Ljetni kamp tri izviđačka odreda iz Zagreba

Gornja Stubica - Ovih dana smo posjetili logor u Burnjaku, Izviđačkog odreda Savski gaj u kojem se upravo održava vrhunac cjelogodišnjih izviđačkih aktivnosti - Ljetno logorovanje izviđača, ovoga puta, triju novozagrebačkih Izviđačkih odreda: 

- Izviđački odred - Eukaliptus

- izviđački odred NB Đebo

- izviđački odred Savski Gaj. 

No, što je to Ljetno izviđačko logorovanje?

- Ljetno izviđačko logorovanje je organizirano provođenje slobodnog vremena djece i mladihali i svih ostalih izviđača,  pod šatorima u šumi. Sada ćemo se malo našaliti te skrenuti pažnju na "službeno" - logorovanje je kruna izviđačkog rada kroz godinu.

Dok je - ne službeno - logorovanje  najbolja aktivnost na kojoj izviđači ikad sudjeluju! 

Tu nema struje, osobnu higijenu održavaju na sagrađenim tuševima (ili u potoku — kako kome odgovara), spavaju u šatoru, cijeli dan provode na livadi koja je  vrijeme ljetnog logorovanja zapravo - dom... No, to naravno nije sve. Jer tu su zanimljive aktivnosti, natjecanja i radionice koje su osmišljene za sve izviđače (od 7 do 77 godina!) te večernji zabavni program uz logorsku vatru, i naravno mnoštvo prijatelji. Novi i stari kojih će se dugo sjećati. Priroda, jutarnji pjev ptica, prve ljubavi kraj logorske vatre, dizanje zastave, pečenje kobasica na logorskoj vatri, noćne straže, kupanje u potoku, spavanje usred šume, odlični predvodnice i predvodnici, super hrana. Na kraju Ljetnog logorovanja, kao po pravilu svi sudionici sa sjetom, zaključuju samo jedno — logorovanje uvijek traje prekratko.

- Zašto je dobro za izviđače, kada nema struje niti tekuće vode?

Da, dobro pitanje — kako to nekome može biti dobro? Odgovor je vrlo jednostavan — kad nešto nemaš, to napraviš. Neće izviđači baš proizvoditi struju, ali će večer provoditi uz svijeće, plinske lampe te uz logorsku vatru. 

• Napravit će sustav za tuširanje i pitku vodu.
• Nemamo polica u šatoru - napravit će ih.
• Nemamo stol - napravit će ga od drveta.
• Nema klupica oko vatrišta - napravit će ih!
• Što god se sjete mogu napraviti - ograničenje je samo mašta.

Ukoliko nešto ne znaju napraviti - naučit ćete. Ukoliko nešto ne mogu napraviti sami - netko će im pomoći. A ako nešto znaju napraviti - naučit ćete i druge.

Višnja Sremić,  starješina
Odreda Savski gaj, starješina zajedničkog
logora

- Odmah na početku bih istaknula, kako zaista uživamo u našem logoru- Burnjak (Burnjak je naziv za potok i šumu ispod dvorca Oršić u Gornjoj Stubici) Ovdje održavamo Ljetno logotovanje  već trinaesti put.

Svake godine kruna izviđačkog učenja ili naših izviđačkih satanaka iznad svega je Ljetni kamp, odnosno zimovanje.

Tu se uglavnom pokazuje sve što smo tijekom godine naučili. Od naše orijentacije (topografije) preživljavanja, spretnosti, pionirstva. Dakle, izrade svih mogućih patenata koje mogu, samostalnosti djece. Na kampu radimo sa njima od organizacije slobodnog vremena, komunikologiju pospremanje šatora. Znači, ide se od osobne higijene prema higijeni zajednice, kompletne.

Oni kad dođu na kamp, oni moraju jednostavno biti dio ekipe, koja zajedno provodi sve. Nema mogućnosti da sam radi što hoće. 

Sve što smo u Zagrebu naučili, tu primjenjujemo, od čvorova, orijentacije, prve pomoći, nešto od spremanja jednostavnih jela, koje ćemo pripremati. Male rane, porezotine, ogrebiotine, sve znaju sami previti, dezinficirati. Znači, to sanirati znaju sami.

