Koliko cijeniš svoga knjigovođu, toliko cijeniš i svoj posao

Sopot - Ja sam Snježana Krušelj – knjigovođa. Znam, sad vam je pred očima slika vremešne gospođe s naočalama, malčice pogrbljene i beskrajno dosadne. I potpuno vas razumijem, svako zanimanje ima svoj stereotip. A knjigovođe su baš dosadni i nikome potrebni. A kad vam i zatreba knjigovođa, onda je on nužno zlo, treba ga platiti, a vi baš ne znate čemu on uopće služi... I tako se ja već dvadesetak godina bavim poslom koji nitko ne voli i koji je svima nerazumljiv i dosadan.

Iako ekonomija nije bila moj prvi izbor (kao i većina mojih prijateljica, htjela sam biti učiteljica),  nikada nisam požalila što sam svoj profesionalni život posvetila brojkama, bilancama, porezima... Već u srednjoj školi znala sam da me ne zanima nikakva makroekonomija, marketing, trgovina, bankarstvo, već upravo i baš knjigovodstvo. U knjigovodstvu je sve egzaktno, organizirano, jednoznačno, konačno. Na faksu sam bila jedna od rijetkih koji smo upisali smjer Računovodstvo i financije, velika većina kolega je studirala Marketing – profesiju budućnosti.  Još za vrijeme studija uspjela sam se zaposliti u jednoj maloj firmici, gdje sam pod mentorstvom iskusne voditeljice knjigovodstva, u praksi naučila prve „tajne“ i čari knjigovodstvenog zanata. Zatim me put odveo u knjigovodstveni servis, gdje sam radila 2 godine, i shvatila da su moja znanja i vještine sasvim dovoljne da se samostalno uhvatim u koštac sa izazovima i potrebama knjigovodstva malog poduzetništva.

I tako, već 20 godina plovim samostalnim, poduzetničkim vodama. Kao mladoj ženi i poduzetnici u početku nije bilo nimalo lako. Tih, 90-tih godina, kad je poduzetništvo u ratnoj i poratnoj Hrvatskoj bilo još u „vrtiću“, borba se vodila sa poslovnošću, neplaćanjima, lovu u mutnom, pa i sitnim (i ne baš sitnim) prijevarama. Biti žena u tim vodama nije bilo nimalo lako. A još kad vam na vrata pokuca ozbiljan poduzetnik u zrelim godinama s namjerom da vam povjeri poslovanje svoje etablirane tvrtke, a vi imate tek 20 i koju... Ni blizu stereotipa o dobrom, iskusnom i spretnom knjigovođi! No, mnogi poduzetnici iz tih dana, još i danas su moji zadovoljni klijenti i prijatelji.

Kako su prolazile godine, „peglala“ sam svoje iskustvo i znanja, i danas mogu s ponosom reći da je moj obrt obiteljskog karaktera. Osim mene i supruga, zapošljava još jednu radnicu. Nemamo ambicija postati veliki biznis s stotinama klijenata. Baš naprotiv, s klijentima razvijamo individualni i osobni pristup, pa su naše poslovne suradnje dugogodišnje. Naš moto nije kvantiteta, već kvaliteta, posvetiti se klijentu i njegovim potrebama, stalno se educirati, stjecati nova znanja i vještine, biti u tijeku sa čestim i turbulentnim promjenama u poslovanju i zakonodavstvu.

A osim toga, život je puno više od posla. Osim što sam poslovna žena, prije svega sam supruga, majka, kći, prijateljica.... 

*Tvrtka ili obrt

*Biti poduzetnik