.

subota, 29. travnja 2017.

Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Huško

Stupnik - Ovih dana smo posjetili Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Huško, koje u svom radu i djelovanju crpe zaista bogato iskustvo i dugu tradiciju, nešto dulju od trideset godina.

Samo gospodarstvo je pokrenuo g. Branko Hušak, sada već davne 1984. godine, ostavivši odlično plaćeno radno mjesto  u tada svjetski priznatoj farmaceutskoj tvrtci - Pliva.

Mnogi su bili iznenađeni, poneki  zatečeni a neki razočarani, tom odlukom g. Branka.

U početku je trebalo dokupljivati zemlju (radne površine) i osvajati tržište. Što se tiče tržišta, tu nije bilo velikog izbora, gotovo svi manji uzgajivači povrća, u to vrijeme su svoje proizvode plasirali preko pojedinih zagrebačkih placeva. Tako je i Obiteljsko poljoprivredno gospodrastvo Huško uz malo više napora uspjelo  - zakupiti - svoju klupu na Trešnjevačkom placu.



Branko Huško, pokretač
Obiteljskog  poljoprivrednog gospodrastva

- Moram istaknuti kako mi je uzgajanje povrća - zapravo moja sudbina! Naime, time se bavim od svoje 14te godine. Radio sam to sve do odlaska u tadašnju vojsku, no nakon povratka sam se zaposlio , doškolovavao, te imao zaista odlično radno mjesto sa isto tako zavidnom plaćom.

Radio sam tada u Plivi, no nešto mi je nedostajalo i ne mogu reći da sam uz sve to bio sretan.

Jednog dana se nešto prelomilo u meni i odlučio sam se vratiti zemlji i uzgoju povrća. To me ispunjavalo i činilo zadovoljnim i sretnim. Mnogi su se začudili na tu moju odluku, jedino me moja žene Marija podržavala.

I tako sam krenuo. Ovdje sam kupio zemlju i malo po malo.

Naravno kako u ovom poslu ne možete steći neko bogatstvo, posebno ne u današnje vremena ali ni izbliza omjerima današnjih bogatstava.

No, mi se ipak osjećamo bogati. Naime, ovdje nam je obitelj na okupu. Zajedno radimo i volimo naš posao, radujemo se svakoj uzgojenoj biljci!  Svakoj rotkvici, luku ili salati, ali isto tom snagom radosti i svakom zadovoljnom kupcu.

Novac?

Njega nikada dosta, no nije u njemu sve. Više vrijedi  osmjeh moga unuka ili zadovoljnog kupca, nego hrpe novaca...Novac dođe i prođe.



Eto, ta klupa još i danas pruža zadovoljstvo zdrave prehrane, mnogim vjernim i zadovoljnim kupcima, koji se ne rijetko generacijski smjenjuju. 

Naime, vrlo često tu možete čuti : Joj, pa tu je kod vas kupovala one prekrasne rotkvice za Uskrs i moja mama! Ili - molim vas dajte mi - "pušlec grincajga"! - kod vas kupujem povrće još od kad sam se vratila iz rodilišta. Tada mi je moja svekrva dočekala i iskuhala prvu juhu sa vašim "grincajgom". Bila mi je tak' ukusna. Od toga je prošlo trideset let, tak je moj sin Tomica star!

Od samoga početka g. Branko Huško je gajio obiteljsko poslovno načelo, koje ga se čvrsto drže i mlađe generacije koje uspješno preuzimaju ovaj obiteljski posao. Uvijek se mora uzgajati organski, različito povrće (nikako samo jedna vrsta!) vrhunske kvalitete i iznimnog ukusa. Povrće koje je u ponudi - uvijek mora biti svježe! 

Kroz silne godine, naravno kako je i ovo Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo prolazilo svoja iskušenja.

Nakon nekoliko godina, uz rad na samom polju supruga ... zauzela mjesto trgovca na već spomenutoj "klupi"  Trešnjevačkoga placa.  Ondje je na veliku radost svojih mnogobrojnih kupaca možete pronaći subotom i nedjeljom - na starom mjestu!

Uslijedio je i Domovinski rat, te godine poraća.

Stizala su nova vremena i novi izazovi.



Marija Kuško, supruga
Branka Huško, pokretača
Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Huško
- Vas gotovo ne treba predstavljati, vi ste gotovo zaštitni znak - Trešnjevačkoga placa?

