.

petak, 25. kolovoza 2017.

Rašpa, bend žestoke glazbe, no još žešćih tekstova

Novi ZagrebNakon male ljetne pauze nastavljamo sa predstavljanjem zanimljivih bendova, koji djeluju ili su djelovali u Novom zagrebu, odnosno čiji su članovi vezani uz taj zeleni i urbani dio Zagreba. Obzirom da smo u prošlom nastavku predstavili metalce Rum Smugglerse , bend koji je tekstualno negdje u sferi pirata, ruma,  kapetana s kukom-a ne rukom, ovog puta idemo se malo spustiti na tvrdo i hrapavo tlo naše realnosti, te predstaviti bend Rašpa koji od svog osnivanja 2013.-te godine do danas svojom žestokom muzikom i još žešćim tekstovima precizno , bez rukavica i dlake na jeziku, ocrtava razne slike njihovog, a time i našeg, svakodnevnog života. 

Članovi grupe su Daniel Springer-bubnjevi, Robert Rob-gitara, Ivan Lipak-bas, te Danijel Janković-mikrofon. Pa, da vidimo, što dečki imaju za reći, kroz usta njihovog „glasnogovornika“ (čitaj: pjevača ) Danijela:

1. Profilirate se na svojim stranicama (soundcloud)  kao hard rock/punk bend. Hajdemo to malo raščlaniti: kakva  je situacija danas u Hrvatskoj s hard rockom, a kakva s punkom? Ili , recimo to ovako; da ja ne znam ništa o muzici -na koje bendove u Hrvatskoj bi me uputili da ih poslušam danas kako bi stekao dojam o čemu se radi?

Profiliramo se kao punk rock jer ljudi imaju potrebu trpati muziku u neke okvire, žanrove...

Mi smo specifičan band koji nije strogo definiran stilski jer tu ima elemenata i punka i rocka i metala, pa u krajnjoj liniji i nešto sitno bluesa. Situacija u Hrvatskoj je loša po svim pitanjima, pa tako i sa hard rock/punk scenom, što je zapravo apsurdno, a uputili bi te na Opake jahače vatrenih riffova iz pakla i Dikobraze. Oni su nam nekako stilski najbliži. 

2. Punk očito nije umro. No, kako živi? Pitanje se odnosi na situaciju globalno. Tko su danas u bijelom svijetu  „perjanice“ punka? Da li pratite novu punk scenu ili se držite više „starih dobrih stvari“?

Punk nije mrtav, ali diše na škrge. Iskreno ne pratimo previše novu scenu, tako da ne znamo tko su perjanice punka, držimo se dobre stare škole. Globalna situacija bi trebala biti plodno tlo za punk, sranja se dešavaju svakodnevno, međutim ekipa je očito u nekoj letargiji i nema volje dizati revolucije.

3. Što se od vaših izdanja može poslušati i gdje i nabaviti (kupiti)?

EP Rupe u sjećanju (2015), LP Izlaz iz sistema (2016) i EP Puna šaka brade (2017) mogu se poslušati na našim bandcamp, soundcloud i youtube stranicama, a ukoliko netko želi fizički primjerak nekog od navedenih uradaka može ga naručiti preko našeg izdavača Slušaj najglasnije ili porukom u inbox na fb stanici Rašpe, pa šaljemo po golubu.

4. Počeli ste 2013.g.:u ovih četiri godine, što se kod vas promijenilo kada gledate taj neki svoj početak i poziciju i stil benda danas?

U osnovi se nije puno toga promijenilo. I dalje je to prije svega dobra zajebancija jednom tjedno, ispušni ventil, hobi... Ne ganjamo karijeru, pa ni ne očekujemo neke velike pomake. Možda to zvuči neambiciozno, ali to je realnost; četiri banke na grbi, radimo u smjenama, žene, djeca...

Uživamo u tome i dok je tako; dobro je. Bilo bi idealno da svaki mjesec uleti kakva svirka, ali znaš i sam da je to utopija.

5. Kako nastaju stvari? Sve radi jedan čovjek ili?

Najčešće ja napišem tekst i složim kostur na gitari pa odem do Robija da to razradi, napravi konkretan riff jer je moje umijeće sviranja skromno i to dofuramo na probu pa onda svi sudjeluju u aranžiranju. Bilo je slučajeva i da Robi ili Ivan donesu već gotovu stvar. Glupo je da sve radi jedan čovjek, onda je to one man band.

Daniel Springer / bubnjevi, Danijel Janković / mikrofon, Ivan Lipak / bas i Robert Rob / gitara

6. Zašto radite tekstove na hrvatskom? Nemate ambicije probiti se vani?

Iz jednostavnog razloga; uvijek se lakše i bolje izražavaš na materinjem jeziku. Ne možemo se probiti unutra, kud ćemo onda van?

