.

subota, 2. rujna 2017.

Gluhoslijepi na moru

Remetinečki GajProšlo je naše dugo očekivano ljetovanje u Premanturi. Okupilo se pedeset nas iz više lokalnih udruga gluhoslijepih osoba. Trajalo je skromnih 6dana. Gluhoslijepi ga davno nisu imali, prevoditelji mnogi tek po prvi puta putovali s njima. Kako je nemoguće znati točno svačije gledište, evo sabranih crtica.


Nema nas dovoljno prevoditelja, pa svi radimo cijeli dan. Počinjemo u 8h a završavamo u 22. Imamo 2 sata pauze između. Poneki korisnici su se bunili da su ta dva sata kao u zatvoru. Što će raditi, a sami ne mogu nikuda? Kako objasniti njima da prevoditeljima to nije ljetovanje te da je šetnja s njima koncentrirani rad?

Novi prevoditelji i volonteri nikad do sada nisu toliko znakovali i to s različitim korisnicima. Osim muke da se što bolje služe znakovnim, upijaju ono na što smo mi stariji stažem malo imuniji- njihove životne priče. Kolike sudbine, kolike razne kombinacije gluhosljepoće, koliko različitih reakcija korisnika, koliko prelaženje intimnog prostora kad se satima držiš s jednom osobom za ruke.

Nije bilo za čuditi se kad volonter u svojoj pauzi sjedne u predvorje hotela pa tamo zaspi, ili mladoj prevoditeljici počnu pulsirati tenzijske glavobolje. Da li je nama starijima lakše? Nije, samo je nekako drugačije. Manje smo emotivno uključeni, ali kognitivno i opet prepuni novih iskustava.

Sve dok gledamo da nas izazovi i poteškoće bruse u bolje ljude, pozitivno je.

Stoga moja vesela iskustva broje da sam na izletu u Vodnjan dobila zadatak biti prevoditelj u crkvi sv. Blaža gdje se čuvaju tijela svetaca i puno drugih relikvija. Željela sam to razgledati, ali tko zna kad bih opet imala prilike. Da sam tada bila dodjeljena korisniku koji želi sjediti na kavi cijelo vrijeme, sjedila bih na kavi. Korisnik određuje kuda ćemo.

Prošetali smo parkom prirode Kamenjak. Kad s korisnicima idemo organizirano nešto razgledavati često imamo priliku prići bliže, dodirivati, polako uživati. Edukatorima iz Parka prirode svaka čast. Stvarno su se potrudili objasniti nam bogatu floru šume. Upoznali smo 10-ak biljaka, protrljavši ih kroz ruke, osjetiti jesu li dlakave, ljepljive ili pikaju, te pomirisati. A zatim čuti o svakoj od njih najzanimljivije činjenice. Zašto je ulje smilja tako skupo? Zato što ga treba tona za jednu litru! Kako komuniciraju orhideje? Kako se biljke brane od predatora? Mi znamo. No nije sve tako bajno. Moram reći kako nisu svi jednako uživali. Prevoditelji dobivaju 100% aktivno slušaju i prenose. Korisnici s blažim stupnjem oštećenja upijaju lakše; bolje im osjetila rade, više iskustava vanjskog svijeta imaju stoga bolje povezuju i brže napreduju kroz sadržaj. Korisnici s težim stupnjem oštećenja počinju se isključivati- zamor od toliko informacija kad si ne možeš pomoći niti sluhom niti vidom nego sve dobivaš taktilno. Pred kraj šetnje poslušno drže svoje ruke na rukama prevoditelja, ali više ne upijaju. Kroz jedno uho unutra kroz drugo van, rekli bismo.

Jedan dan smo bili u razgledu Pule. Opet izazov za korisnike, puno je to hodanja kroz grad. Mnogi nisu navikli na toliko kretanja. Bole noge. U busu za natrag nmogi su zaspali.

Sad nabrajam gdje smo sve hodali, a na moru smo. Da, bili smo na plaži svaki dan. No to nije najbolji dio dana korisnicima jer su mnogi od njih neplivači a u more se odmah gazi sa stepenica do struka. Na dnu je kamenje a ravnoteža je gluhoslijepima otežana. Vodila sam za ruku kroz vodu odraslog muškarca. Koliko je posrtao i tražio ravnotežu u meni svjedoči moj bolni zglob cijelog idućeg dana!

No, netko se i ohrabrio- jedan je prvi puta u životu plivao do bova! On to zove “kad dođeš do male bijele kugle pa još jedne i još jedne a onda velika bijela kugla”. Svima na plaži se pohvalio! To je stvarno uspijeh! Bližiš se pedesetoj, gluhoslijep si i naučiš plivati! Svaka čast.

 Da sad nastavim nabrajati umorila bih i sebe i čitatelje. A ovo su samo iskustva koja sam ja imala sa svojim korisnicima-onima koji su se meni držali pod ruku. Što su sve doživjeli drugi gluhoslijepi i drugi prevoditelji prepričavat će se još danima. A i ja ću se sigurno osvrnuti u još kojem tekstu.




Gluhoslijepi na plaži ne leže, oni samo stoje da mogu pričati

Za ruku pa u more

Kupanje gluhoslijepih
Prigovara sova sjenici da ne valja imati poroke

Interaktivna izložba u Kući prirode Premantura

Kreativna radionica na moru

Kartanje uz pomoć prevoditelja

Razgovor bruji

Taktilna igra uz podršîku intervenora 


Vratolomije u sigurnim rukama prevoditelja
Radionica gline

Radionica o bogatstvu znakovnog jezika

Izlazak u grad 

Razgled Pule

Razgled Vodnjana

Ovako blizu vidim ekran, a onda pazim da touch screen ne pokrenem nosom


Park prirode Kamenjak

Pokušali smo se kupiti svih 50

Završîna večer