- O, da. Iza mene su - mogu reći - zaista prekrasnih, nešto više od dvadeset i šest godine, kako trgujem na "našoj" klupi na Tršenjevačkom placu

Prije je tamo odlazio i trgovao samo suprug, od 1984, tako da smo ovdje prisutni gotovo 32 godine.

- Možete li nam reći ponešto o vašim iskustvima kroz sve te godine?

- Rekla bih kako svako vrijeme ima svoje izazove. Nekada su izazovi bili neimaština, ljudi nisu imali novaca, nekada pak suša, loša sezona, veliki jeftini uvoz .... Eto, posljednjih godina (desetljeće) došli su nam i veliki trgovački centri koji su privukli veliki broj kupaca, svojom raznolikošću i širinom izbora (ne samo povrća) već i svega ostaloga. 

Tržnice u starom načinu, polako postaju "dinosauri", polako ali sigurno (ovim načinom rada) izumiru. Profitne su za nas prodavače samo subotom i nedjeljom, kada ljudi imaju više vremena, pa se odluče prošetati i kupiti nešto kvalitetno, domaće.

Naime u Austriji i više zapadnih Europskih zemalja, tržnice pravo tako i rade - samo subotom i nedjeljom!

Na sreću, ljudi su prepoznali kvalitetu naših proizvoda, pa sve u većem broju dolaze kod nas doma, gdje su u prilici sami izabrati a ako treba i ubrati željenu biljku.

Takav način prodaje nam omogućava više vremena za rad i skrb na njivi ili u plasteniku, što se odmah vidi i osjeti i na samoj dodatnoj kvaliteti sezonskog povrća. Tako da na taj način profitiramo svi, mi na više vremena, a naši zadovoljni kupci, višom kvalitetom naših proizvoda!



Na svu sreću, ova obitelj zanesena ljubavlju prema ljudima, zemlji, zdravoj hrani, uvijek je imala vremena, volje i snage slušati potrebe i želje svojih kupaca i tako uspješno se prilagođavati i zadovoljavati sve trendove suvremenog tržišta.

Naime, htjeli mi to ili ne - uz silnu  uglavnom nelojalnu konkurenciju, ogromnog broja trgovačkih centara, te neadekvatnim radnim vremenom potrošača od 9,00 do 17,00 sati ili dulje - tržnice pomalo gube svoj značaj u trgovini.  Ostale su tek zanimljive subotom i nedjeljom, kada je više slobodnog vremena, za ugodnu šetnju, cjenkanje, ugodan neposredan razgovor sa "kumicama", uživanje u ljepoti izbora te kvaliteti domaćih proizvoda - povrća, voća, sira, itd...



Renato Hušak, voditelj
Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva
 Kušak
- Renato, vidjeli smo kako ste  vi kao mlada "snaga" osuvremenili poslovanje i način promišljanja vašeg Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Nije to više samo klasični organski uzgoj povrća i prodaja na "klupi" na Trešnjevačkom placu - nego već posljednjih nekoliko godina sve više ljudi dolazi ovdje u Stupnik, kako bi sami  na njivi ili u plasteniku odabrali svoje povrće i ubrali ga svojom rukom.

Da, upravo takav odnos nas i naših zadovoljnih kupaca je ono što smo željeli. 

Naime, najdraže mi je kada nam dođe naš zadovoljan kupac ovdje na naše gospodarstvo, te  kaže - trebam dvije glavice salate, kilu ovoga , kilu onoga... Kada je on u prilici vidjeti, kako se sve to uzgaja, što ja berem, što on jede...

- Mama je još uvijek prisutna na "klupi" na Trešnjevačkom placu.

- Da. Tu još imamo "stare" tatine vjerne kupce još iz 80tih. Sada i njihova djeca  te unuci dolaze... I kod naših kupaca se tradicija prenosi sa koljena na koljeno iako je sve više onih koji svoje tjedne potreba povrća dolaze ubrati ovdje u Stupniku, na našem gospodarstvu

- Neki vlasnici Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava nam se žale kako je izuzetno teško opstati na tržištu, zbog prisutnosti velikih trgovačkih lanaca, koji  u ponudi imaju lošiju kvalitetu a samim time i niže cijene. Naime, veliki broj kupaca zbog trenutne krize, ne gledaju kvalitetu, već samo cijenu.