7. Što je za vas bitnije-tekst ili muzika? Tekstovi su vam, recimo to tako, britki, direktni.Mislite li da je to prepreka za emitiranje vaših pjesama na radiju? Mora li se danas raditi kompromise ako se želi biti „uspješan“ u smislu nekog komercijalnog uspjeha?

Bitni su i tekst i muzika, premda se zna desiti da ni pojedini članovi benda ne znaju o čemu pjevam!

Muzika je ta koja će prva ući u uho i potaknuti ljude, ali tekst nosi poruku. Imamo širok spektar tema o kojima pjevamo, htio-ne htio neke se nameću same. Treba ukazati na probleme koji te tište a onda to nije za svačije uši. Npr. Sakralna ukazuje na anomalije unutar crkve i religije, a to je sveta krava tako da je sigurno neće pustiti u eteru državnog radija. Da tamo dospiješ moraš raditi kompromis i biti komercijalno smeće, što mi nikada nećemo biti pa smo osuđeni na valove radio Studenta, eventualno 101-ce i bespuća interneta.

8. Koliko znam par puta ste nastupali do sada na novozagrebačkoj manifestaciji Nebo iznad Trnskog. Što inače mislite o „rock“ festivalima u Zagrebu , pa i u Hrvatskoj;  ima li toga uopće, ako ima- treba li biti više ili ste više pobornici sistema dva, tri benda koja nastupaju u nekom manjem klubu?

Nema dileme; uvijek manji klub. Prisnija je atmosfera. U zadnjih par godina je nastala poplava festivala (čak i neki filmski festivali imaju glazbeni lineup! ) iako to ima neku svoju čar, puno su nam draže svirke u prostorima za stotinjak ljudi. Festivali su za headlinere, a pošto mi to nismo; jebiga. Nije neka fora u 5 popodne na 35 stupnjeva svirat za dva i pol čovjeka. Ok, postaviš si to u glavi, došao sam tu sa ženom i klincima malo na zrak, popit ću pivu, družit se s ekipom, ali što se tiče same svirke, nije to to.

9. Vratimo se opet malo na već spomenutu rock/punk kombinaciju iz prvog pitanja. Da li mislite da je bolje da se koncerti organiziraju po sistemu muzičkih fahova, dakle, npr. ; danas nastupaju metalci, sutra bluzeri, a prekosutra punkeri, ili mislite da bi bendove tj. stilove trebalo koncertno kombinirati?

Praksa je pokazala da nije neka sreća kombinirati. Zato jer će bluzeri nezainteresirano kopati nos dok sviraju punkeri i/ili metalci i obrnuto. Zato organizatori pasiraju stilski slične bendove. Doduše Gazde su bile predgrupa Pageu i Plantu!

10. Većina članova nije iz Novog Zagreba, no neki jesu, a vjerujem da i vi ostali dođete i u ove prekosavske kvartove povremeno; pa kako vam se kao građanima Zagreba danas čini Novi Zagreb? Koja naselja prednjače u nekom urbanom smislu razvoja, koja zaostaju? Čega ima dosta, čega fali?

Dugave, Trnsko, Sopot, Zapruđe...to su kvartovi koji imaju dušu. Kajzerica, Lanište, a da ne govorim o Svetoj Klari su divlja, neplanski  građena naselja zahvaljujući našem selonačelniku. Definitivno najveće ruglo i rak rana Novog Zagreba je Velesajam. Kakvo traćenje atraktivnog prostora! Tu bi se čuda dala napraviti, ali valjda zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa ili tko zna čega nemilice propada. Recimo daš to nekim udrugama, pa napraviti kompleks tipa Metelkove u Ljubljani...

11. Kada ćete opet i gdje „rašpati“? Ima li kakva svirka u planu? Gdje vas se sve može pratiti?

Voljeli bi svirati izvan Zagreba, pa kemijamo nešto po tom pitanju, jer dosadiš ljudima ako prečesto sviraš na istim mjestima. Sigurno će biti još koja svirka i u Zagrebu do kraja godine, Grey room u Medici i možda jedna ekskluziva; pa da ne ureknemo. Svi će biti pravodobno obaviješteni putem naše facebook stranice, pa evo odmah i pozivamo ljude ovim putem da stisnu palčić gore.




Eto, to je bila oštra (ali pravedna?) Rašpa, a sve informacije o bendu možete naći i na:


Pogledajte i novi video uradak „Sileđica“ na YouTube (gdje ćete naći i druge radove vezane uz „rašpanje“ ) :

Toliko o Rašpi, kolumna ide dalje ,u slijedećem nastavku  : gdje naši „podzemni“ bendovi danas u Zagrebu mogu uživo svirati, kakva su to mjesta, s malim osvrtom kako je to bilo prije…ne tako davno.

Čitamo se.