četvrtak, 20. srpnja 2017.

Vrlo optimistični planovi Tihane Tomas, predsjednice Vijeća mjesnog odbora Ježdovec

Ježdovec -  U okviru upoznavanja naše Novozagrebačke javnosti sa novoizabranim predsjednicima Vijeće Mjesnih odbora, ovaj puta samo posjetili najzapadnije i najsjevernije naselje Novog Zagreba, naselje Jaždovec. 

Moramo priznati kako smo u proteklom razdoblju imali zaista odličnu suradnju članova Vijeća mjesnog odbora Ježdovec sa našim portalom Rotor, u što smo sigurni kako će se i u buduće nastaviti.

Za razliku od dosadašnjih susreta, gdje smo imali priliku razgovarati samo sa predsjednicima, ovog smo susreli, dinamičnu, elokventnu, prepunu entuzijazma ali sasvim realnih pogleda na planove podizanja ukupne kvalitete življenja ( koji su u ne tako dalekoj prošlosti - jedno duže vremensko razdoblje - bili nepravedno zapostavljeni!) ali njihovu realizaciju. 

U ovom zanimljivom susretu imali smo priliku upoznati Tihanu Tomas, predsjednicu Vijeća Mjesnog odbora Ježdovec, koja je zasigurno jedina u Novom Zagrebu, koja ne provodi većinu svog vremena u naselju u kojem je izabrana za predsjednicu, već ga živi u drugom dijelu grada. Naime, mnogi mještani naselja Ježdovec ( pa i šire) nisu upoznati kako je  gđa. Tihana  Tomas je već duže od dvadesetak godina duboko i čvrsto vezana uz naselje Ježdovec.



Tihana Tomas, predsjednica
Vijeća mjesnog odbora Ježdovec
- Prije svega željela bih zahvaliti svim mještanima naselja Ježdovec, koji su mi dali podršku svojim glasom, kako bi skupa sa svim ostalima u ove četiri godine učinili naše naselje Ježdovec, jednim od najpoželjnijeg naselja u novom Zagrebu.

Nadalje bih također, zahvalila i vama portalu Rotor, što ste došli u naše naselje, kako bi  se upoznali i kako bi nastavili i daljnju suradnju kroz  koju bi stekli priliku pravodobne informiranost naših sumještana o svim relevantnim stvarima, koje se predlažu, planiraju ili realiziraju u našem naselju. 

Naime, iskrenog sam mišljenja kako javni rad i transparentnost uvelike grade povjerenje i slogu svih sumještana što u daljnjoj perspektivi stvara odlične uvjete za napredak, kvalitetno planiranje i ostvarivanje zacrtanih ciljeva u našem Ježdovcu.




- Htjela bih ovdje po prvi i zadnji puta ovako javno demantirati glasine, kako sam ja svoje glasove "dobila" u obližnjem Domu za starije osobe, što sa velikim gnjuženje odbijam.

Naime, teško je nekima prihvatiti činjenicu, kako bez konkretnog plana i programa više nije moguće zaokupiti pažnju građana, ne samo u našem Ježdovcu, već bih se osudila reći i na razini naše države. 

Svi smo svjedoci kako je "izlaznost" na glasačka mjesta zadnjih godina zaista mala, na izbore se odlučuju oni koji još uvijek vjeruju kako se glasanjem i kvalitetnim i realnim planovima može promjeniti sumorna sadašnjost, za kvalitetniju budućnost.

No, na žalost dodam li tome, kako sam žena (što neki još uvijek ne mogu prihvatiti) tada se vide pravi razlozi širenja ovakvih gnjusnih neistina.

Zastanite na tren i promislite. 

Koliko je broj štićenika u spomenutom domu, i koliko je njih prijavljeno na ovoj adresi  - kako bi mogli glasati. Koliko je postotak dementnih? No, dodamo li tome još uposlenike - vidjeti ćemo kako je zaista mali broj uposlenih iz naselja Ježdovec  - tek pet ili šest.

Tek sa ovim činjenicama možemo svi skupa sagledati veličinu ove neistine koja se namjerno plasira, pokušavajući osujetiti kvalitetan rad mene kao predsjednice, ali ujedno i  vijećnika Mjesnog odbora Ježdovec.



Željela bih reći kako smo na svom dolasku zatekli dosta loše stanje u samom naselju. Pevi dojam je bio zaista loš. Glavna Ježdovečka prometnica je bila devastirana iz predhodnih radova, polaganja podzemne cjevne infrastrukrure. 

Što se pak tiče asfaltiranja te iste prometnice, osobno sam se založila, jer sam mišljenja kako prije svega mještani (ne samo našeg naselja, kao prvo moraju imati, koliko toliko sigurnu prometnicu) kako bi mogli se mogli normalno, tu mislim i sigurno kretati.

Ova akcija je pokrenuta neovisno o izborima. To je naš prvi iskorak da krenemo. Napravimo cestu, a zatim sve ostalo po redu. Tu bih spomenula, kako se u prošla vremena nije baš mnogo ulagalo u uređenje postojećih ulica i izgradnju preostalog djela potrebnog nogostupa. Radilo se na uređenju okoliša škole.

Tako je bilo do sada, u sadašnjem mandatu planiramo kompletno izvršiti priključak naselja na kanalizaciju, tu je i sanacija obližnjeg odlagališta otpada, također planiramo i tu ćemo se isto tako jako založiti za izgradnju pordučnog Dječjeg vrtića, no i sve se snažnije probija i čuje izgradnja crkve, koju zdušno svo podržavamo.