- To držim samo djelomično važnim. Naime, nikada grad Zagreb nisu hranili čileanci , vjetnamci, nizozemci, španjolci i da ne nabrajam. Uvijek su to radili naši ljudi - hrvatske ruke i hrvatska zemlja - iz bliže ili dalje okolice, iz takozvanoga Zagrebačkog prstene, pa će tako i ostati! 

Za naše Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo je to samo još jedno prolazna mjena ili trend, koji smo uspješno prebrodili. Naime, organskim i domaćim načinom uzgoja , poštenim radom svih članova obitelji, dosegnutom i dokazanom kvalitetom, korektnim cijenama te dugom neokaljanom tradicijom , na naše gospodarstvo svakim danom dolazi sve više zadovoljnih kupaca. 

Naime, ovdje bih istaknuo još jednu našu prirodnu prednost, a to je idealna lokacija našeg  obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.Od samog centra grada, od tržnice Dolac nas dijeli svega nešto više od sedam kilometara, tako da smo zaista dostupni svima, pa osudio bih se reći i onima najzahtjevnijima. No, kako se nalazimo u blizini samih naplatnih kućica Lučko, u ljetnim mjesecima ne rijetko ćete vidjeti i kod nas poveći broj ljudi ( da ne kažem gužvu!?) kako biraju povrće koje redovito odvoze svojim najmilijima ili pak u svoje restorane na more, kako bi uživali u svježini i kvaliteti našeg povrća.





U posljednje vrijeme je postao trend, da kupci svježeg sezonskog - organski - uzgojenoga povrća dolaze na same njive gdje se povrće uzgaja, te tu kupuju tjedne svježe zalihe za svoj dom i za svoju obitelj.

Naravno kako se Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, uspješno prilagodilo (kako svojim cijenama, ali i radnim vremenom!) i tim potrebama svojih zadovoljnih kupaca.

Stoga, nije slučajno da  na  gospodarstvu Huškovih  usred radnog tjedna u polovici radnog vremena susretnete mnoge zadovoljne kupce, majke - ne rijetko sa svojom djecom - kako veselo biraju svježe sezonsko povrće od kojega će spravljati zdrave i ukusne obroke za svoje obitelji.




Patrik Huško,unuk
djeda Branka Huško, osnivača
Obiteljskog poljoprivrednog gospodarastva
Evo, baš kako i ja i moj sin Patrik ima svoju "gredicu" koju sam obrađuje. Tako je i meni moj otac Branko  dodijelio moju "gredicu" o kojoj sam se brinuo od sadnje pa sve do uroda - kazao nam je Renato.

Moram istaknuti - kako sam zaista presretan - kada,  razigranog  Patrika koji se igra na kompjuteru pozovem da ide zaliti svoju "gredicu" a on to sa velikom radoošću u očima odmah i učini. To mi pokazuje kako i on voli zemlju, prirodu, uzgajanje povrća ...

Upravo, poneseni ovim predivnim iskustvom, na putu smo da skoro organiziramo  - Malu školu vrtlarastva - za svu djecu , koja su  uskraćena ovako neposrednim kontaktom sa zemljom, biljkama, uzgojem...

Kroz tu - Malu školu vrtlarstva - želimo omogućiti svim zainteresiranim roditeljima i naravno svoj njihovoj djeci, priliku da u proljeće zasade svoje biljke , te da ih njeguju do same berbe.  Ovdje uz rad na "svojoj gredici" također mogu uživati i u domaćoj hrani , domaćim kobasicama, špeku, mladom luku, paradajzu, paprici, siru ..prirodnim sokovima itd...

Planiramo, kako će  - Mala škola vrtlarstva - zaživjeti već iduće proljeće!




No, ako ste u žurbi, pa nemate vremena navratiti u Stupnik, još uvijek vas čeka , subotom i nedjeljom - vaša - klupa na Trešnjevačkom placu, gdje će vas iznenaditi i zateći  kvalitetom ali i ukusom svog povrća Marija Hušak.












petak, 28. travnja 2017.

Izborna Skupština Podružnice Gornja Lomnica / Meštrica

Gornja Lomnica / Meštrica - U Subotu 22. travnja 2017. godine je uz veliki broj gostiju i iz drugih podružnica umirovljenika održana redovita izborna godišnja skupština Podružnice umirovljenika Gornja Lomnica / Meštrica.

