U ugodnoj optimističnoj atmosferi porazgovarali smo o tijeku humaniterne akcije "Sus'ed sus'edu", koja je svakim danom svojim odazivom i prikupljenim živežnim namirnicama sugrađana naselja Trnsko, postaje sve moćnije, šira, čršća i snažnija.
 |
| Igor Marš, predsjednik Vijeća mjesnog odbora Trnsko |
Na zaista zanimljivom i sadržajnom sastanku je dogovoreno, kako će se nastaviti sa dežuranjem svakog od članova Mjesnog odbora - srijedom od 17,00 do 19,00 sati.
- To znači kako se u to vrijeme može donirati, ali i potrebiti sugrađani mogu doći po pomoć ?
Svakako.Svake srijede svi koji žele biti dio ove humanitarne akcije svoje donacije mogu donijeti u navedenom vremenu.
Za sobe koje trebaju pomoć, apeliramo na susjede da nam jave, jer vrlo često takve osobe zbog ponosa, ne prihvaćanja stvarnih činjenica, birokratskih zavrzlama, itd - ljudi se ne žele javiti nama. Potpuno razumijemo takve stavove. Razumijemo ljudski ponos, da se ne "spuste" i javno priznaju kako su gladni i sl.
Evo, konkretno.
Gospođama (u poodmaklim godinama), kojima smo prošli tjedan odnijeli naš humanitarni paket pomoći (to nam je dojavio njihov brižni susjed!) koje žive u dotrajalom stanu ali čistom i održavanom u okvirima mogućnosti - upravo nam je taj isti gospodin kucao na vrata i rekao kako su te žene sve sretne i presretne i kako od srca uz suze zahvaljuju svima nama, što smo uradili za njih dvije!
Želim istaknuti kako smo do sada usrećili oko pet obitelji, kako ne bi baš doslovno bile gladne. Žalosna su vremena, dok neki uživaju u obilju, dotle neki zaista doslovno nemaju što pojesti!
- Naime, ako smo dobro razumjeli, vi ćete ovih pet spomenutih obitelji, u okviru mogućnosti i dalje pomagati?
 |
| Upravo se priprema nova Humanitarna akcija u sklopu Humanitarne akcije - Sus'ed suse'du |
- Nedugo smo razgovarali sa jednom vašom sugrađankom, koja je pripremila i donijela čistu odjeću. No, na žalost kada je došla ovdje , rečeno joj je kako se odjeća ne prikuplja.
- Drago nam je da ste i takvo što spomenuli. Naime, moram ovdje reći kako mi za prikupljanje odjeće nemamo prostora, kao što vidite i sami. Nemamo neko posebno skladište gdje bi deponirali sve to, a i teško je i vrlo zahtjevno vam je to raspodijeliti.
Znači što se tiče odjeće, to je doista zahtjevno, od problema - gdje sve to uskladištiti, pa do toga kako to prezentirati.
No što se tiče živežnih namirnica, one su uvijek dobro došle i one su uvijek potrebne.
Za kraj bih spomenu, kako naši potrebiti ne moraju čak ni dolaziti ovdje (prihvaćamo sram, ponos i sl...) mi ćemo doći k njima. To znači kako se ti naši sugrađani ne motaju pokazivati, kao ti koji trebaju pomoć, već ćemo mi dolaziti njima potpuno anonimno, čuvajući i jamčeći diskreciju za svakoga od njih.
Dok smo razgovarali sa Igorom Marš, predsjednikom Mjesnog odbora Trnsko, u prostoriju je ušao sugrađan Josip Tesar - donijevši ogromnu kartonsku kutiju. U tom trenutku se nismo ni dobro snašli i dok smo krenuli kako bi nam rekao - što se to nalazi u toj kutiji - za tren je nestao!?
Odložio je kutiju u blizini nas i vidno uzdihan progovorio - Dobra večer! Evo ja sam donio krumpira. Dva puta po trideset kilograma i moram priznati, kako krumpir baš nije tako lagan.