Uz pomoć i podršku stanovnika naselja Ježdovec, mišljenja sam kako zaista mnogo toga možemo učiniti i uraditi, kako bi stavri zaista pomaknuli u interesu samih mještana naselja,- kako naše naselje Ježdovec ne bi bilo "slijepo crijevo" Vijeća gradske četvrti Novi Zagreb / zapad.

Pravo stanje u naselju Ježdovec ćemo upoznati tek po preuzimanju stanja od naših predhodnika.

Vrlo skoro planiramo održati - Zbor građama, kako bi sami mještani Ježdovca bili u prilici uputiti direktno svoje prijedloge, ideje, pitanja i sl. pod nazivom -Kakav Ježdovec želim!

Ako mene pitate, mišljenja sam i na tome čvrsto inzistiram - kako u našem Vijeću mjesnog odbora Ježdovec nema mjesta politici. Ovdje svi trebamo raditi i djelovati i lobirati za naše naselje, za bolju životnu kvalitetu naselja Ježdovec. Tko je za to, mišljenja sam kako ćemo odlično surađivati, no na žalost kome takav stav nije blizak, morati ćemo bez njega, nastaviti u svom smijeru koji smo si zacrtali.



Ovdje bih iskoristila priliku i uz ostalo odgovorila na pitanje vaše vjerne čitateljice Ružici Mikić.

Naime, moram istaknuti kako nam problem čini i pomicanje granica naselja. naime osobno se zalažem, da se stvar vrati na svoj prirodni početak a to je činjenica kako je Ježdovečka ulica od samog početka od Puškarićeve ulice bila granica našeg naselja Ježdovec. 

No, unazad nekoliko godina se to na žalost promijenilo ( prave i opravdane razloge ne znamo još ni danas!). Tako da nadležnost za spomenuto raskrižje - ne znamo da li je Vijeća mjesnog odbora Lučko ili našeg Vijeća Mjesnog odbora Ježdovec. No, to ćemo još vidjeti! 

Ali bez obzira na sve potruditi ćemo se da svakako snažno podignemo razinu prometne sigurnost. Prije svega to ćemo činiti nadogradnjom cesta i nogostupa, sukladno analizi nadležnih tijela. U tom skladu će se provesti i nova prometna regulacija, što svakako uvodi i mogućnost postavljanja spomenutog semafora (koji je započet sa realizacijom prije mnogo, mnogo godina, ali se od tog naglo odustalo, , a već su bila betonirana postolja i postavljene potrebne instalacije).

Sasvim sigurno ćemo insistirati vrlo živo i na Vijeću Gradske četvrti Novi Zagreb / zapad, kako bi riješili i taj problem iznimno važan za ukupnu kvalitetu življenje u našem naselju.

Na moju žalost, ali i na žalost gđe. Ružice Mikić, još uvijek nisam u mogućnosti govoriti o konkretnim datumima i rokovima, no, kao što sam istaknula, svih ovih problema ćemo se  prihvatiti i nećemo odustati dok ih ne riješimo na opće zadovoljstvo i dobro svih mještana našeg naselja Ježdovec.

Također bih spomenula, kako ćemo uvesti neke novine u rad našeg Vijeća mjesnog odbora. Tako da ćemo se uključiti u humanitarnu akciju prikupljanja sredstava za kupnju štednjaka Udrugi Glugoslijepih osoba Grada Zagreba, koji vrlo uspješno djeluju u naselju Remetinec. Svojim sredstvima iz naknade koju primamo za svoj rad u Vijeću mjesnog odbora, pripomoći ćemo tu humanitarnu akciju, ali u budućnosti ćemo također podržavati ovakve akcije.




Kao Vijeće mjesnog odbora također ćemo potaknuti rad civilnog društva, koji je u ovom trenutku - mislim kako će se svi složiti - zaista minoran. Za početak imamo dobre uvjete, imamo adekvatni društveni prostor.

Za kraj ovog našeg ugodnog razgovora, također bih istaknula kako smo kao Vijeće mjesnog odbora Ježdovec otvoreni javnosti. Mišljenja sam kako su svi prijedlozi , ideje i pokude, koje su usmjerene za boljitak našeg naselja svakako dobro došle. 

Truditi ćemo se što kvalitetnije surađivati i sa portalom Rotor, kako bi sve naše akcije, radovi, sastanci, skupovi bili javno objavljeni , kako bi time prisutnost informacija bila što bliže svakom našem mješatnu i mještanki naselja Ježdovec.  
Osobno sam otvorena i spremna kontaktirati sa mještanima i mještankama, koje to žele - u cilju što konkretnijih ideja, prijedloga i što brže realizacije u korist našeg naselja Ježdovec.



srijeda, 19. srpnja 2017.

Pirat-metalci Rum Smugglers - iz sigetske garaže

Siget Dakle, kao što sam i najavio, da sva priča o „garažnim“ bendovima ne bi ostala samo u teoriji idemo na praksu i predstavljamo prvi bend: Rum Smugglers“!


Oni su prvi hrvatski Pirate Metal bend. 

Što je to pirate metal?

Pa najbolje bi bilo da bacite uho na link dolje  i poslušate, no, ovako okvirno, radi se u stvari o  thrash metalu s elementima  power metal i black metal-ili, za one koje nisu tako detaljno upućeni o sve te muzičke pravce-to vam je nešto žestoko!.Priča benda  počinje davne 2011 godine kada su gitarist Marin i bubnjar Marko svirali u rock bendu Black Rainbow, koji su ubrzo raspustili zbog privatnih razloga. Taj je duo nastavio svirati još neko kratko vrijeme te su se ubrzo odlučili na stvaranje  benda RUM SMUGGLERS! Članovi benda su danas : Marin Barišić – gitara/vokal, Marko Vučković – bubnjevi, Boran Savović – bass.

