.

utorak, 23. kolovoza 2016.

I na japanskom se radujemo našem nastupu

Novi Zagreb - Jučer smo ispred Muzeja suvremene umjetnosti, zatekli grupu studenata sa zagrebačkih fakulteta (a kako smo kasnije doznali i šire) kako strpljivo i kreativno uz osmijehe i šale uporno i sa velikim žarom uvježbaju predstavu, na manji ni više - na japanskom jeziku. 

Ugodno iznenađeni , nismo mogli a da ne upitamo ponešto više o ovome, usudili bi se reći - nesvakidašnjem događaju.



Sara Vidrenjak profesor
japanskoga i korejskoga jezika na Filozofskom
fakultetu, Zagreb
-  Ovdje imamo malu amatersku kazališno muzičku skupinu, kojoj je naglasak učenja japanskog jezika.

Svi zainteresirani, za ovaj naš mali projekt, moći će nas vidjeti  10. rujna ove godine u Klubu Močvara, na konvenciji  Pandakon, gdje se okupljaju ljubitelji Art-ske kulture. Naravno, tu će biti različitih radionica i mnogo zanimljivih nastupa, među kojima, kako sam već istaknula - i ova naša.

- Kliko dugo već raditi na predstavi?

- Radimo već par mjeseci, negdje od svibnja. Prije smo radili samo skečeve, ovako malo za zabavu.. Onda smo odlučili urediti ovako nešto veće.

- Nisu vas omeli godišnji odmori, školski i fakultetski raspusti?

- Ma, ne. Nalazimo se, kada možemo, čak i preko Skype su održani neki sastanci. 

- Recite nam ponešto i o samoj predstavi.

- Spojili smo klasičnu priču - Alisa u zemlji čudesa, sa različitim -anima- likovima iz Japanskih crtića. Tu je svaki lik iz Alise zamjenjen nekim određenim likom iz određenog crtića, koji ovdje poznat većini ljudi, koji vole Japansku kulturu.

- Hoćemo li susresti i Pokemona u predstavi?

- Pokemona nismo uključili, iako smo namjeravali. No, ovaj puta smo ga preskočili.

- Evo, predstava je započela živjeti, kakav joj predviđate život?

-  Ma, to je mali amaterski projekt. To nije ništa ozbiljno. Sve je ovo više nakani da potaknemo ljude, da vide što sve mogu učiniti sa Japanskim jezikom i pri tome se zabaviti. Nitko tu od nas nije profesionalac. Možda će nekima to biti smiješno, kada vide predstavu, ali  ne morate jezik učiti samo uz knjigu. Upravo na tome je naglasak nago na stvarnoj glumi, iako iskreno mislim kako su svi sudionici predstave, studenti jako dobri. Moram priznati kako su me ugodno iznenadili, takav dar od pojedinaca nisam ni očekivala da ga imaju.

Za kraj ovog našeg razgovora, htjela bih pozvati sve one koji su skloni japanskoj kulturi i učenju japanskog jezika između ostaloga mogu doći i na Filozofski fakultet, upisati studij Japanologije, ako ste treće ili viša godina na fakultetu, možete upisati izborni kolegij. No, isto tako, ako malo više potražite na internetu ima i škola stranih jezika.

Iskreno se nadam, kako će vas ovakvo nešto potaknutu, ako se prije razmišljali o učenju Japanskog jezika, upravo vam se pruža prilika da zakoračite u taj predivni svijet.



Ana Horvatin "redateljica"
predstave
Draga Ana, možeš li nam reći u ime cijele grupe, što vas je motiviralo da započnete ovaj scenski projekt?

- Mišljenja smo kako je ovo jedan od mnogo zabavnijih,  načina učenja Japanskog jezika, zato što smo sami pisali cijeli tekst ovog našeg glumačkoga "komada". Upravo sada vježbamo tekst, intonaciju i izgovor. Tek nakon ovoga djela , prelazimo na vještine glume, pjevanja i kretanja na sceni.

- Ovo je za vas studente novi medij. Kakvim vam se čini?

Moram priznati u svoje ali i u ime ostalih , kako je vrlo vrlo zabavno! Nekako je po spontanom "rasporedu" došlo do toga kako sam ja pomoćnik redatelja te i scenograf , te sam uskraćeno samog direktnog sudjelovanja i osjećaja, glume, pjevanja i sl. Kako mogu vidjeti, čini mi se kako kolege u svemu ovome uživaju.

No, postoji jedan problem, što publika neće čuti, a to je - intonacija!

Naime, intonacija u Japanskom jeziku je uvelike različita od našeg jezika, što je u Japanskom iznimno bitno.

Htjela bih skrenuti pozornost, kako na to početnici učenja Japanskog jezika u početku ne skreću veliku pažnju i trud, ali sam mišljenja kako mi koji učimo ovaj prekrasan jezik već par godina, moramo polako uvažavati i isticati intonaciju. No, to je vrlo teško uvježbavati i čuti i onda dok ljudi vježbaju, sam izgovor i  intonaciju, tek onda  "skuže" koje stvari zapravo zvuče drugačije.

Moram za kraj reći, kako je puno truda uloženo u ove "male stvari" sve u cilju kako bi publici ovu predstavu učinili lijepom, zanimljivom i posebnom.

Za kraj vas pozivam u ime svih nas, aktera u i oko predstave, da nas  dođete vidjeti i podržati u Klub Močavara, 10. rujna ove godine. Biti će nam drago podijeliti sa  Vama vaša mišljenja i vaša iskustva o svemu nakon predstave.







Nema komentara:

Objavi komentar