Igre spretnosti. Sve živo što im treba u životu, do naših paljenja vatri, gdje se oni moraju pobrinuti, kako i gdje naučiti zapaliti vatru mi što sa njom učiniti u slučaju ako puše jako vjetar.

Samostalnost djece u prirodi, odvajanje od roditelja. Dakle, njihovi prvi susreti sa spavanjem u šatoru. Biti negdje bez mame i tate. U tim situacijama ih voditelji upućuju, što, gdje, kako. Podsjećamo ih na ono što su doma naučili. Oni su naučili oprati zube u kupaonici iznad umivaonika. A sada ovdje imamo praonik, tu se voda ne smije puštati, jer se voda nosi. Dakle, moraju naučiti štediti vodu itd..

- Možete li nam reći koliko je ove godine izviđača na ovom Ljetnom kapu ?

- Broj izviđača ovisi prije svega o programu. Kako koju godinu. može nas biti 40, 50,80, pa čak i 100. No, ove godine nas ima 61, od uzrasta prvi razred osnovne škole pa do, Fala Bogu - sedeamdeset i sedam godina.

Hrvoje Petrić, starješina
Odreda izviđača  NB Đebo, vođa kampa.

-  Na ovoljetnom kapu, ćemo obratiti pažnju da svi naši članovi savladaju orjentaciju, odnosno snalaženje u prirodi.

Ovdje praktično učimo sve ono što nismo mogli praktično svladati u Zagrebu, dok su mlađi članovi više bazirani na igre, druženje i osnove.

- Možete li nama reći kako izgleda ovdje jedan prosječni dan.

 Dan, naravno započinje buđenjem, nakon toga imamo sređivanje šatora, smotru šatora, dizanje zastave, doručak. Nakon toga kreću aktivnosti. Znači, u jutro imaju svoje sastanke, nakon toga imaju radionice od astrologije, orijentacije, vezanja čvorova, pionirstva... Znači da nauče sa drvetom raditi, ali ne koristiti čavle i ovu modernu suvremenu tehnologiju, nego samo spajanje sa "špagom". Tako da djeca nauče se snaći na način bez ovih modernih tehnika.

Pred večer se uvijek održavaju različite sportske zabavne igre i na večer , naravno uz logorsku vatru zabavni program.

- Koliko ove godine traje ljetni kamp?

- Ove godine kamp traje devet dana.

Ukoliko vaše dijete još nije bilo na logorovanju tada ne može ni zamisliti što ga sve čeka kad jednom dođe na mjesto logorovanja. Naći će se u situaciji u kojoj se malo tko nađe u njegovim godinama. Oko njega će biti 20-ak djece kao i on, koji će htjeti doći do izražaja i dokazati se kao i on. Cijelo vrijeme će raditi u grupi te će se morati prilagoditi takvom radu, tj. neće moći biti samo po njegovom, nego će sve odluke morati dogovoriti zajedno s grupom.

Logorovanje nije samo zabava i druženje — logorovanje je učenje uz igru, zabavu, ali i rad.

Da, na logorovanju se mora i raditi. Za početak, morat će paziti na urednost svog šatora što će se svako jutro ocjenjivati. A svakih par dana vaše dijete bit će član dežurne patrole koja je zadužena za pomaganje u kuhinji, pranje suđa te će imati još par drugih obaveza (najmlađi imaju manje obaveza od starijih, ali ipak pomažu). Svakih par dana će morati 2 sata po noći provesti na straži... no ne brinite — uvijek stražari stariji s mlađim te iskusniji s neiskusnim.

Djeca moraju razumjeti da život na logoru ne ovisi samo o vođi logora te o predvodnicama i predvodnicima, nego i o njima samima. Jer ukoliko neki zadatak nije izvršen tada to osjeća cijeli logor.

Probajte djetetu objasniti da će dvet dana spavati s prijateljem u šatoru, da će morati sam paziti na urednost svojih stvari, ima li što za obući, kad mu je nešto mokro da to i posuši te da proba biti obziran prema potrebama drugih i da sluša svoje predvodnike. A ukoliko ima nekih problema neka se povjeri svom predvodniku koji će mu uvijek pokušati pomoći.