 Malo smo porazgovarali s dečkima , pa da vidimo šta kažu novozagrebački pirati:

       -  Znam da puno toga piše na vašoj facebook stranici (@RumSmugglersCRO), ali nisu svi na fejsu,a i ljepše je ovako porazgovarati k`o ljudi-gusari , pa za početak ; počeli ste s radom još 2011.g - gdje ste sve do sada imali probe, po kakvim prostorima, po kojim kvartovima, kako često se nađete radi probe, koliko traje prosječna proba, sat- dva…?

*Imali smo probe u Središću, Velikoj Mlaci i sad u Sigetu. To su sve bile garaže ,a u Mlaci smo kod gitarista doma bili. Otprilike dva puta tjedno u to vrijeme, sad jednom tjedno po sat dva.

      -  Pojasnite malo široj publici žanr vašeg benda, o čemu se tu radi i zašto ste baš taj stil izabrali? Zašto niste recimo svirali red Krivo je more, pa red Smoke on the water, nego svirate neki piratski metal, zašto radite svoju muziku i pišete svoje tekstove ?

* Pa, žanr pirate metala je podvrsta folk metala, najrazvikaniji predstavnik je Alestorm ali daleko najpoznatiji je Running Wild, power metal bend iz Njemacke. Folk metal kao takav nastao je 80ih te je bend po imenu Slyclad prvi zasvirao taj thrashom potkovani melodični metal.  Izabrali smo ga zbog inspiracije već spomenutim bendovima te jer smo htjeli zasvirati nešto čega nema kod nas. Radimo svoju glazbu jer volimo raditi glazbu,.volimo svirati i volimo se izražavati na taj način, tekstovi su koliko o nama toliko i o noveli koju piše naš bubnjar.

    - Osim što svirate to što svirate, čime se inače bavite, mladi ste dečki;  da li radite što u životu , zaradite koju paru, tražite posao ?  Kako vam uopće izgleda današnja pozicija ovako mladih ljudi kao vi, vidite li perspektivu u Hrvatskoj?

*Radimo, studiramo, i borimo se za svoje mjesto pod suncem. Radije ne bi ulazio u te teme jer se strogo odmičemo od ikakvog politiziranja kao bend, ali sama situacija je poprilično teška ,ali još se može. Kad se neće moć vise, svi znamo sto ćemo, a to je hvala i doviđenja.

   - Objavili ste i album? Koji, kada, gdje ga se može preslušati ili nabaviti?

* Da, naime izdali smo demo album 2015. godine, pod imenom Hemp Rope Justice, koji predstavlja nas tadašnji siroviji stil, te se može poslušati na našem kanalu na YouTubeu.

    

- Da li možete ocijeniti neki približni omjer uloženo-zarađeno, u postotku  , dakle : uloženo u instrumente, pojačala, održavanje istih , najam prostora o kojem vježbate i sl. i zarađeno od svih vaših nastupa i prodanih albuma i majica? By the way ,majice su vam super , mogu li se negdje i kako nabaviti?

* Nažalost , debeli minus. Puno se ulaže a malo se dobiva, dugoročno gledano još se i pokrijemo, ali teško ide. Hvala, ali sve su rasprodane , na jesen možda opet izradimo seriju majica.

   - Kako ocjenjujete zagrebačku , nazovimo je, rock scenu? Gdje se uopće danas može čuti vaš bend i druge bendove ,a da to nije , recimo Parni valjak u Areni? Gdje se svira? Kakvi su uvjeti?

* A scena, nemamo što reći. Klubovi se zatvaraju, više se cijene tribute bendovi nego autorski, a ako se cijene autorski to je stalno ista ekipa u istim klubovima… mislim, svaka čast njima al nema baš prevelike raznolikosti. Shvaćam također da ne paše svima sve, i da neki više vole jedno neki više vole drugo, ali mislim da je premalo ekspozicije dodijeljeno novim bendovima te da se moraš previše uvlačiti nekom da bi dobio stage time ili plaćati za takvo što. Premalo je demo večeri i previše je repeticije. Bendove poput našeg se može čuti u Ksetu , Saxu, Močvari, Hard Placeu te Routeu 66.

Negdje su uvijeti super, a negdje su sačuvaj bože. Teško je uopće dobiti termin.
     
   - Da li vam članstvo u bendu stvara i neke probleme, npr.  zbog nasrtljivih obožavateljica? Da li su muzičari danas mamac za djevojke?

* Kako gdje i kako tko. Realno, sve je stvar karizme. I nikad to nije bio problem.
   - Kakvi su odnosi između bendova, od 1-5? Imate li osjećaj nekog zajedništva scene ili rascjepkanosti iste? Da li vam se čini da je bolja situacija u Zagrebu ili u drugim gradovima?

* Doslovno je pola pola. Konflikta ima, jer ima bendova koji traže pomoć pa te popljuju kad ju daš. A ima bendova.koji su baš srce scene i jako dobri ljudi. U Zagrebu je tmurno. Nemam što više za reći. Nažalost.

    - Probe imate u Sigetu. Kako vam se čini taj kvart, što vam se sviđa, a što ne, vidite li neki napredak zadnjih godina ili nazadovanje u kvartu, a i općenito u Novom Zagrebu?