Tek tada je sve "sijelo" na svoje mjesto!
 |
| Josip Tesar, stanovnik Trnskog i sudionik humanitarne akcije - Sus'ed sus'edu. |
Večeras sam se i osobno uključio u humanitarnu akciju - Sus'ed sus'edu, koja je krenula sasvim spontano od strane pojedinaca u našem Mjesnom odboru, ali se polako proširila na mnoge građene našeg naselja a evo kako vidimo, u posljednje vrijeme se pridružuju i različite organizacije civilnog društva.
Moram priznati i istaknuti, kako u ova vremena malo tko, tu mislim na "obične ljude" ima nekog pretjeranog viška, radilo se o novcu ili ostalim stvarima... No, mišljenja sam , kako ipak svatko od nas može pomoći malom stvari nekome tko je u daleko težoj - socijalnoj - situaciji, od nas.
Prošao sam i prolazim različita iskustva u svom životu. Znate onu izreku - Kotač života se okreće - sad si gore, sad si dole!
Iako nisam sklon isticati (samohvali) ono što činim, spomenuo bih, kako sam večeras donio četrdesetak kilograma krumpira (kako ste vidjeli ,u dva puta). Naime, želio sam se uključiti u ovu akaciju, prema svojim mogućnostima. Svi donose, rižu, brašno, tjesteninu i ostale živežne namirnice, što je naravno za svaku pohvalu i iskreno očekujem kako će ih iz dana u dan biti sve više. Moja životna iskustva govore, kako je krumpir zaista zahvalan kao živežna namirnica. ponekada je dovoljan samo on, kako bi od njega uradili dobar ručak.
Naime, skuhamo ga, izrežemo i dodamo luka, evo prekrasne salate, koja će uz nekoliko kriški kruha, biti odlična kompenzacija nekom bogatijem ručku.
Možemo ga ispeći na ulju, dodati mu nešto za prilog (mogućnosti su neograničene!), no ako i nema ništa za prilog, također uz nekoliko kriški kruha, evo jela, koje će utažiti glad.
- Što vas je motiviralo da se i vi večeras pridružite dragim ljudima u ovoj humanitarnoj akciji?
- Kako sam već rekao, nitko od nas nema previše, no svatko od nas ima, barem toliko da može donirati "sitnicu" . Upravo ta "sitnica" drugima mnogo znači.
Oprostite, guše me emocija!
Na tren smo u očima g Tesara ugledali suze ...
Poznajem jednog prijatelja, koji se nalazi također u zaista lošoj socijalnoj situaciji. No, kada sam svjedočio , kada je dao svoje posljednje dvije kune, koje je trenutno imao, ženi koja je prosila, ostao sam zbunjen.
U tom trenutku ga upitah - Zašto si joj dao, kada ni ti sam nemaš ?
Odgovorio mi je - I meni će netko dati !
To me odmah podsjetilo na mudrost, koju mi je moja draga majka vrlo često govorila - Sve što pokloniš, biti će ti višestruko vraćeno.
Ne radi se tu samo o novcu, pokloniti možemo, osmjeh, nadu, vrijeme, radost, strpljenje, njegu, razumijevanje, toleranciju i da ne nabrajam ...
No, na žalost - ljudi se sve više udaljavaju od sebe, od svoga srca - ne slušaju ga ... Postaju sve više bezćutni, opterećeni strahom za materijalno.
No, ove stare mudrosti ostaju trajati. Ako nećeš ništa dati, pa nećeš ni ništa dobiti!
Ono najvrednije na svijetu - život - smo također dobili. On nam je poklonjen, bez ikakvih novaca, uvjeta, protuusluga i sl...
Zaista mi je žao što smo sve više otuđeni jedni od drugih.
To mi je osobno žao!
Nema komentara:
Objavi komentar