Damir Sremić,  dopredsjednik Udruge
Odred izviđača Savski gaj

- Mi ovaj teren na Burnjaku smo sasvim slučajno našli (kako to obično biva!?). Naime, najprije smo ga našli i onda posle polako kupovali. Slučajno smo upoznali g. Željka Lisaka koji je bio  načelnik Općine. Sa njim smo razgovarali kako nam je dosta lohorovanja po Gorskom Kotaru, po brdima, po dolinama, koje su hladne, mokre itd... Tada je on izjavio, kako ovdje ima vrlo lijepih terena i tako nam je izišao u susret i pokazao par lokacija. Ovdje smo došli za jedan - 1. maj, 2003. godine vidjeli ovu livadu i zaljubili se "na prvi pogled!"  Bila je zaista predivna, prepuna zarličitog mirisnog i raznobojnog cvijaća u punom cvatu. I tu smo se svi oduševili. 

Najprije smo pitali vlasnika, koji nam je dozvolio , te smo te 2003. godine logorovari ovdje po prvi puta. druge godine smo već na tom "vlastitom" komadiću, jer smo od tog vlasnika otkupili  zemlju. Onda smo kroz vrijeme po malo dokupljivali, najprije gornji dio, potom, prednji dio preko potoka.. Tako da smo dobili jednu cijelinu i zaokružili smo na negdje  800 kvadratnih metara sve zajedno , sa tim da potok prolazi sredinom. Onda imam - ulazni dio - gdje je parking, gdje nam dolaze gosti i ostavljaju svoje automobile. Uskoro smo napravili mostić, kuda ulazimo na "glavni teren". Na "glavnom terenu" je kamp, a iza "glavnog terena" je pomoćni dio, gdje se održavaju sportske aktivnosti.

Tako smo otkupljivali dio po dio i kroz pet godina smo proveli kroz sud, tako da smo sada vlasnici 1/1, tako da smo svoji na svome!

Koliko mi je poznato, u Hrvatskoj postoje uz nas dva ili tri Izviđačka odreda, koji također su vlasnici svojih kampova!

Prvih par dana logorovanja svima je nešto teže. Djeca se nađu u novoj, nepoznatoj situaciji, možda prvi put bez roditelja, daleko od kuće, među novim ljudima koji neće trčati oko njega kako bi udovoljili svakoj njegovoj želji, već mu, naprotiv, postavljaju neke zahtjeve i zadatke. Zato će vas možda prvih par dana logorovanja nazivati vrlo nezadovoljan, ponekad i sa željom za povratkom kući.

Za početak, popričajte s njim još kod kuće i objasnite mu što ga očekuje na logorovanju. Sva djeca se prilagode situaciji već nakon 2 do 3 dana te uživaju poput ostalih vršnjaka. A uspješna prilagodba na nove uvjete još je jedan uspjeh na trnovitom putu razvoja njihove ličnosti!

Vjerujte da je vaše dijete u dobrim rukama stručnih i iskusnih voditelja iza kojih stoji dugogodišnji rad s djecom i mladima te koji su za vođenje patrola i logorovanja osposobljeni na posebnim tečajevima Saveza izviđača Hrvatske.

A jednom kad zaborave na to da im fale mama, tata i Playstation ostaje samo radost i zabava! 

Lara Miklanić, Izviđački odred
Savski Gaj

- Draga Lara možeš li nam reći, koliko si ti dugo izviđač?

- Pa, nekihtri godine.

- Tko je tebe nagovorio da spostaneš izviđač? Kako si ti postala izviđač?

- Pa, ja sam, dok sam bila u staroj školi, došli su izviđači, pa sam se onda prijavila.Moji roditelji su to podržali i evo me ovdje.

- Možeš li nam reći, koj je ovo logorovanje u tvom izviđačkom životu?

-  Ovo mi je drugo kampiranje preko ljeta, a na zimskom kampu sam bila više puta.

- Voliš li ići na ovo ljetno lpgoraovanje? Tu puno praktičnih stvari naučite?

- O da, zaista voilm ljeti logorovati, jer se ovdje odlično družimo i mnogo toga naučimo praktično o čemu smo učili preko zimskih mjeseci u Zagrebu.

- Koja te znanja najviše privlače iz kojih područja?

- Mene najviše zanima, kako raditi čvorove, kako sebi izraditi nešto od drveta...

- Možeš li mi reći, evo ti si djevojčica, no kad padne noć da li te je strah ovdje spavati. Ne bojiš li se zmija, medvjeda i slično?

- Ne!

- Ne?

A komarci ?

- Ne!