* Smatram da bi ljudi trebali.biti malo popustljiviji oko „buke“ , jer pretjeruju. Normalno da kad uđeš dolje u garaže da ćeš ćut bendove, ili ako si pak odmah do izvoda ventilacije. Ali laži da se to čuje na 5tom katu su nepodnošljive… možda ako je mrtva tišina bi se jedva čulo nešto prigušeno, al' čisto sumnjam jer nikad nije takav uvjet ispunjen.

        - Koji su slijedeći koraci, kad će neka nova svirka? Što se planira? Da li se što snima novo?

* Snimanje albuma, spota, te haranje po regiji. Planovi se rade za posjet Sloveniji, Dalmaciji i Slavoniji. Možda odemo i do susjeda u Novi Sad zasvirati s prijateljima.

Rum Smugglers diskografija:

2014 - Rum Smuggers - Rum Smugglers CO. (single EP ) 
www.rumsmugglers.bandcamp.com
 2015 - Skogfodt/ Rum Smugglers/ Lords of the Drunken Pirate Crew - THREE TIMES THE CRIME ( split LP ) 
www.smugglinglords.bandcamp.com

Eto, to su bili naši pirat-metalci iz sigetske garaže ,a u slijedećem nastavku nešto drugačije, ali također žestoko, predstavljamo garažni punk bend „Rašpa“.

utorak, 18. srpnja 2017.

Predstava o sebi

Novi ZagrebZamislimo da neka osoba treba održati predavanje. Ima iskustva u istom i dobiva mnoge pohvale od auditorija. Ovo predavanje ima novu temu i mjesto održavanje je drugačije od ostalih. Biti će prisutno  novo slušateljstvo iz nekog novog izvora.

Predstava o sebi može početi

Prije održavanja predavanja ima nesuglasice i dvojbenosti sa samom sobom koliko je ona sposobna održati to predavanje. Počinju se redati sumnjičave misli oko toga da li je uopće trebala pristati održati to predavanje. Koliko ljudi ima koji su bolji od nje u tom istom poslu, postavlja si pitanje.  Odjednom se u nizu počinju redati mnogi događaji kojima ona nije do sada bila zadovoljna. Što ako se sve to ponovi? Zar opet da ponovi nezadoljstvo sa samom sobom? Što ako ne dođe dovoljno ljudi? Što ako se blokira tijekom predavanja? Što ako joj netko od sudionika počne rušiti predavanje? Jednostavno njeno samopouzdanje postaje vrlo upitno. Možda je najbolje da javim da sam bolestan/bolesna, počinju se redati misli.

Sve su to dijelovi predstave o sebi koju stvaramo mi sami i to kome.....sebi.

Predstava o sebi je funkcija po kojoj se sve odvija

Ova osoba je predstavila sebe sebi u najgorem svijetlu koje je mogla dokučiti. Ako znamo da je predstava o sebi samo naš izbor onda ju možemo stvarati i u obrnutom smislu.

Ako sami sebe sebi predstavimo kao lošu osobu koja se ne snalazi u neki situacijama onako kako mi mislimo da bi trebala. Ako sebe sebi predstavimo kako nesigurnu osobu, nestručnu, nekomunikativnu, osamljenu, ogorčenu ili slično tako ćemo se i ponašati. Naš mentalni mehanizam radit će isključivo po inputima koji su mu dati. On nije logičar koji sudi je li nešto dobro ili nije za nas, on jednostavno samo radi i izvršava naredbu našeg svjesnog uma.

Po kojem ključu radi predstava o sebi

Kada sjednemo u auto svjesno odabiremo u koju ćemo brzinu ubaciti mjenjač, a kako će to procesuirati motor koji imamo ispod haube nas apsolutno ne interesira. Mi već u glavi imamo sređenu informaciju da ono što naredimo, kao položaj mjenjača, to će i glavni poretač, u ovom slučaju naš motor i izvršiti.

Jeste li ikada upalili žmigavac i stali da proučite izvana radi li on? Naravno niste. Vjerovali ste da se to jednostavno događa. Ista situacija je  i s motorom. Kad ubacite u brzinu vi jednostavno znate da će auto krenuti i u to niti u jednom trenutku niste posumnjali.

Tako radi princip Predstave o sebi. Vi odlučite, a on radi.

Jeste li ikada posumnjali da li ćete doći do rezultata ako ste odlučili otići u dućan i kupiti određene namirnice? Naravno da niste. Ako neke nema otići ćete u drugi dućan ili jednostavno dalje funkcionirati bez nje odbacujući neku radnju za koju je ona bila vezana. Ovako mijenjate čak tri naredbe i odlično funkcionirate ne smatrajući sebe lošom i nesposobnom osobom ako ne nađete ono što ste tražili. Vi se automatki prebacujete i prilagođavate. Jednako tako gledajući cestu i prometne znakove prilagođavate vaš mjenjač i stisak noge na pedali gasa i bezbjedno putujete sretno prema cilju. Ne zaboravite da je motor taj koji vas vodi na ciljno mjesto, ne mjenjač. Mjenjač je samo uputa.

Predstava o sebi je promjenjiva

Ako ste pogriješili položaj brzine na mjenjaču te auto se ne kreće onako kako ste zamislili, vi samo promijenite položaj i sve se događa upravo onako kako ste zamislili.

Naravno da je ovo rješenje neke Predstave o sebi koja ne funkcionira kako biste željeli. Promijenite sadržaj razmišljanja i pustite u pogon neka mehanizam radi sam. Njemu su samo potrebne naredbe koje vi dajete.

