Novi Zagreb - Mogu reći otvoreno da poznajem puno dragih ljudi, onih
koji su u mom svakodnevnom okruženju da posjeduju naviku izgovaranja negativnih
riječi, čak i kroz situacije koje se još nisu dogodile, ali po njihovoj prosudbi
zasigurno budu.
S takvim osobama mnogi od nas žive, pa čak i u obiteljskoj
zajednici dugi niz godina. To mogu biti svi članovi naše obitelji. Neke možemo
udaljiti od sebe, a neke ne. Situacije su različite, a život je naš i
odgovornost prema njemu u nama. Nije izvedivo da ja koja se loše osjećam tražim
od drugih da se oni udalje jer meni nije s njima dobro. No, postoji nešto drugo
što je jedino moguće, a to je da ja prihvatim njih.
Kako? Ovo pitanje postavit će 90 % čovječanstva.
Kada sam i sama bila negativna kao većina, bila sam sama
sebi veliko opterećenje i nisam potražila uzrok u sebi, jer tko bi dao na sebe,
nego u drugima. Znam da sam bila i drugima sigurno veliko opterećenje.
Danas je druga priča. Probudila sam se i vidim da još
mnogi drugi spavaju. Ja ih ne trebam buditi, no dopustiti im vrijeme za to
zasigurno da. Kako? Tako da ih prihvatim. Tako da ih čujem, ali ne reagiram.
Bit će još pitanja, znam, kao npr. A zašto bih uopće to
trebala raditi?
Preokret u ponašanju je prvo preokret u razmišljanju. U
mom rječniku ne postoje više negativne riječi kojima bih mogla nauditi prvo
sebi, a onda drugima. Moj zadatak nije više da objašnjavam dok nekog ne uvjerim
u ono što govorim. Moj zadatak je da pričam ono što bih i rekla samoj sebi kako
bi se potaknula na razmišljanje u pozitivnom smjeru.
Kada se oko mene nađu osobe koje imaju negativna gledišta,
priče, ton glasa, njihove rečenice ne dopiru do mene. Mogu odabrati šutjeti i
okrenuti se svojem poslu ili im podariti pozitivne rečenice pune misli i
osjećaja s kojima su oni u redu.
Sve to vrlo rado radim i osjećam se dobro. No tu postoji
jedan zamka, ako shvatim sebe kao gurua koji sjedi na vrhu planine i apsolutno
sam u svemu u pravu onda ću im nametati samo svoja mišljenja i hrpu savjeta.
Danas možete čuti puno savjeta od sviju, pa zašto onda ne
savjetuju sebi, nego pomoć traže od mene? Čuvajte se savjeta, i to davati ih i
primati, a ponajmanje tražiti.
Ja nisam guru, ali nisam ni oni. Ja sam osoba koja mogu
dati onoliko koliko netko može primiti. No, svi možemo različito primiti.
Davati, ne znači davati sve od sebe. To znači, davati
onoliko koliko osjećamo da smo spremni dati bezpovratno. Ovo zadnje je potrebno
ne zapamtiti, nego koristiti.
Osoba koja dijeli svoju sreću, pozitivu, motivacijsku
riječ dijeli je sebi i drugima, a drugi je primaju ili ne. Netko više, netko
manje, ovisi koliko tko može primiti. Ovisi koliko kome treba.
Najjasnije će vam biti kad vam kažem da i onaj koji sije
loše za vas priče, vi odabirete hoćete li ih primiti ili ne i koliko ćete
takvih priča primiti.
Možda, dok se čaša ne napuni?
Tada ćete i vi okrenuti svoju priču kao što sam i ja.
Nema komentara:
Objavi komentar