Bila je očajna što ju je profesorica uvrijedila jednom
svojom izjavom koja i nije baš bila primjereno upućena jednom tinejdžeru.
Dok je iznosila detalje svoje uznemirujuće priče i zbitog se
događaja, shvatila sam da su to samo obične životne priče kroz koje će više
puta prolaziti tijekom svoga života.
Znala sam da joj to ne mogu reći na takav način jer će me
doživjeti kao osobu koja nema interesa za njezinu situaciju. Osim toga, nitko
ne voli biti poistovjećen sa svima ostalima.
Na početku sam joj odmah dala do znanja da njezinu situaciju
u potpunosti razumijem i da dijelim mišljenje s njom da je izjava od
profesorice bila neprimjerena. Također sam joj dala do znanja da je njezina
odluka u potpunosti izvediva i da ju podržavam i u tome.
No tada sam počela drugu priču, po sistemu , hajmo se
igrati, hajmo eksperimentirati, hajmo
pogledati iz jednog drugog ugla, a to možemo do trenutka krajnje odluke.
Okrenula sam priču. Možda je ta profesorica imala loš dan,
možda su je neke obaveze iscrpile i nije bila više u stanju slušati značenje
tvojih riječi te ih je u trenucima nemoći okarakterizirala kao pusto
filozofiranje. Može postojati i mogućnost da nije nikada naučila kako se
odnositi prema takvim osobama kao što si ti. Ima nas svakakvih. Tko kaže da smo
ti i ja super. Nekome vjerojatno nismo.
Možda je s druge strane detalj tvog ponašanja izazvao automatsku naučenu
reakciju u njoj. Zaključak je u tome da mi ne znamo pravi razlog jer gledamo iz
svojih cipela, a drugi pak iz svojih.
Uglavnom takvih ljudi će u našem životu mnogo. Hoćemo si
stalno zato dozvoljavati ovakva emotivna stanja, stanja bijega i sl.
Napokon sam joj rekla ključnu rečenicu. Ako shvatimo da
takvi ljudi u naš život dolaze da bismo nešto naučili o našem ponašanju, a
zatim kad naučimo oni odlaze, onda možemo zaključiti ako sada pobjegneš od nje
da će ti se takvo ponašanje javljati kroz neke druge profesore ili druge osobe
sve dok lekciju ne naučiš.
Tu su ostale oči širom otvorene. Krenula sam dalje s
otvaranjem novih mogućnosti.
Ako je sve ovo učenje ti imaš do kraja godine priliku od dva
mjeseca da sama sebe testiraš koliko možeš prihvatiti tu osobu upravo onakvu
kakva je jer ona ono što govori ne govori tebi nego sebi, ne govori o tebi nego
o sebi. Ti možeš biti prema njoj krajnje pristojna čak i više jer si ju
prihvatila i nema više borbe s njom. I dalje izriči svoje mišljenje ,ali sada
kontrolirano tako da pratiš i njezine reakcije, pa kad vidiš da je previše,
stani i povuci se. Kontrolirati sobom možeš uvijek, ali drugima ne.
Ovo je dobra prilika da se više okreneš sebi i razvoju sebe
i svog ponašanja. U svakom slučaju nemaš što izgubiti jer tvoja odluka se treba
realizirati upravo tek za ta dva mjeseca.
Možeš doživjeti ova dva mjeseca kao blagodat koja ti je
dana, ako želiš. Imaš dvije mogućnosti ili jednu? O tome ćeš u svakom slučaju
odlučiti sama.
Vrlo brzo se smirila nakon mojih riječi i zadovoljno otišla
učiti. Što se kasnije događalo u njezinoj glavi, ne znam, ali jedno sigurno
znam.
Nakon dva dana došla je kući i pohvalila se kako je dobila
peticu i da ta profesorica nije tako loša kako ju je ona okarakterizirala te je
odlučila da se ipak neće ispisivati s tog predmeta.
Bez obzira što sam roditelj njezin život nije moja
odgovornost, ali je moje osobno zadovoljstvo biti dio njezinog života kao
support i aktivni slušatelj.
Takvim stavom sebi sam omogućila da budem odvojena od
situacije koje sada promatram kao „muha“ na zidu, a ne kao u „forum kazalištu“
da se ubacim u predstavu koja već ionako traje.
Nema komentara:
Objavi komentar