Novi Zagreb - Odnosi su, znamo mnogi, a neki od nas i razumiju da su
oni ogledalo nas samih.
Ovakva razumijevanja dolaze u kasnijim godinama jer
počinje potreba za stvaranjem kvalitetnih odnosa. Do tada smo nesvjesno
stvarali samo brojčane odnose. Što ih više imamo to smo bolje osobe. Kasnije se
promijenio naš cilj. Što imam kvalitetnije odnose, bez obzira na broj, to se
bolje osjećam. Što ih je manje to im se mogu više posvetiti i oplemenjivati
ih.
Loši odnosi utječu na naše ponašanje prema sebi samima.
Negdje sam pročitala da je bolje biti u ikakvom odnosu nego nikakvom. S tom tvrdnjom bih se jedino mogla složiti
ako i ujedno radimo na ovim lošima i činimo ih boljima .
Svaki loš odnos je za mene izazov. Ako sam ga učinila lošim, mogu ga učiniti dobrim, boljim, najboljim.
Imala sam jedan loš odnos koji se završio prekidom
komunikacije na par godina. Nisu to bile lijepe godine. Tijelo je konstantno
imalo potrebu riješti nešto i biti
zadovoljnije. U trenutku kada su podignute zidine ego je narastao i
sjedne i s druge strane. Moglo se to
osjetiti. Zrak je bio težak. Nije se moglo pobjeći od toga i zalupiti još jedna
vrata. Spasila me poniznost o kojoj nas uči Isus. I dan danas znam da sam u
trenutku sukoba bila oštra i izrekla ogoljelu istinu do kosti. Gdje me je to
dovelo? Na početak moje poniznosti. Mogu li ja to? O,Bože kako je to teško. U trenutku
kada znaš da si u pravu, prekoračiti ga i ponizno dozvoliti drugoj strani da
bude ono što jest?
Uspjela sam. Sad znam da mi je bilo puno teže nego da
sam to napravila odmah. Sada sam trebala biti puno nježnija u tonalitetu kojim
govorim, u biranju riječi koje izgovaram. Riječi koje sam birala ovog puta su
bile poticajne za drugu stranu čime sam joj dala prostora i istakla njezine
kvalitete. Osoba s kojom sam nekada bila u sukobu opustila se i vidjela sam
jednu sreću i zahvalnost na njezinom
licu. Osjećala sam se tako malo jer sam u stvari napravila tako malo, a ujedno
tako veliko jer sam shvatila da mogu slobodno i bez straha otvoriti vrata svoga
srca.
Zar tako malo
poniznosti može napraviti ovakva čuda? Hvala ti.
Shvatila sam da nisam samo ja ta povrijeđena strana u
sukobu kako se inače gledamo i nemilosrdno osuđujemo drugu stranu. Ne, i druga
strana se isto tako osjeća.
Danas je od toga mog novog trenutka stvaranja boljeg
odnosa prošlo par godina. I danas se u
komunikaciji s tom osobom može osjetiti „onaj dan“, ali ne kao težina nego
kao znak i poticaj za stvaranje onog odnosa koji želim. Ovo je apsolutno
logično. „Onaj dan“ znamo, bili smo u njemu.............nije nam se
svidio............idemo dalje, gdje je bolje. Idemo graditi to drugo.
U našoj konverzaciji se osjeti jedan veliki trud. O
Bože, kako ga osjećam i drago mi je zbog toga jer ga više ne uzimam zdravo za
gotovo. Stalno me podsjeća da se uvijek iznova trebam potruditi ako želim da
bude na obje strane zadovoljavajući.
Hvala još jednom tom događaju jer sam postala slobodna
od njega,a ujedno ga cijenim kao malen,ali „veliki“ mostić prema jednom
drugačijem načinu stvaranja odnosa.
Znam da je teško izaći iz ustajalih i naučenih okvira.
Ali ako napravimo samo jedan apsolutno drugačiji korak, toliko
drugačiji, koji uopće ne ide u naš životni koncept, odgoj , godine staža,
godine života, godine iskustva.......koji je kontra svega, moći ćemo sebi
otvoriti vrata u jedan novi svijet koji uopće nismo poznavali....nismo imali
pojma da postoji.
To je svijet koji nam pokazuje koliko smo moćni i
koliko smo veliki.
Nije biti moćan plivati stalno istom trasom, istom
brzinom.
Biti moćan je dignut ručnu, zavrtiti se u mjestu i naglo
stati, ostati u mjestu i sagledati dobrobiti ovog puta za nas ili pronaći novi.
Nema komentara:
Objavi komentar