Zapruđe - Jučer je u prostoru Knjižnice Vjekoslav Majer u naselju Zapruđe, održana zanimljiva i odlično posjećana Tribina, na kojoj je prestavljena knjiga - Slamka spas /četvrti dio/ autorice dr. sc. Vitomire Lončar. Na svom zadnjem javnom
nastupu u Hrvatskoj, prije preseljenja u Kinu, dr.
sc. Vitomira Lončar je govorila o svom dosadašnjem radu, djelovanju i životu u Hrvatskoj ali i o svom dosadašnjem susretom sa mnogoljudnom Kinom i njenim gradom Sijanu u provinciji Šansi u kojem će nastaviti živjeti i profesionalno djelovati.
Također je o svom doživljaju Kine govorila i Maja Hrgović (moderatorica Tribine) koja je tamo imala premijeru predstave
TerracottaBoy
u režiji Ivice Šimića.
Tribinu su popratile fotografije, Helena Predojević s putovanja po Kini.
 |
| dr. sc. Vitomira Lonačar |
Evo, došao je kraj jedne faze života, koja se zove - život u Hrvatskoj.
No, nije došao kraj, otvorio se jedan potpuno novi život, ogroman život koji se zove - Moj život u Kini.
Dakle odlazim u nedjelju /2. listopada. 2016. godine / gdje započinje moj život u Kini u gradu Sijanu. To je grad koji se nalazi u provinciji Šansi, tri i pol sata vlakom koji vozi brzinom od 320 km / sat, do Pekinga. Dakle, blizu Takla Makan pustinje, tri stotine kilometara od Jangce rijeke.
Jedan potpuno novi život.
- Kako odlazite, tužno, veselo ....
- U kinu odlazim sa svim zatvorenim krugovima. Sve što sam u životu radila, uspjela sam zatvoriti. Izdala sam danas, posljednju knjigu - Četvrtu knjigu "Slamka spasa". U Hrvatskoj zadnju, naravno. Završila sam jučer svoju zadnju premijeru u kazalištu Mala scena. Prenijela sam kazalište Mala scena , na mlade ljude. Kćer sam otpratila živjeti u Švicarsku. Upravo večeras sam se oprostila od nekih prijatelja u Novom Zagrebu, što je valjda znak da sam morala doći i u Novi Zagreb.
Ovo je moj zadnji javni istup, prije odlaska u Kinu, specijalno za stanovnike Novog Zagreba, gdje nikada nisam živjela. Ali kazalište Mala scena je upravo svoju prvu predstavu odigralo u Dječjem vrtiću - Tratinčica u naselju Dugave. Dakle, to je bila naša prva izvedba / 1. srpanja 1986. godine/.
U Novom Zagrebu je započeo život mojeg Kazališta. Eto, tu je i moj zadnji nastup na ovoj prekrasnoj Tribini, u Zapruđu.
Odlazim sretna zadovoljna i neizmjerno se radujem novom životu, gdje ću moći raditi, sve ono što najbolje znam. Moći ću predavati, studentima koji su željni moga znanja. Moći ću producirati predstave u fantastičnim prostorima u sjajnim uvjetima kojih ovdje nemam. Moći ću se baviti sa sobom učiti dalje kineski, koji intezivno učim već neko vrijeme, družiti se više sa svojim mužem .. Družiti se više sama sa sobom, upoznavati novu kulturu. Otkrivati svaki dan nešto novo ...
 |
| Maja Hrgović, moderatorica tribine |
Večeras smo predstavili njenu knjigu - Slamka spasa, to je četvrti nastavak, tog ciklusa u kojem je upozoravala na neke loše stvari u kulturi, a osobito sa naglaskom na kazalište, koje je nekako njezino uže područje.
Sam tijek tribine i razgovora je išao prema priči o Kini, što se posjetiteljima , koliko vidim baš jako svidjelo. Pričali smo o Kini, kakva je ona danas, kakav je bila prije u nekakvoj tradiciji i u tom ispreplitanju tradicije i moderniteta...
A, zašto smo došli na Kinu?
Zbog toga , što je ovo zapravo posljednje javno predstavljanje Vitomire Lončar prije njezinog odlaska u Kinu, jer se seli tamo kao politička emigrantica. Ona, to bar tako zove, jer kaže da je u Hrvatskoj više nije moguće ostati zbog različitih pritsaka koje je proživjela, jer je pisala o nekim neuralgijama.
