.

ponedjeljak, 28. ožujka 2016.

Kad se hoće, sve se može ...

Čehi - Danas su volonteri Udruge - Dobra (u osnivanju) posjetili g. Stjepana Kanić iz naselja Čehi, te mu u znak pažnje poklonili prigodni paketić, sa Uskrsnom temom. Naime g. Kanić se skoro vratio iz bolnice sa operacije želudca, nakon koje se - kako nam je kazao dobro osjeća. 

Pri dolasku volontera gđe. Ivanke i g. Borisa Herceg, g. Kanić je drage goste dočekao u tišini svog dvorišta želeći ugodno popričati i malo prošetati na sviježem zraku. Nije trebalo dugo, kako se kroz laganu šetnju, razvila priča koja je budila mnoga draga sjećanja koja su prezala mnogo desetljeća u nazad. Bilo je tu zgoda sa nekadašnjih odlazaka na Uskrsnu misu, prisjećanja kako se pripremao  u te dana Blagdanski stol. Toplina susreta su odavala, sjećanja i tadašnja radovanja, tek ispečenoj gibanici, po kojoj je cijele kuća mirišala. Djeci su se tada činili sati kao vječnost, sve do trenutka kada majka ne bi svakome uručila toliko željeni komad slasnog kolača.



gđa. Ivanka Borovec, članica volonterske
udruge - Dobra
- Evo, dok se administrativne stvari polako rješavaju, članovi Udruge Dobra (u osnivanju), polako se organiziraju i "na terenu" te započinju sa svojim prvim volonterskim akcijama.

Moram priznati, kako sam oduvijek bila sklona pomagati drugima. Naime još od malena, se držim one stare izreke, koju sam čula , kao djevojčica : Davanje je primanje! 

U istinitost ove mudre izreke sam se uvjerila zaista, mnogo puta u svom životu.

Danas smo posjetili g. Kanića i podijelili sa njime radost susreta i  susreta. Moram priznati, kako je teško opisati sve osjećaje, koji prožmu čovjeka kada je u prilici nekome pomoći, nekoga darovati, nekoga osjetiti i pružiti mu svu pažnju.Vjerujte mi, zaista je to prekrasan osjećaj, koje ga ne doživljavamo svakog dana.

Ukoliko , netko tko sada čita ovu moju izjavi, želi sa nama podijeliti ovakve prekrasne osjećaje i iskustva, neka nam se bez obzira na godine, stručnu spremu, spol ili sl. pridruži u našem volonterskom radu. 

Sa velikim nestrpljenjem vas očekujemo i iskreno se radujemo vašem dolasku!


g. Boris Herceg član volonterske
udruge - Dobra
- Zaista mi je od srca drago što je naša Udruga - Dobra, započela polako sa svojim radom. Kako sam danas saznao, ima nas sve više. Javile su nam se volonterke i iz naselja Trnsko. Naravno, kako u svemu ovome nije važan broj, već doista iskrene želja da se sa ljubavlju i pažnjom pomogne, koliko god više može, našim nemoćnim, usamljenim, nepokretnim itd... sugrađanima.

Moram priznati, kako sam već od prije, volio biti ljudima od pomoći. Naravno, nisam toliko svraćao pozornost na nečiju dob. No, zar nije sasvim prirodno pomoći, kolegi ili kolegici sa posla? Zar nije prirodno pomoći susjedu, kad se za to ukaže prilika? Zar, nije prirodno pomoći čak i neznancu kada se nađe u nevolji?

I tako, zaista volim ljude, volim pomagati ljudima, no od svega mi nekako najteže padaju rastanci. Naime, prekrasan je osjećaj moći i osjetiti potrebu da nekome pomogneš. Oni koji to također često čine, znati će o čemu govorim. 

No, obično pri takvim susretima se razvije jedan osjećaj tako blizak, drag, tako poznat, snažan da zapravo poželiš da što duže traje. No što je lijepo, kratko traje, tako kaže i stara poslovica. Uvijek svemu dođe kraj, pa tako i takvim druženjima, poput našeg današnjeg druženja. Naime koliko god ono bilo ugodno, uvijek ostaje osjećaj kako nismo sve izrekli, kako ima još toga toliko potrebnoga za reći osjetiti, izmjeniti.... No, što je, tu je ... Mislim kako smo i današnjim našim posjetom, nas volontera Udruge Dobra, berem jednim manjim dijelom ipak ispunili dan g. Kanić, sa malo pažnje, ljubavi i razumijevanja. U ostalom, to nam svima pomalo nedostaje, zar ne?






"Kliknite" na fotografije, kako bi ih uvećali!













Nema komentara:

Objavi komentar