" na fotografije, kako bi ih povećali!





















Iskrivljeni mitovi o djevojčicama

Novi Zagreb - U našoj kulturi još uvijek postoje određene predrasude o ženama općenito, pa tako i o onome što djevojčice žele i vole. Ispod su mitovi o djevojčicama i znanosti koji još uvijek vladaju iako sva istraživanja i činjenice govore suprotno.
#Prvi mit. 
Većina djevojčica je od samog početka školovanja manje zainteresirana za prirodne znanosti od dječaka.
Istina: U osnovnoj školi isti broj dječaka i djevojčica ima pozitivan stav o znanosti. Međutim, već u prva četiri razreda osnovne škole dečkima se više zadaju praktični radovi, a djevojčice usmjerava prema književnosti i umjetnosti. Zbog toga ni one rijetke djevojčice koje se odluče sudjelovati u takvim projektima ne uspijevaju, jer im nedostaju ženske prijateljice s kojima bi zajednički radile na znanstvenim projektima. Isto se nastavlja i u višim razredima.
#Drugi mit  
Poticanjem djevojčica da se bave prirodnim znanostima dječacima opada zainteresiranost.
Istina: Zapravo, poticanjem bavljenja jednakim aktivnostima djevojčica i dječaka povećava se zanimanje dječaka. Dječaci u takvim trenutcima misle kako i oni to mogu raditi jednako dobro ili bolje i ne odustaju.
#Treći mit
Učitelji i nastavnici matematike u današnje doba više nisu naklonjeniji dječacima.
Istina: Naklonjenost je zapravo još uvijek prisutna, a učitelji češće komuniciraju na satovima matematike s dječacima nego djevojčicama. Učitelj će često pomoći nekom dječaku objašnjenjem kako se izvodi neki zadatak, dok kada ga isto upita djevojčica učitelj će najčešće cijeli zadatak odraditi za nju, ostavljajući djevojčicu da radije gleda nego da radi.
#Četvrti mit
Ako djevojčicu ne zanima znanost roditelji jednostavno ništa ne mogu učiniti.
Istina: Djevojčice se može motivirati za znanost ako im se objasni kojim se sve zanimanjima mogu baviti ukoliko budu dobre u tim predmetima. Za ovaj problem otežavajuća je okolnost to što je u osnovnoškolskim udžbenicima prikazana uglavnom stereotipna žena – majka i domaćica – a rijetke su slike žena u laboratorijima, arhitektonskim uredima i sl. Roditelji bi trebali informirati djevojčice o karijerama znanstvenica, a ne dopuštati da ih stereotipni mediji informiraju jedino o ženama pjevačicama, manekenkama i voditeljicama.

ponedjeljak, 28. ožujka 2016.

Kad se hoće, sve se može ...

Čehi - Danas su volonteri Udruge - Dobra (u osnivanju) posjetili g. Stjepana Kanić iz naselja Čehi, te mu u znak pažnje poklonili prigodni paketić, sa Uskrsnom temom. Naime g. Kanić se skoro vratio iz bolnice sa operacije želudca, nakon koje se - kako nam je kazao dobro osjeća. 

Pri dolasku volontera gđe. Ivanke i g. Borisa Herceg, g. Kanić je drage goste dočekao u tišini svog dvorišta želeći ugodno popričati i malo prošetati na sviježem zraku. Nije trebalo dugo, kako se kroz laganu šetnju, razvila priča koja je budila mnoga draga sjećanja koja su prezala mnogo desetljeća u nazad. Bilo je tu zgoda sa nekadašnjih odlazaka na Uskrsnu misu, prisjećanja kako se pripremao  u te dana Blagdanski stol. Toplina susreta su odavala, sjećanja i tadašnja radovanja, tek ispečenoj gibanici, po kojoj je cijele kuća mirišala. Djeci su se tada činili sati kao vječnost, sve do trenutka kada majka ne bi svakome uručila toliko željeni komad slasnog kolača.



gđa. Ivanka Borovec, članica volonterske
udruge - Dobra
- Evo, dok se administrativne stvari polako rješavaju, članovi Udruge Dobra (u osnivanju), polako se organiziraju i "na terenu" te započinju sa svojim prvim volonterskim akcijama.

Moram priznati, kako sam oduvijek bila sklona pomagati drugima. Naime još od malena, se držim one stare izreke, koju sam čula , kao djevojčica : Davanje je primanje! 

U istinitost ove mudre izreke sam se uvjerila zaista, mnogo puta u svom životu.

Danas smo posjetili g. Kanića i podijelili sa njime radost susreta i  susreta. Moram priznati, kako je teško opisati sve osjećaje, koji prožmu čovjeka kada je u prilici nekome pomoći, nekoga darovati, nekoga osjetiti i pružiti mu svu pažnju.Vjerujte mi, zaista je to prekrasan osjećaj, koje ga ne doživljavamo svakog dana.

Ukoliko , netko tko sada čita ovu moju izjavi, želi sa nama podijeliti ovakve prekrasne osjećaje i iskustva, neka nam se bez obzira na godine, stručnu spremu, spol ili sl. pridruži u našem volonterskom radu. 