Osoba s početka neće biti zadovoljna situacijom u kojoj se nalazi te će željeti promijeniti upute za rad svom mehanizmu.

Dovoljno je samo da se njezine naredbe sastoje od sljedećih sekvenci. Predavanje koje ću održati zainteresirati će mnoge ljude i informacijama koje sam vrlo sređeno pripremio/pripremila dat ću smjernice koje će pojedinci željeti usvojiti i pripremiti. Odlično se osjećam jer volim biti u kontaktu  s ljudima koji su otvoreni i to im omogućavam. Svatko tko me dodatno upita dobro je došao jer prati moje predavanje, a ja ću mu s velikim zadovoljstvom pružiti i dodatne informacije. Svoje veselo i vedro raspoloženje rado prenosim na druge i stvaram okruženje u kojem se ugodno osjećaju zajedno sa mnom.

Sve te naredbe okidam i puštam u pogon kojem vjerujem i znam da radi onako kako mu serviram.

Nije problem u tome da mehanizam loše radi, odnosno onako kako mi ne želimo, problem je u tome ako ne mijenjamo upute, a želimo promjenu.

Hoćete li u zavoj ući s 30 na sat ili s 80 na sat? Koji rezultat želite? Sa 80 mogu i poginuti. Odabirem 30 na sat.

Hoćete li cestom na kojoj je dozvoljeno voziti 100 na sat odabrati 30 na sat i biti nezadovoljni kako ste spori ili radite kolonu? Izbor je samo naredbi koje dajemo našem motoru.

Ne možemo očekivati voziti se brzo ako nismo u skladu s brzinom koja to omogućava.

Rješenje - feed

Predstava o sebi je svjesno odabiranje ONIH naredbi našem mentalnom mehanizmu koje rade za nas. 

Vi odaberite ,a on će poslušno izvršiti sve vaše naredbe. I ne trebate izlaziti van auta i provjeravati da li on radi. Vjerujte radi. To ćete i sami ubrzo saznati. 

ponedjeljak, 17. srpnja 2017.

Kad si zdrav, tada imaš sve

Blato -  U prošli petak smo posjetili Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Tuškan u naselju Blato, koje se već nekoliko godina vrlo aktivno bave uzgojem i preradom aronije iza čega stoje brojne nagrade i priznanja. 

Vrlo često puta se znamo susresti i u medijima sa vrlo ozbiljnom tvrdnjom kako je baš aronija, najzdravija biljka na svijetu. 

Stoga smo vješto iskoristili priliku, te upitali Nadu Tuškan , voditeljicu ovog uspješnog OPG-a - "Da li ta tvrdnja zaista stoji?"

Mi se ne bavimo zdravstvom, no kroz stečeno iskustvo mogu tek reći, kako ljudi koji boluju od najrazličitijih bolesti, vrlo često i vrlo rado navraćaju po naše eko proizvode, posebno naš matični sok, a kao nisu u mogućnosti osobno doći tada šalju (sinove, kćeri, unuke, susjede ...) po njih. 

Vrlo često šaljemo naše proizvode i dostavom u udaljenije krajeve Lijepe naše. 

Čajeve ili pak sokove, vrlo rado konzumiraju mlađi. Uglavnom svi oni koji rade zahtjevne (fizičke ili mentalne poslove) ali i mladi školarci, ili studenti, koje se bave rekreativno ili aktivno raznolikim sportovima. 

Ovdje moram istaknuti , kako jedan poznati fitness centar,  već nekoliko godina za redom uzima gotovo sve naše proizvode (čaj, matični sok i sok). Kažu - kako su zadovoljni i kako ih koriste na sve načine u sva godišnja doba.

Moramo priznati kako vrijeme brzo promiče u razgovarati o ovom zanimljivom voću, koje svoje porijeklo vuče iz dalekog Sibira. 

Upitali smo gđu. Tuškan - " Kako je sve zapravo krenuli sa sadnjom ? Započeli sa uzgojem, preradom? Kako ste saznali za aroniju?



Nada Tuškan , voditeljica
Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva
Tuškan
 - Kako je uopće započela naša avantura s aronijom?

Imali smo neiskorišteno zemljište kao dio obiteljskog nasljeđa, koje smo kosili, čistili, održavali…..

Ideja sina Nikole  da se nešto novo zasadi na praznom zemljištu, potraga po internetu, razgovori s malobrojnim poznavateljima te biljke doveli su nas do prvih spoznaja o aroniji. Za nas je to bio još jedan od izazova i donijeli smo odluku da posadimo ovo nama, a i mnogim ljudima nepoznato voće.

I evo nas već petu godinu kako se družimo s tom biljkom koja nas je najprije iznenadila, a zatim i oduševila. Shvatili smo da tu biljku ili voliš ili ne voliš.

U rano proljeće nas iznenadi ljepotom svojih sniježnobijelih cvjetova,  u ljeto izrazito crnim bobicama, a jesenske boje listova su pravo šarenilo boja. Otporna je na niske temperature ( osim kada cvate), nema biljnih bolesti i pokazala se kao prava biljka za ekološki uzgoj.  

Aronija je prava riznica zdravlja, jača imunitet, čisti krv, normalizira željezo u krvi, djeluje protuupalno, povoljno djeluje na krvožilni sustav, a posebno se preporuča osobama s onkološkim bolestima.

Nakon berbe, krajem kolovoza,  bobice se prerađuju u mnogo proizvoda.

