Ponešto o gluhoslijepima i gluhoslijepoći?

Remetinečki Gaj - U 10 godina rada s gluhoslijepima u pravilu se susrećem sa sugovornicima koji predmnijevaju da se radi o osobama koje su u cijelosti gluhe i slijepe istovremeno. Nisu potpuno u krivu. No od ukupne populacije gluhoslijepih osoba samo je 1% takvih slučajeva. I sad kad bih vam htjela objasniti što je to gluhosljepoća stvarno moram paziti da se ne zanesem u objašnjavanju jer toliko smjernica koje bi se mogle detaljnije pojasniti ima da se moram koncentrirati držati se nekih osnova dovoljnih za uvod u moje kolumne veseleći što se biti prilika približavati Vam ih kako će se nizati ostale priče. Počnimo od osnovne definicije: Gluhosljepoća je jedinstveno i specifično dvostruko senzoričko oštećenje u različitim kombinacijama intenziteta:

ü  gluhoća i slabovidnost

ü  nagluhost i slabovidnost

ü  nagluhost i sljepoća

ü  gluhoća i sljepoća (praktična gluhosljepoća)

Unutar tih kategorija opet nastaju podjele koje oštećenje je prvo nastalo, koje oštećenje progresivnije raste, kada su oštećenja nastala, kako su oštećenja nastala. Slijedom toga osoba odabire način komunikacije (najčešći je hrvatski znakovni jezik s modalitetima prilagodbe te jasan i glasan govor). O tome koliko je varijacija komunikacija u upotrebi govori i naziv zakona koji se nije mogao preciznije definirati od ovog: Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj.

Na snazi je tek od 01.08.2015. Kažem tek, jer do tada su se gluhe i gluhoslijepe osobe snalazile kako su znale. Entuzijastični gluhi i gluhoslijepi pojedinci osnivali su udruge, počeli provoditi tečajeve znakovnog jezika kako bi si osigurale most u komunikaciji s čujućom zajednicom. Animirali volontere da se time bave. Bez priznatog jezika, to znanje se nije upisivalo u radnu knjižicu niti je postojalo zanimanje prevoditelj znakovnog jezika. U Hrvatskom savezu gluhoslijepih osoba Dodir školovanje za prevoditelja gluhoslijepim osobama trajalo je 4 godine! Bez garancije zapošljavanja, bez upisa u radnu knjižicu, bez stečenog zvanja, trebalo je uložiti izniman trud u animaciju polaznika da bi se nakon 4 godine od početnih prijavljenih 1000 ljudi zadržalo u prevoditeljstvu njih 10-ak. I to volonterski! Na polju gluhosljepoće iznimne su zasluge gospođe Sanje Tarczay, gluhoslijepe osobe koja je da bi sebi i onih par gluhoslijepih osoba koje je prije 21. godinu okupila stvorila kvalitetniji život osnovala Hrvatsku udrugu gluhoslijepih osoba. Tada su je pitali: Čemu? Zar mislite da vas ima više od sad okupljenih troje gluhoslijepih? Danas je gđa Tarczay doktorica znanosti koja se školovala uz prevoditelje proizašle iz ondašnje Službe podrške koju je sama stvorila. Otkrivala je i okupljala sve više gluhoslijepih osoba pokazujući im vlastitim primjerom kako se može živjeti s gluhosljepoćom te da se uz prevoditelje i intervenore život može nastaviti “neovisno u svojoj ovisnosti”. Da, ovisan si o podršci (profesionalnoj podršci!), ali neovisan u upravljanju svojim životom, odlukama i rješenjima.

Danas postoji Učilište za obrazovanje odraslih Dodir koje svoje opravdanje ima u međunarodnim statistikama koje kažu da je 5-18 osoba s gluhosljepoćom na 100000 ljudi. Računica je cca 1400 gluhoslijepih u Hrvatskoj. A karakteristika je gluhoslijepih osoba da komunikacija zahtijeva jedan na jedan podršku: jedna gluhoslijepa osoba s jednim prevoditeljem. Zašto? Ujedno i zašto naziv “Dodir”? Stoga što se kontakt s gluhoslijepim osobama odvija putem dodira. Komunikacija, kretanje, pristup informacijama prije svega bazira se na dodiru.

I tu moram stati. Moram danas negdje završiti. Slijedom rečenice dr. Helen Keller, možda najpoznatije gluhoslijepe osobe na svijetu: “Sljepoća odvaja čovjeka od STVARI, gluhoća odvaja čovjeka od ČOVJEKA, a gluhosljepoća vodi u IZOLACIJU” približiti svijet gluhoslijepima i gluhosljepoću svijetu ogroman je zadatak. Zato sam i rekla, moram negdje stati. A dalje ćemo malo po malo. Sve počinje prvim korakom!

Do čitanja.