Samo zato što vam se nešto ne sviđa , na znači i da vam ne pomaže

Novi Zagreb - Volimo jesti određenu hranu za koju se čak i mnogo puta ne pitamo da li nam pomaže i u čemu nam pomaže. Mahinalno se hranimo da bi zadovoljili receptore slatkog ,slanog. Da bi zadovoljili prvenstveno svoju potrebu za hranom koja nam daje osjećaj sitosti. Jednostavno, tako smo navikli.

Volimo biti u društvu ljudi koje već duže vrijeme poznajemo jer ih poznajemo i ne moramo mnogo paziti kako se ponašamo ili kojom kvalitetom. Ne trebamo se niti pretjerano truditi. Jednostavno smo s njima bez obzira na potrebu da li želimo biti ili ne želimo biti s njima. Jednostavno, tako smo navikli.

Oblačimo se već duže vremena potpuno isto ili vrlo slično bez pretjeranog mijenjanja garderobe . Ne zato jer ne volimo i drugu vrstu odjeće i ne zato jer smatramo da u drugoj ne bi moglo biti dovoljno ugodno. Jednostavno, tako smo navikli.

Sve se odjednom svodi na puke navike. I one nekada izuzetno nove i zanimljive situacije postale su stare i ofucane.

Mnoge stvari radimo bez ikakvog razloga ili bolje rečeno bez svjesnog razloga. Radimo ih po navici.

Komuniciramo s ljudima po navici, komuniciramo na jedan te isti način.

A onda jednog dana uhvatimo sami sebe, kako to da se u našem životu ništa značajno ne događa. Želimo promjene jer nam ovo stanje više nije interesantno. Previše je istih obrazaca.

Naime naš najpametniji aparat koji se zove mozak jedino napreduje ako mu ponudimo bilo što novo s čim se nije do sada susretao. On voli nove susrete i nove ljude. Nova jela i nove okuse. Voli novu udobnost u novoj vrsti odjeće. Novi obrasci isprepleteni nekim novim rečenicama za njega su otkriće jednog novog svijeta.

Mnogi bi htjeli ostvariti nova poznanstva. Mnogi bi se željeli nalaziti u novim situacijama, drugačijim i zanimljivijim. Mnogi bi željeli , no ništa ne poduzimaju. Novi korak, novo stanje, razumljivo je za svakoga. Ali u čemu je kvaka? Za uvođenja bilo čega novoga potreban je dodatan napor, potrebna je aktivnost koju momentalno ne koristimo. Prije provođenja novog koraka , potrebno je i misliti na novi način. I tu se stvara otpor. Govorimo sami sebi: „Ne ne želim misliti o tome, kako mi je uopće to palo na pamet?“ Slijedi povratak u naučeno i poznato.

Uzmimo da je prvi korak dovesti NOVO pred kućni prag ,a drugi pustiti NOVO u svoju kuću. Zatim NOVO priključiti na izvor neke energije i omogućiti mu početak rada. Tu počinje avantura. To je avantura u kojoj se od nas očekuje dodatni angažman.  A taj angažman je ustrajnost. Onaj koji je ustrajao, sada bere plodove svog uspjeha.

U većini slučajeva NOVO dobiva opis nemogućeg, nerealnog, različitog, smiješnog i bedastog. Tako je i s uvođenjem NOVOG u komunikaciji. U glavnom ,sve što je protivno našem naučenom ponašanju prolazi veliki ispit dok ne uđe na mala vrata našeg uma.

Upotreba novih jezičnih obrazaca utječe da se situacija razvije u neko novom smjeru i to treba često prakticirati. Ako imaš petlju svoj život raskomadati kako bi vidio na čemu trebaš prvom raditi, onda je tebi zagarantiran uspjeh.

Ne kažem da to nije lako, da je to teško ,samo kažem da je različito. Teško i lako su samo iskrivljavanja postojeće slike.

Ako želimo promjene u svom životu ,a da pri to ne poduzimamo ama baš ništa, ama baš ništa će se  dogoditi. Ostat ćete i dalje tamo gdje ste sada.

Za svaku promjenu potrebno je uložiti silan trud ,a ponavljanjem istog stječemo veću dozu sigurnosti. Mnogi pitaju zašto bi oni morali promijeniti staro ponašanje u novo. Vrlo jednostavno. Mozak traži promjenu koju mu jedino i jedino mi možemo pružiti.

Ako vidimo da naša djeca rastu i da su prije dvije godine manje znala nego sada, zašto ne uzmete u razmatranje pretpostavku da i vi rastete i da ste prije dvije godine znali manje nego sada. Kako to? Jeste li to željeli ? Jeste li to morali? Nije bitno. Mozak vas to neće pitati.

Na jednom susretu ponudila sam primjer obrasca koji koristimo u komunikaciji u sukobima i većina se počela smijati.

Obrazac:

 „Vidim da ti je stalo do dobrog izgleda i odlično ti to ide, no u situacijama kada to isto tražiš od mene osjećam se sputano i manje slobodno. Mnogo bolje i sretnije bih se osjećala kad bi mi dao prostora za moj vlastiti odabir. Na tome bih ti bila zahvalna. Vjerujem da me razumiješ. „

U ovom obrascu ima 10-ak jezičnih elemenata koji se upotrebljavaju s razlogom i s ishodom koji želimo imati. 

Ovako se većina ne razgovara u svakodnevici jer ne poznajemo ishod ovog razgovora. Sve dok se u njemu ne iskušamo, nećemo znati.

Na ovakve primjere oni kojima se obraćamo reagiraju zbunjeno. Oni za ovaj podatak nemaju niti jednu sličnu već poznatu informaciju u svojoj bazi podataka ni emociju koja je na nju zalijepljena. Nemaju ništa. Zato je njihov pogled zbunjen i bez emocija, ravnodušan pogledom uperenim u vas. Ovo je fantastična prilika da zbunjenost pretvorite u prednost.

Ovo je fantastična prilika za vas i druge. Ovo je fantastična prilika da postanete veliki i nešto novo naučite.

Ono što nam nije poznato, ne znači i da nam ne pomaže!