Najvažniji i najljekoviti je matični sok od aronije ( hladnoprešani, bez dodataka), sirup za osvježenje, čaj, sušene bobice, prah, džem,… Napravili smo, ali samo za naše potrebe i liker i rakiju od aronije jer nas je zanimalo kako i to izgleda.

Svi ti proizvodi (dok ih imamo)  se mogu kupiti u našem malom prodajnom prostoru OPG-a Tuškan, u Blatu, a sve što zanima naše buduće korisnike o aroniji mogu pogledati na - facebook stranici - gdje će vidjeti sve faze razvoja te biljke od sadnje do prerade.

Ako želite možete se najaviti i vrlo rado ćemo vam omogućiti probanje proizvoda koje imamo i odgovoriti na vaša pitanja. 

nedjelja, 16. srpnja 2017.

Ponešto o meni ...

DugaveMoje je ime Marija Andreić, po svjedodžbi sam novinarka, po prebivalištu dugavljanka, po zanimanju poduzetnica, a u srcu prijateljica, kćerka, sestra, supruga i majka.

Kada su me zamolili da pišem kolumnu o roditeljstvu, djeci, odgoju i sličnim temama, moja prva reakcija je bila:“..ali ja nisam odgajatelj, ni profesor, što ja znam o tome...“

Nije mi dugo trebalo da shvatim da ne moraš završiti školu da bi znao zagrliti dijete, da bi znao saslušati prijatelja u nevolji ili pomoći starcu preći preko ceste.

Mnoge stvari sam naučila kroz život, u ovih svojih četrdesetak godina, ali iz dana u dan naučim nešto novo, nađem se u nekim novim situacijama, suočavam sa novim problemima.

Ali to je život. Nema pravila, nema ponavljanja, nema brisanja. Ako zabrljaš, pokušaj popraviti  i idi dalje. Svaki dan je novi dan, a samim tim i prilika za nešto novo, bolje, kvalitetnije, zanimljivije.........

U poduzetničke vode sam ušla skoro pa slučajno. Nakon drugog porodiljnog dopusta, firma u kojoj sam radila počela se gasiti i više nije bilo mog radnog mjesta. Sama pomisao da se sa četrdeset godina i dvoje djece moram vratiti na tržište rada, što podrazumjeva svakodnevna slanja molbi i CV-a, eventualnih razgovora, puno ignoriranja i još više propitivanja o mom privatnom životu, zapitala sam se što bi ja najviše voljela.

Prijateljica/susjeda se našla u sličnoj situaciji i dok smo šetale klince u kolicima razgovarale smo o tome kako u Dugavama ima jako puno djece i zaključile da rad s njima i pomoć roditeljima je upravo to što bi nas veselilo.

Prijavile smo se na Zavod za zapošljavanje, napisale poslovni plan i dobile sredstva za samozapošljavanje. Firmu smo nazvale Filii Somnia, što u prijevodu znači , dječji san, jer je upravo to naš dječji san i velika želja  pomoći djeci da nađu načina da ispune svoje snove.  Uz puno truda i neopisivu podršku obitelji i prijatelja nastao je Dječji klub Zmajo.

Nedavno nam je jedan tata rekao: „ Ja sam vrlo ekonomičan čovjek i to nešto kuna za četiri dana nije malo novaca, ali vrijedite svake lipe, moj sin svaki dan dolazi pun dojmova i ne prestaje pričati o vama.“

Zbog takvih roditelja, ali najviše zbog  takve djece sa osmjehom radim svoj posao, veselim se svakom danu i u ovim kolumnama ću rado dijeliti sa vama svoja iskustva  o roditeljstvu, djeci, obitelji, ljubavi...


subota, 15. srpnja 2017.

Sigurni samo, kako su bolji dani pred nama ...

Jakuševec - U nastavku našeg javnog predstavljanja novoizabranih predsjednika i predsjednica Vijeća mjesnog odbora, ovih dana smo posjetili naselje Jakuševec. 

Naselje Jakuševec je jedno od starijih naselja u Novom Zagrebu, koje nastoji održati i očuvati svoju tradiciju i običaje, ali isto tako naselje koje je okrenuto budućnosti. Naselje je to urbane i ruralne arhitekture, ali i načina života - koje je u potrazi skladnog odnosa te dvije činjenice. 

Slogom i tolerancijom svi problemi naselja postaju manji , kazao nam je Stjepan Bućarić, novo izabrani predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Jakuševec



Stjepan Bućarić, predsjednik
Vijeća Mjesnog odbora
Jakuševec
- Rođeni sam Jakuševčan  na što sam posebno ponosan.  Drago mi je da ste došli i do nas kako bi se upoznali i započeli ugodnu suradnju.

Moram istaknuti odmah na početku, kako mi je iznimno velika čast što sam nakon ovih lokalnih izbora postao predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Jakuševec. Naravno kako ću to povjerenja svih,  sumještana, građana naselja Jakuševec, dok ću god moći, časno voditi i obnašata.

 Brinuti ću se prije svega za opće dobro svih mještana, a potpuno sam otvoren za sve ideje, prijedloge ali i konstruktivnu kritiku, kako civilnog društva, ali i pojedinaca. želim istaknuti kako nikakve "veće" i važnije odluke po naše naselje neću donositi, neću donositi bez mišljenja naših ljudi. 

Uvijek ću inzistirati na pravodobnim informacijama, ali ću i sazvati Zbor građana za sve teme koje su važne za sve nas.

