Novi Zagreb - U svojoj praksi
surećem mnogo roditelja koji su vrlo zabrinuti sa progovaranjem prve riječi,
slaganjem rečenice kod svoje djece.
Da bi dijete
ovladalo govorom treba postojati organska osnova za razvoj govora, a to prije
svega podrazumijeva dobar sluh, normalnu inteligenciju, govornu motoriku, zvukovno
zahvaćanje glasova, međusobno razlikovanje pojedinih glasova i jezične
sposobnosti. Dijete usvaja osnovne elemente jezika od svojih fizičkih i
psihičkih sposobnosti i potreba (kao što uči hodati, crta ili trči). Sposobnost
vladanja jezikom razvija se iz dječje potrebe da komunicira i shvati svijet u
kojem raste i razvija se. Nakon nekoliko mjeseci života, najčešće tijekom četvrtoga
ili petoga mjeseca, sklopovi glasova što ih dijete proizvodi, a za koje je
karakteristično da sadrže i glasove koji ne postoje u govoru okoline, počinju
se mijenjati. Iz te glasovne produkcije postupno nestaje dio glasova, a glasanje
sve više sadrži glasovne sklopove tipične za djetetovu govornu okolinu. Bitno
obilježje prvih riječi je da dijete ne imenuje samo neki predmet, osobu ili
situaciju već istodobno izražava i svoj odnos prema određenoj osobi ili
situaciji. Među djecom u dobi od dvije godine postoje velike razlike u pogledu
ovladavanja govorom, jer neka djeca na svoj prvi rođendan već govore kratkim
rečenicama, dok druga to ne čine niti na drugi. Ipak, većina djece progovara u
tom razdoblju. Ponekad se može desiti da dijete od pune dvije godine ne govori
ili govori tek nekoliko u pravilu loše artikuliranih riječi. Razumije li dijete
veći dio jednostavnih verbalnih naloga u vezi s predmetima i osobama iz svoje
najbliže okoline - npr. "Daj mi žličicu!"," Pokaži gdje je
mama!", zna pokazati
tri do četiri mjesta na tijelu koja odrasli imenuje i sl., ono najvjerojatnije
nema teškoća u racepciji govora pa će se i izražajna strana govora vjerojatno
doskora razviti.
Narazvijeni
govor odgovara kronološkom uzrastu djece od 2. - 6. godine, čije su lingvističke
relacije u zaostatku. Takvo dijete je u većini slučajeva motorički nespretnije
od druge djece, njegovi pokreti su slabo koordinirani, crteži su nevješti (upućuje na lošiju grafomotoričku spretnost), lateralizacija je nesigurna (dijete nije sigurno u odnose lijevo - desno ), tjelesna shema slabo
uklopljena. Kada su sposobnosti djeteta da razumije govor ili samo da govori
znatno ispod očekivanoga nivoa za njegov mentalni razvoj, tada govorimo o
kašnjenju u razvoju govora. Kašnjenje - veće od 6 mjeseci - može se očitovati i u
razumijevanju i u govoru u različitom stupnju - od nerazumijevanja jednostavnih
govornih naloga do nesposobnosti složenijih gramatičkih struktura.
Međutim, češće
kasni samo sposobnost govorenja, dok u razumijevanju nema većih teškoća. S
obzirom da razumijevanje govora normalno ide nekoliko mjeseci ispred
sposobnosti govora,ako je i ovaj poremećaj u pitanju onda je kašnjenje mnogo
veće. Imajući uvijek na umu usporedbu s normalnim razvojem govora u skladu s
kronološkom dobi, usporeni razvoj govora se u najtežim slučajevima može
prepoznati već u djeteta od godine i pol. Naime, u najtežim slučajevima dijete
ne samo da ne govori već i ne razumije tuđi govor. Tako da bi dijete od godine i
pol već bi trebalo razumijeti mnogo toga - svakodnevne rečenice, a i situacijski mnogo
više. Dijete koje ne razumije govor i ne govori, jer razumijevanje uvijek
prethodi govoru, ponašati će se drugačije od ostale djece, jer će svoje potrebe i
želje izražavati ekstremnim ponašanjem - plačem, vriskom i sl., te će u svojoj
komunikaciji upotrebljavati geste i izražavati se mimikom.
Što je dijete s
takvim stupnjem govornog oštećenja starije,ponašanje će biti manje primjereno
njegovoj dobi. Neka su povučena,neka agresivna, što opet ovisi o tipu usporenoga govora - motornom (veće teškoće u izražavanju govora) ili senzornom (više teškoća
u razumijevanju govora).U nešto lakšim slučajevima dijete donekle razumije
govor,ali ne govori.
* Savjet
roditeljima
Kad roditelji
posumnjaju na takva zaostajanja u razvoju govora svog djeteta trebali bi se
odmah obratiti stručnjaku logopedu, radi utvrđivanja uzroka kašnjenja u govoru,
te mogučnošću upućivanja specijalistima da se otklone neke sumnje koje bi mogle
biti uzrok kasnijem progovaranju djeteta. Ako je dijete još premalo za
rehabilitaciju, roditelji će dobiti informacije i savjete za postupak s njim dok
malo ne poraste.
Pravodobno
traženje pomoći, nakon čega slijedi dijagnosticiranje i otkrivanje uzroka u
govornom razvoju , može pomoći otklanjanju uzroka ili barem ublažavanju
poremećaja. Važno je raditi na vezi zvuk-slika, te na taj način dijete treba
poticati na govor putem onomatopeja iz prirode,davati mu slikovnice s velikim
slikama bez puno detalja.Treba pridružiti i zvučne stimulanse, tako da dijete
može prepoznati životinju sa slike i uz pomoć zvuka.
Treba
znati da svaki poticaj, pa bio on i mali, daje veću šansu da dijete ima što
uredniji govorno - jezični razvoj.
Nema komentara:
Objavi komentar