Književna tribina u knjižnici Vjekoslav Majer u Zapruđu

Zapruđe - U prošli je četvrtak održana književna tribina u knjižnici Vjekoslav Majer u naselju Zapruđe na kojoj je gostovao Miro Gavran naš prestižni dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade, član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Djela su mu prevedena na trideset i dva jezika. Za odrasle je uz knjigu priča Mali neobični ljudi, napisao i romane: Zaboravljeni sin, Kako smo lomili noge, Klara, Margita, Judita, Krstitelj, Poncije Pilat, Jedini svjedok ljepote i Kafkin prijatelj. Njegove knjige su imale više od stotinu i pedeset izdanja u zemlji i inozemstvu, osvojivši brojne čitatelje. Od 1983. kada je debitirao s dramom Kreontova Antigona, napisao je brojne kazališne komade: Ljubavi Ceorgea Washingtona, Kad umire glumac, Sveo ženama, Sve o muškarcima, Muž moje žene, Hotel Babilon, Noć bogova, Papučari, Zabranjeno smijanje, Čehovje Tolstoju rekao zbogom.. Predstave po njegovim tekstovima vidjelo je više od tri milijuna gledatelja širom svijeta.

Moderator ove - do posljednjeg mjesta - posjećene tribine je bila, u ostalom kako i obično Maja Hrgović, a teme tribine je bilo predstavljanje njegovog najnovijeg romana, koji je u vrlo kratko vremena doživio svoje drugo izdanje. Naslov romana je - Nekoliko ptica i jedno nebo.

Na kraju svakako treba istaknuti kako je ulomke iz romana, vrlo dojmljivo čitao naš uspješni glumac Robert Kurbaša.

Mirela Sučević, obožavateljica
književnog opusa Mire Gavran

-Kako vi doživljavate književne tribine, koje se održavaju jedanput mjesečno u Knjižnici Vjekoslav Majer ovdje u Zapruđu.

- Ove tribine su meni izvrsne! Zato što je to izravan kontakt sa piscima, i tu sve njih možete doživjeti i kako osobu. U prilici ste direktno postavljati pitanja, te kroz tu neposrednost doživjeti i knjige, te stvoriti cjelovitu sliku. Sigurno je kako je važno upoznati njihova djela, ali još je važnije upoznati pisca , meni ovako obožavanog pisca.

Na ove tribine dolazimo i suprug i ja. Naime uvijek dogovaramo tko će doći ovdje, ali nikada ih ne propuštamo.

Ovoga puta ja nikako nisam htjela propustiti, jer sam obožavatelj knjiga, pisca Mire Gavrana te njegovog "lika i djela"

Zaista ovu priliku nisam nikako htjela propustiti upravo i iz razloga što sam upravo pročitala njegovu najnoviju knjigu - Nekoliko ptica i jedno nebo.

To je knjiga koja je iznova vrlo snažno potvrdila tu njegovu autentičnost, jednostavnost, duhovnost i ljepotu pisanja. Jednostavnost , kojom on piše je toliko čarobna da vas gotovo neprimjetno zavede da ne možete prestati čitati, a nakon toga - duboko promišljati.

Zaista sam presretna što večeras imam priliku ga upoznati i čuti ga ponovno u toj njegovoj jednostavnosti. To što on nema tu svoju samodopadnost, nema glume, nema nametanja - on se ne želi nikome svidjeti - nego on jednostavno, onakav kakav je, kroz te knjige i divan je !

Ovaj mi susret, zaista mnogo znači.

Nada Rončević, kordinatorica
Knjižnice Vjekoslav Majre

- Večeras nam je bilo čast ugostiti Miru Gavrana. Povod njegovog gostovanje je bi njegov najnoviji roman - Nekoliko ptica i jedno nebo, koji je doživio već drugo izdanje.

Naime, Miro Gavran je objavio 2016. godine roman koji se razlikuje od njegovog pripovjedačkog opusa do sada.

Međutim, on je u međuvremenu napisao vrlo uspješno i dva libreta za mjuzikle: "Bayron" i "Pacijenti". Također su iza njega   vrlo skore primjere sviju drama u Teatru Gavran.

Dakle, o svemu tome smo razgovarali pred prepunom knjižnicom, sa ovim književnikom, koji zaista našoj kulturnoj sceni toliko daje, ali i promovira i najljepše prezentira Hrvatsku u svijetu.

Miro Gavran, književnik
autor romana - Nekoliko ptica i jedno nebo

- Mogu reći da sam večeras imao iznimno zadovoljstvo i čast, da sam imao predivnu publiku u knjižnici Vjekoslava Majera. 

Da je meni samome bilo ugodno i zanimljivo. Jako dobro sve pripremljeno. Maja Hrgović je to lijepo  vodila. Prije toga je glumac Robert Kurbaša zaista lijepo interpretirao uvodni ulomak.

Naravno, vodeći ljudi knjižnice su sve učinili da ovo bude jedno predivno večer u slavu knjige i književnosti.

Ono što se vidi, da u ovu knjižnicu, očito dolaze čitatelji koji su dobri poznavatelji književnosti, kojima je književnost puno više nego samo zabava, koji dubinski ulaze u svako djelo i  koji znaju da ono što mi pišemo nije samo igra riječi, nego pokušaj da se iskaže sukus našeg života. Da se nadogradi naša egzistencija sa nečim uzvišenim, sa nečim pozitivnim. Sa nečim što nas čini ljudima i drugačijima od onih koji se zadovoljavaju samo sa izvanjskim površinskim.

- Sat vremena je zaista pre brzo prošao. kako smo svjedočili, u tom vremenu se uspostavila jedna prekrasna interakcija..

- Pa, bilo je lijepo što je to bilo u jednom dijalogu. Maja Hrgović je to, oblikovala - nakon odlične pripreme - kao jedan mali razgovor o književnosti. No, na kraju se uključila i publika. I to se vidjelo kako ta publika zna o čemu smo govorili, tako da je i meni bilo uvelike lakše, snažiti taj fluid između ljudi u publici i nas koji smo bilisa ove druge strane za stolom. Fluide se vrlo brzo i vrlo lako uspostavio. To su lijepi trenutci, zbog kojih čovjek osjeća da ima smisla taj posao kojim se bavim.

Jer, ako to što napišemo , ostane u ladici - samo za nas - tada se nije dogodila književnost. Književnost je susret čitatelja i  knjige, a nekada je lijepo kada je tu nazočan i živi pisac, pa se može dodirnuti nešto jako lijepo. Jer pisanje knjiga je samo posao, a za pisca je dobro da nekada izađe iz tog famoznog kruga, da se susretne sa ljudima, radi kojih je to napisano. Ali i od kojih je sve krenulo, jer mene osobno inspiriraju ljudi. I onda je lijepo, kada vidim da to onda do njih dođe.