Kako je bilo i za pretpostaviti - izbor novog rukovodstva - je zapravo bilo formalnost, jer su  svi članovi ove zaista aktivne i složne podružnice  iznimno zadovoljni radom svoga dosadašnjeg rukovodstva.

Mudra odluka da se ponovno izabere novo / staro rukovodstvo, donešeno je jednoglasno.

Kada smo čuli, ostvarene rezultate, tada nam je bilo jasno - kako  ova odluka, zaista ima i svoje praktično opravdanje. Naime, prateći tijek Skupštine bili smo u prilici čuti za mnoge uspješne izlete, ostvarena ugodna i neponovljiva druženja ali i gostovanja kod drugih podružnica.

Nakon službenog dijele, slijedio je onaj daleko opušteniji dio, koji je itekako bliži svim umirovljenicima. Dosta je njima sjednica, glasanja, izjava .... svega su se oni toga zasitili za vrijeme aktivnog radnog vijeka, sada je došlo vrijeme ugodnog druženje, putovanja, upoznavanja novih ljudi  (prijatelja) i novoh krajeva...



Kruno Ban, tajnik
Udruge umirovljenika Grada Velika Gorica
- Moram istaknuti kako mi je zaista veliko zadovoljstvo biti pozvani gost na ovoj izvještajnoj izbornoj redovitoj godišnjoj Skupštini podružnici umirovljenika Gornja Lomnica / Meštrica.

Naime, otprilike kada je izabrano ovo rukovodstvo a tome je sad otprilike dvije godine, moram istaknuti kako se osjetio "novi snažan" vjetar u radu ove podružnice. Tu su se okupili ljudi koji - spajaju -, koji potiču druženje, no ne samo u svojoj podružnici, već i daleko daleko šire.

Eto, tome svjedočimo i večeras, dolaskom gostiju, predstavnika iz dvadeset i jedne podružnice od mogućih dvadeset i dvije. Svi ovdje rado dolaze, zbog uvije odlične organizacije iskrenog odnosa - ne - samo prema svojim članovima već i gostima.

Za kraj bih spomenuo, kako i Udruzi umirovljenika Velika Gorica, slijede skori izbori rukiovodstva ove krovne organizacije umirovljenika Velike Gorice. Iskreno se nadam kako ćemo novim rukovodstvom izmijeniti neizdrživi odnos Gradskog poglavarstva spram naše Udruge.

Dovoljno je reći kako naša Udruga iz gradskog proračune godišnje prihoduje oko 80. tisuća kuna, na nešto više od dvije tisuće i šesto aktivnih članova. Ovakav dosadašnji maćehinski odnos "gradskih otaca" je uvelike usporio ali rekao bih i osakatio naš rad i djelovanje. Naime, teško je sa (podijelite 80 tisuća sa 2 600 članova)  mizernim sredstvima organizirati ravnomjeran aktivan i stručan rad ove Udruge. kako sa tim sredstvima organizirati raznolike radionice, druženja i putovanja, naših članova ?



Željka Pintija, predsjednica
Podružnice umirovljenika Gornja Lomnica
/  Meštrica
- Prije svega bih zahvalila svim našim članovima Podružnice umirovljenika Gornja Lomnica / Meštrica na ponovno pruženom povjerenju na zahtjevnom i odgovornom mjestu predsjednice ali i na pruženom povjerenju svim našim članovima Skupštine.

Kako ste imali priliku čuti, iza nas stoje mnoge aktivnosti, od prigodnih proslava i druženje vezana uz prigodne datume i događaje, ali i mnoga putovanja diljem Lijepe naše.

Naravno, kako nećemo slaviti novi izbor, već ćemo spremno krenuti dalje sa našim aktivnostima, koje po interesu naši , ali mnogih susjednih članova izazivaju veliki zapaženi interes. Stoga bih istaknu, kako već 14. svibnja odlazimo na jednodnevni izlet u Lonjsko polje, točnije Čigoč ( tamo će nas ugostiti članovi Udruge umirovljenika Jasenovac. Trenutni je interes takav da smo popunili jedan autobus, te stoga razmišljamo i o još jednom. Nakon toga slijedi tradicionalni domjenak u mjesecu lipnju.

Nakon toga slijedi, ljetna stanka, kada je aktivnosti manje, ali i u to vrijeme redovito organiziramo također jednodnevne izlete - na more - po zaista prihvatljivim cijenama. Ne trebam isticati kako i za ove izlete vlada veliki interes. 

