Blato - U nedjelju smo posjetili Sportsko rekreacijskog centra - Branitelja, Blato.Dočekao nas je g. Ivan Pandža, predsjednik Udruge Jockey klub hrvatske, te nam kazao razlog današnjeg okupljanja.
 |
| g. Ivan Pandža, predsjednik Udruge Jockey klub hrvatske |
Danas ćemo ugostili učenike i roditelje iz ustanove za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju slijepe i slabovidne djece, mladeži i odraslih, Vinko Bek, povodom međunarodnog dana "Dana bijelog štapa", koji se tradicionalno obilježava u cijelom svijetu 15. listopada (prošli četvrtak).
Pripremili smo zaista dosta zanimljivih sadržaja, pa ćemo vidjeti, koji će od njih najviše privući pažnje našim gostima.
Kako se i očekivalo, ipak uz malo kašnjenja pojavili su se i gosti.
 |
| U sredini, g. Igor Zujuć, liječnik fiziatar |
Meni je prijatelj šapnuo, kako je u četvrtaka (15. listopada) Međunarodni - Dan Bijelog štapa, te da bi mogli nešto organizirati za djecu iz "Nazorove" i djecu iz "Vinka Bek". Tada sam se prisjetio, kako imam poznatoga g. Pandžu (upoznali smo se prije jedno desetak godina) , a njegov zet je sa mnom jako dobar, često smo na kavi.
Začas smo se dogovorili, da organiziramo - terapisko jahanje, za klince ( ali i za odrasle). Tada smo to sve skupa "uvezali" - njega, klince, prijevoz (donacija), ženski dio je pripremio kolače, jabuke, mrku itd...
Eto, po tko zna koji put, ostvarilo se ono - kada se nešto stvarno i iskreno želi, to se uvijek i ostvari!
- Kako se da zaključiti, ova vaš je prava "građanska" inicijativa, bez Udruga, bez..
- Da, to je ekipa iz dva kafića, koja se sastaje, koja se druži...koja ne priča o novim autima, novim mobitelima... Razgovaramo, promišljamo i djelujemo u životnim stvarima i akcijama.
Sada ću vam za otkriti još jednu "exluzivu", za 6. studenoga. 2015. godine. Biti će organizirano "ponos Hrvatske". Oh, moram se ispričani, naime moram kazati i ovo. Tu među nama je i g Bertok , slijepa i invalidna osoba, naime on je proglašen za "Ponos Hrvatske" jer radi u četiri ili pet škola, kao profesor.
On, moja kćerka koja je dvostruka prvakinja Hrvatske u stepu, moja kolegica koja je prvakinja Europe u mažuretkinjama iz Velike Gorice (imamo i van Zagreba ekipu!) i "Step by step" prvaci svijeta, kolega Bojan uz pratnju jedne mlade dame nastupiti, organiziramo za satnika Pavkovića, za nabavku invalidskih kolica.
- Gdje će se to održati ?
- To će se održati na Ravnicama. Da li školska dvorana, ili dom umirovljenika, ili Krša, to doista još ne znamo.
 |
| g. Bojan Bertek, profesor glazbene kulture |
- Dobro došli g. Bertek. Koji predmet predajete?
- Glazbenu kulturu.
- Čuli smo kako radite na pet različitih radnih mjesta...
- Da, pet različitih mjesta, pet gradova, pet županija unutar Hrvatske. Znači to je moja dnevna, moja tjedna satnica. Imam, hvala Bogu punu plaću, sada nakon šest godina.
Sada ću vam kazati. Ponedjeljak - Novi Marof, utorak - Novska. srijeda - Čakovec, četvrtak - Zagreb i petak - Pregrada!
- Za sve to je organiziran prijevoz?
- Da, samo u mom privatnom angažmanu. Dijana... kolegica, gdje je?
- Tu sam.
- Kolegica i ja (kolegica radi u Pregradi, konkretno) idemo za Pregradu i kolegica je zadužena za - od zagreba do Pregrade i natrag, a ostalo , autobus, tramvaj , vlak..... Kak već ide. Čujete, raditi se mora, nema tu puno filozofije! zar ne!?
Meni je bitno da ja mogu doći na posao i otići sa posla unutar jedne "obračunske jedinice". Ako je to 24. sata, ako je to jedan dan, odraditi moj posao, vratiti se doma. Ako je to sve izvedivo unutar jedne smjene, onda se nema kaj čekati, kaj bi kazao naš Gradonačelnik : "Idemo delati.....!" Nema tu puno priče.
- Kažite nam, vi tu imate od Novske pa do Zagorja, pa tu do "Purgera". kako vas ljudi prihvaćaju?
- Pa, ja sam izuzetno zadovoljan prijemom. Dakle, pet kolektiva, pet ljepih prijema. Pet različitih kolektiva, ali primljen sam vrlo lijepo! Generalno nema tu neke ( naravno, negdje ima predrasude, negdje manje, negdje još manje ... - to su neki detalji!), no generalni prijem je odličan, jer ja sam na tom (kako Zakon kaže) otvorenom tržištu rada. Kao slijepa osoba radim sa osobama zdravog vida u normalnim redovnim školama općeg obrazovanja.
- Što bi na kraju poručili našim čitateljima ?
- Poručujem svim mladim ljudima, kao što poslovica kaže: Na mladima svijet ostaje!" Tada , na mladima ostaje i nekakva radna budućnost, nešto - svijet koji treba dalje graditi, izgrađivati, formirati, a to se ne može nikako drugačije, odim predanim radom i neprestalnim vlastitim angažmanom.
Uvijek u sebi treba pronaći, koliko god je situacija u državi teška, koliko god smo pogođeni recesijom, krizom koja je evo na žalost već sedmu godinu službeno traje (iskreno se nadamo kako će uskoro doći do nekakvog poboljšanja). Uvijek u sebi treba pronaći nekakvu pozitivnu energiju, nešto što nas vče dalje i nešto što svako jutro, kada se ustanemo možemo kazati - hvala Bogu! žvi smo. Zdravi smo. Raditi možemo. Zaraditi možemo. Pridonjeti ovoj državi možemo.Možemo otići naprijed i navečer kada legnemo, ako smo umorni, premoreni, "strgani" - barem znamo zašto smo. Znamo da je produkt, tog umora, nešto produktivno, nešto dobro!
- Znači vi niste od onih koji bi napustili našu zemlju tražeći kvalitetniji život i način zapošljavanja?
- Pa, gledajte.... veće i bolje perspektive postoje u drugim državama, dakle u inozemstvu, nemojmo se lagati! Ali, s druge strane bilo bi loše ne iskoristiti sve naše potencijale koje imamo.
- Zahvaljujemo vam na ugodnom razgovoru u ima naših čitatelja.
* Klikni na fotografiju kako bi je povaćao!
Nema komentara:
Objavi komentar