Sa velikim nestrpljenjem vas očekujemo i iskreno se radujemo vašem dolasku!


g. Boris Herceg član volonterske
udruge - Dobra
- Zaista mi je od srca drago što je naša Udruga - Dobra, započela polako sa svojim radom. Kako sam danas saznao, ima nas sve više. Javile su nam se volonterke i iz naselja Trnsko. Naravno, kako u svemu ovome nije važan broj, već doista iskrene želja da se sa ljubavlju i pažnjom pomogne, koliko god više može, našim nemoćnim, usamljenim, nepokretnim itd... sugrađanima.

Moram priznati, kako sam već od prije, volio biti ljudima od pomoći. Naravno, nisam toliko svraćao pozornost na nečiju dob. No, zar nije sasvim prirodno pomoći, kolegi ili kolegici sa posla? Zar nije prirodno pomoći susjedu, kad se za to ukaže prilika? Zar, nije prirodno pomoći čak i neznancu kada se nađe u nevolji?

I tako, zaista volim ljude, volim pomagati ljudima, no od svega mi nekako najteže padaju rastanci. Naime, prekrasan je osjećaj moći i osjetiti potrebu da nekome pomogneš. Oni koji to također često čine, znati će o čemu govorim. 

No, obično pri takvim susretima se razvije jedan osjećaj tako blizak, drag, tako poznat, snažan da zapravo poželiš da što duže traje. No što je lijepo, kratko traje, tako kaže i stara poslovica. Uvijek svemu dođe kraj, pa tako i takvim druženjima, poput našeg današnjeg druženja. Naime koliko god ono bilo ugodno, uvijek ostaje osjećaj kako nismo sve izrekli, kako ima još toga toliko potrebnoga za reći osjetiti, izmjeniti.... No, što je, tu je ... Mislim kako smo i današnjim našim posjetom, nas volontera Udruge Dobra, berem jednim manjim dijelom ipak ispunili dan g. Kanić, sa malo pažnje, ljubavi i razumijevanja. U ostalom, to nam svima pomalo nedostaje, zar ne?






"Kliknite" na fotografije, kako bi ih uvećali!













Što uraditi, kada postanete svjesni pogrešne odluke

Novi Zagreb - Percepcija naših atributa i karakteristika koje nas čine osobom kakvom jesmo, često se zamjenjuje s percepcijom naših postupaka, odnosno načina na koji živimo svoj život. Sebe definiramo kroz životne uloge koje prihvaćamo, naše akcije i interakcije, uspjehe i promašaje.
Sve to vrlo često rezultira identificiranjem s odlukama iz kojih su proizašle negativne i neočekivane posljedice, u tolikoj mjeri da zapravo postajemo ta naša „pogrešna odluka“.
Razočarenje i sram koji osjećamo zbog pogrešnih odluka može toliko narasti da će postati dominantni dio naše ličnosti. Racionaliziramo našu odluku etiketirajući sebe kao nekompetentne donosioce odluka.

Međutim, morali bismo znati da se naš identitet ne može definirati našim izborima. Naše postojanje – ono što nas čini jedinstvenima, postoji neovisno o procesu donošenja odluka.