No, niko ne smije izostaviti hodočašća u Svetište Marija Bistrica, Ludbreg . U listopadu odlazimo u također već tradicionalno u Međugorje

Nakon ljeta početkom započinju pregršt jesenskih aktivnosti od posjeta Kestenijadi, proslave Martinja, također  izleta , ali i zajedničkog dočeka Nove godine...

Kako vidite naši se umirovljenici znaju  zabaviti. Nisu od onih koji samo gledaju televiziju i statično komentiraju ružne stvari ...



Josip Cvetić, tajnik
Posružnice umirovljenika Gornja Lomnica
/  Meštrica
- Moram istaknuti kako je naš večeranji reizbor, samo pohvala naših članova našem dosadašnjem radu, na što sam posebno ponosan.

Naime, oduvijek sam bio sklon druženju ali i radu za društveno dobro, tako da imam određenih iskustava i iz prošlih saziva naše Skupštine umirovljenika.

Ono, što me malo provocira je činjenica, koja je kako vidim i u drugim podružnicama uvelike prisutna, a to je kako se rad i organizacija uglavnom uvijek svode na nekolicinu entuzijasta, dok ostali "statiraju".

No, kako sam već rekao, nisam od tih koji "statiraju" i prekrasno mi je biti dio svega ovoga. Zaista je predivno osjetiti uspjeh, kada je izlet odlično orgaiziran , kad su svi veseli i zadovoljni. Kada je druženje uspjelo! kad se u njemu uživa, pleše veseli a sutra dan priča, kako se nemogu oporaviti od bolaova nogu, od sinoćnjeg plesa i druženja.

Što reći za kraj?

Potaknuo bih i ostale da se malo aktiviraju u radu i organizaciji naše podružnice, a ne samo da promatraju iz . Također bih pozvao i ostale umirovljenika iz našeg naselja,koji još uvijek nisu naši članovi - da nam se pridruže. Naime, mi ljuidi smo društvena bića i volimo se dužiti, a kako ćemo se najljepše družiti, ako ne među ljudima svoje generacija. Zar ne ? Dobro došli!




Mladen Krobot, član
Podružnice umirovljenika Gornja Lomnica
/ Meštrica

- Relativno dugo sam ponosni član Podružnice umirovljenika Gornja Lomnica / Meštrica, iako sam umirovljenik postao, tek - nešto duže od godinu dana.

U ovu našu organizaciju umirovljenika me privukla, prije svega sloga, česta družanje  i predivna putovanja.

Družeći se ovdje čovjek zaboravi svakodnevicu, odnosno probleme. Ovdje nema politike, sporta, kladiionice.... Ovdje gotovo uvijek treperi osmjeh na licima članova, a za pjesmu nije potreban veliki razlog... Na putovanjima je uvijek odlično, neka od članica  ispeče kolača - obično više njih - dok muški osiguraju "oteštajce".  Nije važno kuda se putuje, već da se putuje i druži. Gdje god dođemo sa nama i našim vozačima dolazi pjesma, tako  da svojim raspoloženjem - za čas - zarazimo i domaćine....

Mogao bih pričati još mnogo, mnogo lijepoga, o dočeku Novih gogina ili o proslavi Sv. Martina....no, mudri kažu da vrijedi znati stati!

Zato bih za kraj pozvao sve umirovljenika iz našeg naselja da nam se pridruže, da podjele sa nam radost  - trećeg doba!



Antun Galeković, član Nadzornog odbora
po pitanju finacija, Podružnice umirovljenika
Mraclin
- Moram priznati kako mi je pravo zadovoljstvo biti ovdje. Naime, kao gost uvijek sam zatečen , kako odličnom organizacijom pojedinih susreta, druženja ili održavanja Skupštine, kako što je prilika večeras.

Naime, nija samo poanta na odličnoj organizaciji ( na koju smo navikli) već i na odlično, otvoreno raspoloženje koje mami iz svih nas ono najbolje. Nikada ovdje nisam doživio bilo kakav i najmanji eksces.

To je za mene osobno zadivljujuće i od srca odajem priznanje prije svega rukovodstvu ove Podružnice ali i  Željkom na čelu. Naravno, kako tu ni izbliza ne mislim izostaviti i ostale članove. 

Za kraj bih poželio mnogo sreće ovoj Podružnici na budućem radu, kako bi ostvarili sve svoje planove, a ako im moje želje mogu pomoći, tada još i više!