Moram priznati kako se politikom nisam bavio kroz svoj život. Naime, ja sam uvijek bio okrenut svojoj obitelji, svome radu (po struci sam strojobravar) i vjeri kao neiscrpnom izvoru ljudskih pozitivnih  vrijednosti. Tako sam već petnaestak član Crkvenog vijeća ovdje u našem naselju Jakuševec, sa ciljem kako bi obnovili duhovni život i duhovne univerzalne vrijednosti, koje su se u zadnje vrijeme počele gubiti. Jednostavno, nisam imao afiniteta prema politici, već sam na ovaj duhovni način sa ostalim sumještanima ulagao trdu u obnovu , tih kako sam već rekao duhovnih vrijednosti. Tu prvestveno mislim na vraćanje vrijednosti zajedništva, tolerancije, zajedničkih ciljeva, kako bi za sve nas - naše naselju učinili kvalitetnijim za život.



Moram priznati, kako se Grad Zagreb  od davnih vremena odnosi prema našem naselju, u najmanju ruku - maćehinski.

Najprije smo stješnjeni  izgradnjom bivše vojarnom Croatia (tadašnje "Maršalke"), sa sjeverne strane. Sa istočne se dogodilo, također da nas itko išta pita - Gradsko odlagalište otpada, kompostana i sajmište . 

No, kao da i to nije dosta, na južnu stranu uz naše stalno i uporno negodovanje izgradili su Ranžirni kolodvor. 

Dodamo li tome, česti nesnosni smrad koji se pojavljuje u zraku koji udišemo, mislim kako sam rekao upravo sve o našoj trenutnoj poziciji.

No, ni tu ni izdaleka nije kraj priče. U skorije vrijeme je u Dugavama, sa naše južne strane otvoren  Centra za tražitelje azila Porin  što zbog kojekavih  ne riješenih i nedorečenih stvari, stvara određenu napetost u našem naselju.

Naravno, kako nitko nema ništa protiv azilanata, u ostalom i naši su ljudi u vrijeme Domovinskog rata prolazili sličnu gologotu. Mišljenja smo kako bi se boljom organizacijom mogli izbjeći mnogi trenutni problemi u vezi i tog pitanja. 

Naime, izostale su inicijative zbližavanja i upoznavanja raznolikosti kultura sa tim nesretnim ljudima i nas kao domicilnog stanovništva. Siguran sam, kako bi se na taj način mogle dogovoriti i neke zajedničke kulturne akcije, te izbjeći sadašnje  vrlo mučno stanje.



Želio bih naglasiti, kako ćemo kako Vijeće Mjesnog odbora između ostaloga imati još strpljenja do 2018. godine ( kada je obećano od strane Grada Zagreba, kako će ovo odlagalište biti zatvoreno!). Nastojimo vjerovati ovom obećanju kako ne bi i dalje bili građani - drugog reda.

- Uz spomenute "velike" probleme, postoji i oni "manji" ...

-  Pa uz ove spomenute probleme, kroz ovih dvadeset i pet proteklih godina nakupilo se i "manjih " problema... Naime, u tom dugačkom periodu jako se malo ulagalo u samo naselje. Osim tih dodataka u novcu, koje ljudi dobivaju (obeštećenje za imovinu i naknada za umanjenu kavkoću življenja) . 

Iskoristio bih priliku i također istaknuo, kako su se ljudi u našem naselju počeli jako često razboljevati od karcinoma. 

Svjestan sam ja kako je to na čitavom ovom području ali ovdje kod nas umiru na veliki žalost mladi, radnosposobni ljudi, od četrdeset do pedeset godina. Taj nesnosni miris sa odlagališta otpada se jako i nekontrolirano širi. 

U tu svrhu ćemo pokušati sa gradonačelnikom Milanom Bandiće (sa kojim usput rečeno imamo jako dobre odnose) da nam i u tom segmentu pomogne. Kako bi i time podigli kvalitetu življenje u našem naselju. 

Što se tiče i ostalih elemenata u podizanju kvalitete življenja, uz to što se ulagalo u infrastrukturu i ulice, ostalo je bilo zanemareno.

Moram istaknuti kako kao naselje imamo dosta prioriteta. Naime, već nekoliko godina u nizu ustrajemo u potrazi da se oko groblja uredi okoliš, zatim  bi trebalo obnoviti našu  drvena crkva svetog Marka evanđeliste, koja je kulturni spomenik. Naime ona je jedina drvena župna crkva u Zagrebačkoj nadbiskupiji, građena 1832. godine.

Također na kraju naselja imamo također školu (također kulturni spomenik!), koja je u potpuno derutnom stanju, koju trebamo pretvoriti u muzej. Tu želimo privoliti Grad, da nam priskoči i pomogne.

Također smo nezadovoljni ulazom i izlazom u naše naselje, koje svakako želimo urediti, kako naše naselje nabi bilo poznato samo po otpadu ili sajmištu, već po marljivosti, slozi i odličnoj kvaliteti života, što naše naselje u svojoj izvornosti i treba biti.

petak, 14. srpnja 2017.

Nama ništa nije teško, sve su to samo naši izazovi


Lučko - Ljeto je u  svom punom čarobnom zanosu. Temperature se ne spuštaju ispod 30 celzijevih stupnjeva, što "tjera" i one koji nisu planirali, da odu na more te tamo, uživaju u svim ljepotama koje može pružiti ljetovanje u krugu svoje obitelji ili pak dragih prijatelja.


I tako, za razliku od onih koji uživaju u ljepoti našeg mora , mi smo ovih dana posjetili Podružnicu umirovljenika Lučko / Ježdovec, koja također "radi" nešto usporenije, za razliku od ostatka godine, kada je rad ove Podružnice zaista dinamičan, zanimljiv i ponovili bi riječi nekih članova - izazovan.