- želimo vam zahvaliti i na vašim iskustvima iz Kine, koja ste i vi malo prezentirali na večerašnjoj tribini.
- Ja sam baš bila jako fascinirana Kinom. Moje iskustvo nije baš tako veliko, kao Vitomirino. Provela sam tamo deset dana. Razlog mog odlaska i boravka je predstava TerracottaBoy, koja je imala premijeru u jednom Kineskom kazalištu u gradu Sijanu, prema mom tekstu. Režirao ga je Ivica Šimić, a predstava govori o jednom dječaku i o odrastanju u Kini. U predstavi dječak inzistira na tome da ima svoju osobnost, da ga se doživljava kao pojedinca a ne kao člana masovne mašinerije.
- Kako je prošla ta predstava?
- Publika ju je doživjela kao veliku senzaciju, zbog toga što topla, što se obraća djeci kao djeci, a to je nešto što u Kini pomalo postalo već egzotično. Što je meni tužno.... Baš je Vitomira pričala o tome, kako se djeca u Kini , danas više ni ne igraju. Nikada nisu imala priliku, ne znaju uopće što je to igra, jer su od malih nogu uronjeni u sistem.
- Moramo istaknuti kako su večerašnji posjetioci ove zaista zanimljive a pomalo i emotivno nabijene tribine, izuzetno zadovoljni prije svega gostom ali i temom...
- Pa ja se zahvaljujem gđa. Nadi Rončević, jer je ovo bila njezina ideja. Ona je voditeljica knjižnice. Upravo je ona bila ta koja je predložila da malo pričamo o kini, jer joj se činilo da da će naši posjetitelji, koji redovno dolaze...da će ih zanimati priča o Kini. Te da će htjeti čuti malo o toj egzotičnoj zemlji, a posebno "iz prve ruke", tako da su naš razgovor onda još začinile fotografije kolegice Helene Predojević sa njezinog putovanja po Kini. Proputovala je cijelu istočnu obalu 2013. godine.Mislim,po reakaciji publike, kako je to bio dobar spoj razgovora i fotografija
 |
| Nada Rončević, kordinatorica knjižnice Vjekoslav Majer |
- Ova naša novozagrebačka tribina se održava već pune četiri godine. Jednom mjesečno dovodimo doista autore, koji privlače publiku u zavidnom broju.
Naime svi autori se čude, naime oni gostuju i po drugim knjižnicama i u drugim gradovima, kako je ovdje uvijek velika posjećanost, veliki interes.
Upravo nas to motivira i na kvalitetu i daje nam nekakvu energiju i nadu da ipak kultura nas pročišćuje od svakodnevice, i da je kultura ipak na cijeni u Zapruđu.
- Reci te nam nešto o večerašnjoj, zaista zanimljivoj (što zbog gošće ali i teme) iznimno posjećenoj tribini.
Večerašnja je tribina doista posebna. Moramo je istaknuti, kao posebnu! Naime, i emotivna sa jedne strane u kojoj je gošća tribine Vitomira Lončar, koja je i glumica i direktorica kazališta, u brojnim ulogama, koja je također i znanstvenica ali i autorica četiriju knjiga Slamka spasa. Upravo smo večeras imali čast promovitrati četvrti dio.
Ova večerašnja tribina nam je bila izuzetno dragocjena jer je to bio zadnji javni nastup Vitomire Lončar u hrvatskoj i upravo u našoj knjižnici. Dakle počašćeni smo time, a vjerujem evo, po reakcijama brojne publike, koja je došla zahvaliti i imala potrebu reći koliko je tribina bila zanimljiva.
Maja Hrgović je motivirala na ovu temu Kineske priče, s obzirom na to da je Maja tamo imala treću premijeru svoje predstave za djecu TerracottaBoy u režiji Ivice Šimića, koji je već sada u Kini, a Vitomira odlazi, rekli smo u nedjelju.
Eto , zato se tu uklopila Kineska priča sa izložbom fotografija, doživljaja Kine Helene Predojević (kjižničarka) i Dubravaka Dragojevića (glazbenik), koji su također putovali po Kini i koji imaju svoj doživljaj Kine.
Tako se sve to uklopilo u jednu Kinsku priču, a prvi dio trbine, vidjeli ste , bila je jedna domaća stvarnost u kulturi, viđene očima Vitomire Lončar, koja ističe , kako je doista potrebna jedna velika promjena u kulturi, te da je izgubila nadu da će ovdje se nešto promjeniti na bolje.
Nema komentara:
Objavi komentar