U stvari ne postoji pogrešna ili ispravna odluka. Sve odluke doprinose našem razvoju i integralni su dio našeg postojanja, ali ih moramo naučiti razlikovati od sebe.
Odluka koja ne rezultira željenim rezultatom ni na koji način ne može ilustrirati naš karakter, a ipak često se dešava da poljulja povjerenje u same sebe i uništi naše samopouzdanje.
Ako prihvatite da je vaša pogrešna odluka bila samo jedno iskustvo, te da drugi put možete izabrati drugačije, spriječit ćete identificiranje osobnosti s pogrešnim odlukama.
Izbjegavajte „kukanje“ na prošlost i „čeprkanje“ po okolnostima koje su vas dovele do pogrešne odluke.
Na taj način samo prebacujete odgovornost. Umjesto toga, prilagodite se novonastalim okolnostima, te razmislite kako možete upotrijebiti svoju inteligenciju, unutarnju snagu i intuiciju kako bi ste krenuli naprijed neopterećeni.
Ipak, nemojte ni potpuno zaboraviti postupke iz prošlosti, ali iz njih pokušajte izvući pozitivno iskustvo. Potrudite se razumjeti zbog čega ste učinili pogrešan izbor, oprostite sebi i krenite naprijed.
Pogreška koju ste shvatili može postati vrijedna lekcija, možete je u stvari doživjeti kao dar uz pomoć kojeg možete učiti i napredovati. Na zaboravite da niste loša osoba zbog tog što ste donijeli lošu odluku, nego ste samo čovjek, a ljudi griješe.
////    Sami usmjeravajte svoj život
Naši životi definirani su odlukama koje svakodnevno donosimo. Kada izaberemo jednu opciju umjesto druge, bilo da se radi o izboru restorana ili velikim odlukama poput preseljenja, usmjeravamo svoj život.
Odlučivanje nam može dati osjećaj moći i kontrole, ali s druge strane može biti i izvor anksioznosti i unutarnjeg konflikta. Kao rezultat tih negativnih osjećaja možemo započeti izbjegavati donositi odluke i dopustiti drugima da odlučuju umjesto nas.
Na taj način predajemo svoju moć supružnicima, rođacima, prijateljima ili roditeljima, te im tako omogućavamo upravljanje našim životom, što bi trebalo biti isključivo naša zadaća. Jer svatko bi trebao biti, a prema zakonu i jeste sam odgovoran za svoje postupke.
Iako su odluke koje moramo donijete često vrlo teške i komplicirane, sa svakom novom odlukom porasti će naše samopouzdanje, jer ćemo dokazati kako sami sebi vjerujemo dovoljno i mislimo kako ćemo donijeti ispravnu prosudbu.
Jedino vi sami možete znati točno kako će vaše opcije utjecati na vas, na vašu svakodnevnicu ali i dugoročno. U vama leži moć intuicije, što vam daje prednost u odnosu na „savjetnike“. Vaša unutarnja mudrost uvijek će vam biti putokaz, samo morate imati dovoljno vjere u sebe. Prije nego što tražite savjete od drugih pokušajte doprijeti do svoje podsvijesti, a ako mislite da bez tuđe pomoći ne možete, savjete uvijek shvaćajte kao savjete, a ne bespogovorne naredbe. Kao informacije, a ne kao glasove za neku opciju.
Najvažnije je osloboditi se straha od donošenja pogrešnih odluka. Prijašnje pogreške ne bi vas trebale obeshrabrivati, jer nikad ni ne možete biti sigurni da ste pogriješili, jer koliko se god odluka činila pogrešnom, ne znate bi li bilo još gore da ste izabrali drugu opciju.
Ako se jednostavno ne možete osloboditi osjećaja kako su neki vaši izbori u prošlosti bili pogrešni, prisjetite se da ste možda i tada poslušali nečiji savjet, ali jedina osoba koja snosi posljedice ste vi. Nikad nećete pozvati nekoga kako biste mu očitali bukvicu zbog toga što ste vi po njegovom savjetu pogrešno odlučili. Jer na kraju krajeva vi ste imali pravo na konačnu riječ, možda ga niste iskoristili, ali je bilo vaše.
Kada su vaše odluke samo vaše, lakše ćete prihvatiti posljedice i bit ćete zadovoljniji rezultatima. Vaše odluke bit će  odraz vaših želja, vaše kreativnosti, vaše svjesnosti i vaše moći.
Za svoj život morate preuzeti odgovornost, a na taj način ćete dobiti i slobodu da svjesno sami usmjeravate svoj život bez tuđih utjecaja.
////    Nema pogrešne odluke
Mnogi od nas teško donose odluke. Bojimo se da ćemo odaberemo li pogrešno, cijeli život biti nesretni, odnosno snositi posljedice pogrešnog izbora.
Ipak, prvo što morate znati je da ne postoji pogrešna odluka.

Rečenica da bi zbog jedne odluke cijeli život snosili posljedice i na papiru zvuči smiješno, a u životu uopće ne funkcionira.

Donijeti bilo kakvu odluku je uvijek bolje nego ne donijeti odluku uopće. Bez obzira na ishod, bar ste imali hrabrosti usuditi se i krenuti u određenom smjeru.  Ako ne donesemo odluku uopće nećemo imati mogućnost za ostvarenje planova.

Zbog toga odluka nikad ne može biti pogrešna. Bez obzira na rezultate koji iz nje proizašli naučit ćemo vrijednu lekciju. Čak i ako se u međuvremenu predomislimo i shvatimo da ne želimo više ići u smjeru odluke, na dobitku smo.
Npr. ako ste oduvijek željeli živjeti u velikom gradu, zbog te želje ostavite obitelj i prijatelje u malom mjestu u kojem ste rođeni. Ipak, tamo shvatite da vam se baš i ne sviđa život u velikom gradu. Ali to nikad ne biste saznali da se niste usudili otići tamo. Da niste donijeli odluku i preselili se. Dakle, imate mogućnost vratiti se u svoj grad s jednim iskustvom više. Više ćete cijeniti mali grad i ugođaj koji vam pruža. Umjesto da se stalno pitate što se događa tamo negdje izvan, da slušate priče, gledate televiziju, moći ćete potpuno uživati u malom gradu, jer ćete znati da živite u njemu jer vi to želite, jer ste vi to izabrali, a ne zato što nikad niste imali prilike za život u velegradu. U ovom slučaju vaša odluka da živite u velikom gradu nije bila pogrešna. Ona je bila ispravna. Ali nakon nje ste donijeli još jednu odluku, vratiti se u mali grad.
Mogućnost izbora je velika privilegija koju danas imamo i trebamo to znati cijeniti. Mogućnost izbora je pravo za koje su se mnogi  kroz povijest za nas borili. Zbog toga naučite iskoristiti to svoje pravo i sami donosite svoje odluke.