Novi Zagreb - Ovdje u okolici Arene (misli se na sportsku dvoranu) su
smješteni gotovo svi veliki dućani relevantnih, kako ih zovu Super (super za
koga?!) marketa . Da budemo točni 4. strana i 2 . domaća... I ovoga puta stranci
vode......iako smo mi - na domaćem terenu.
Kako
često odlazimo u ta zdanja, tako isto četo susrećemo gospođe radnice (obično sa
odjela kruha i povrća) u "civilu" kako prepisuju cijene artikala kod
svojih kolega u "konkurentskom" , kako to oni zovu super (za koga?)
marketu.
Misleći
kako se iza tako velikih lanaca , kako oni to zovu super (za koga?) marketa,
stoje stručnjaci, eksperti, znalci itd... koji stručno, odgovorno, sveobuhvatno
(kako bi zadovoljili mnoge parametre, koji čine taj veliki krug odgovornosti
/pa ipak nas oni hrane!? - doduše za naše - velike - novce/)
brinu, kombiniraju sa velikom dozom profesionalizma ...
No, pri
takvim prizorima, sve to pada u vodu.
Naime,
profesionalni su u smislu, kad radnik treba biti propisno odjeven,da ne ide
prečesto na toalet, da se uvijek mora "cerekari" kupcima, jer kupac je
uvijek u pravu. Onu jednu radnicu su tužili, navodno zbog par grama pršuta,
sudska parnica još traje - ne odriču se oni svog profita - pošteno zarađenoga. Naime, takvim "stručnjacima", nije nimalo
teško dati otkaz i na najmanji prigovor kupaca, uglavnom radnicam(!?), bez
obzira u kakvoj prilici one bila i što uradile. No, nećemo dalje o tome (o tome
ćemo drugom prilikom!), ta tema je i suviše dugačka, zahtjevna,
"maglovita", sve do našeg Sindikata trgovaca.
I tako,
kada se svakoga tjedna cijene usklade, te se npr. dogovore cijene banana za
ovaj tjedan "Akcije" (još jedna smicalica, o kojoj ćemo drugi puta!)
6, i (famoznih!) 99 lipa, kada je došao brod banana u Rijeku , te u
hladnjaču ( ne znamo koje klase!? Ž ili Ž1) jer su banana manje od
"piše" (usput često i zelena) direktora jednog takvog super (kome!?)
marketa.
I tako
, iako su nam se kleli (ono drugi, /mislimo na političare!/ koji također od ove
prljave rabite imaju - osjetne koristi!?) od samoga početkom 90' godina, kako
više nama - dogovorne ekonomije, i kao je nikada više neće biti - mi je na
žalost svakodnevno - živimo i skupo plaćamo.
Eto,
tako Podravkin - kuhani grah od 800 g - stoji 12,4 i (famoznih) 9 lipa. Mora se
priznati, odlična cijena.
No, za
koga?
Za
radnike ili kooperente Podravke? Ne znamo.
Za
super (sada znamo!?) markete, zasigurno odlično, jer takvu cijenu ne mogu - ni
u najljepšem snu! - postići u svojim domicilnim zemljama.
A za
nas, njihove kupce?
Pa tko
to nas pita, niti oni prvi (političari!?) a niti ovi drugi - malenog
"pimpeka" ali velike pohlepa za profitom.
* U koliko imate i vi sličnih primjera, javite nam se svojom pričom, vrlo rado ćemo je objaviti.