- Znači ničega se ne plašiš, u ponekim situacijama si očito hrabrija i od mene. Hvala ti na ugodnom razgovoru.

Bruno Štefan, Izviđački odred
Eukaliptus

- koliko si dugo dragi Bruno član izviđača ?

- Član sam od drugog razreda osnovne škole. Znači dosta dugo, dakle šest godina.

- Možeš li nam reći što te motiviralo da postaneš ponosni izviđač?

- Moram istaknuti kako dolazim iz "Izviđačke obitelji" tako da je to bio , zapravo prirodan slijed da i ja postanem, samo je očito bilo pitanje vremena. To je postala obiteljska tradicija.

- Možeš li nam reći koji je ovo ljetni kamp u tvom životu, na kojem sudijeluješ kao izviđač?

- Ovo mi je drugi kamp. Makar nisam išao na mnogo kampova, mislim kako sam to kompenzirao sa zaista dosta izleta.

- Za kraj, možeš li nam reći svoje dojmove o ovogodišnjem ljetnom kampu?

- Stvarno je predivno. Uz to je također prekrasno vidjeti toliko izviđača da se okupe na jednom mjestu , pogotovo ovdje na Burnjaku. moram priznati, kako nas komarci malo grizu, no to je tek sitnica, koja se može preživjeti u usporedbi sa svim ostalim doživljajima.

A, kakva je hrana ?

- Odlično pitanje - hrana je najbolja!

Filip Katušić član Izviđačkog odreda
Savski Gaj

- Član sam izviđača već desetak godina. Ovo mi je deseti ljetni logor.

- Možeš li nam reći , što te u prvim danima motiviralo da postaneš izviđač?

-  Pa, moj brat se prijavio i par mojih prijatelja, pa sam i sam odlučio poći na prvi sastanak sa nima, kako bih vidio kako je to?! I svidjelo nam se!

Ostali smo kao ekipa većinom.

- Svi ste ostali?

- Pa, više, manje. Neki su još ostali. Moj brat je na žalost, zbog drugih obaveza napustio odred prije godinu dana.. No, kako vidite, većinom smo ostali.

- Ovako kao iskusan izviđač, možeš li nam reći svoje doživljaje kampova ?

-  To je sada već zaista velika razlika gledajući u nazad deset godina. Tada sam bio "klinac" i tada je to onako.. Predvodnici te vode, a ti se igraš samo, to ti je zabava. No, sada kada sam ja voditelj, to je sasvim drugačije. Totalno drugačiji doživlja. No, oba su iznimno pozitivna, tako da je teško uspoređivati. Uglavnom je sve zaista pozitivno! 

Za kraj mislim kako ne može proći kamp, bio zimski ili ljetni da da ja u njemu ne sudjelujem!

- Sam si spomenu kraj, pa bi te upitali - što bi poručio svima onima koji sada čitaju ovu našu reportažu?

-  Pa većine djece ili mladih, kada dođu u srednju školu, misle kako izviđači nisu - fora! To , bez veze. Srame se pomisliti ići u marami negdje... ili košulji. No, mišljenja sam, kada bi ljudi zaista znali kako je ovdje zabavno, što se sve prekrasno ovdje dešava, ne bi takve  "negativne" misli imao nitko. Si oni zapravo nisu ni svjesni što zapravo propušataju. Ljepotu druženja, putovanja, praktičnih znanja i puno prijatelja i iskustava koja su neprocjenjiva.

Jožica Slavković, medicinska sestra,
izviđač i roditelj izviđača

Kako gđa. Slavković nije sklona fotografiranju ali ni davanju izjava, stoga ćemo mi ukratko prepričati o čemu sve vodi brigu ova marljiva, majka, izviđačica, ali i medicinska sestra.

  U kampu je i gđa. Slavković, pedijatrijaka sestra, koja je svoj djeci na usluzi kada su u pitanju poderotine, porezotine, za nešto "sitno" i jednako tako , kad imamo mazanje protiv krpelja, komaraca, te podsjećanje da se redovito mažu sa zaštitim za sunca, te da se redovito nose kape, šeširići, na suncu i  da se pije dovoljno vode.

U kampu se pije jako puno čaja i vode, jer djeca su ipak sigurnija, jer ona nisu navukla na te izvorske vode, ali je super, nema bolje vode od ove!

"Kliknite" na fotografije, kako bi ih povećali!