Cilj naše posjete je dogovoreni razgovor sa gđom. Biserkom Petrović, predsjednicom Podružnice umirovljenika Lučko / Ježdovec na temu Festivala poezije Lučko, koji će se održati po prvi puta u jesen, točnije 13. listopada 2017. godine.



Bisreka Petrović, predsjednica
Podružnice umirovljenika
Lučko / Ježdovec
- Možete li nam reći u početku ovog našeg razgovora, kako je došlo do ideje pokretanja festivala poezije u vašoj Podružnici? Zar, to nije malo preambiciozno? Obično se održavaju samo - večeri poezije ?

- Kada smo nastavili sa radom  naše Podružnice umirovljenika Lučko / Ježdovec, nakon Izborne Skupštine, ipak malo pomlađeni i osvježeni nekim novim ljudima, došlo je do malog zaokreta u radu. Naime, počeli smo se više družiti u našim društvenim prostorijama. Kao rezultat tog druženja, u tom druženju, razmjeni ideja, iskustava, kao što ste upoznati i sami - ubrzo se okupila grupa naših umirovljenika, željna pomoći ljudima u nevolji. Tako smo stvorili našu Humanitarnu sekciji, na čelu sa našom Anom Gregurek, koja je ubrzo započela djelovati sa svojim akcijama. Počeli smo obilaziti naše bolesne članove, ali smo se uključili mi u rad Gradskog društva Crvenog križa Grada Zagreba, te smo tjedan dana prikupljali u jednom trgovačkom centru živežne namirnice, za potrebite. Željela bih istaknuti kako su naše članice pohvaljene za uložen trud i ostvarene rezultate u toj akciji. Također je naša Humanitarna sekcija organizirala Sistematski pregled naših članova ovdje u našim Društvenim prostorijam. Ta akacija je zaista pobudila veliki interes , ali ne  samo naših , već članova i iz susjednih Podružnica. 

Također smo se uključili u Humanitarnu akciju - Za Stančić - koju su organizirali članovi Udruge Blue Knights, gdje smo donirali ortopedska kolica.

Naravno, ovdje sam spomenula samo neke od naših akcije. Uskoro , točnije 19. srpnja 2017. godine planiramo izlet u Oštro, gdje ćemo također od naših članova prikupiti određana sredstva, kako bi podržali akciju, kupnje el. štednjaka za Udrugu gluhoslijepih osoba Grada Zagreba, koja djeluje u Remetincu.

Ovo pominjem samo iz razloga, kako istaknula da su naši članovi zaista kreativni, inventivni i složni. 

Ubrzo po formiranju humanitarne sekcije osnovali smo na prijedlog naših članova - i Sportsku sekciju. 

Ovdje se radi o sportovima koji su prihvatljivi životnoj dobi naših članova, Uglavnom tu se radi o pikadu, visećoj kuglani, kartanju (belot, itd..) šahu, te igri - čovječe ne ljuti se. 

Voditeljica Sportske skupine Kata Rebrović je okupila zaista primjetan broj članova, koji se okupljaju svake srijede u našem prostoru. Tu svakako treba istaknuti, kako smo već organizirali jedan sportski turnir u Podružnici. Bilo je to odlično druženje, sa izraženom željom svih sudionika, što skorijem isto takvom takmičenju i druženju, ali ovaj puta uz mali domjenak i goste iz ostalih Podružnica umirovljenika koje djeluju u Novom Zagrebe, pa i šire.

Također smo smo organizirali - Kulturnu sekciju, kroz koju organiziramo izlete, posjete kazalištu, kinu, različitim izložbama, te kulturne posjete drugim Podružnicama. Na čelu te sekcije , članovi Podružnice umirovljenika Lučko / Ježdovec su izabrali mene. Moram priznati , kako mi je to još jedna obaveza više. U početku sam se nećkala, no - morala sam popustiti. 

Kao što ste imali prilike vidjeti preko Kulturne sekcije organiziramo izlete, obično u krajeve gdje većina naših članova nije bila. Trudimo se organizirati izlete na način da tamo ponešto naučimo, vidimo i doživimo nešto zanimljivo, ali da i kušamo lokalne specijalitete, pa ako je moguće i da upoznamo lokalne običaje, glazbu i ples. Pa tako iza nas su, u ovom kratkom vremenu : Izlet u dvorac Trakošćan, Posjet Gradu Delnice i naselju Brod na Kupi, zatim prekrasan izlet preko Rasotoka, Smiljana pa sve do  Gospića ... 

No, nismo samo putovali, u našim druženjima, sve češće se započelo spominjati kako neki od naših članova pišu pjesme. Ubrzo je došlo do toga,  kako tih članova ima podosta, a iza njih ima čitav niz pjesama za cijelu zbirku. 

Tada se rodila ideja da organiziramo Festival poezije Lučko, kako bi ugostili i pružili priliku i drugim članovima ostalih Podružnica ali ne samo njima... 

Naime, naše se ideja počela širiti kao proljetni šumski požar, odmah nam se pridružila Jozefina Lada, autorica pet zbirki pjesama, Ljubica Koren - Željkova, također autorica dvije zbirke pjesama i autor dva romana za djecu.... Nakon toga su nas podržale i uključile i neke  knjižnice ... Također su nas kontaktirali i slikari, tako da će se održati i prigodna skupna likovna izložba. No, sve to neće proći bez ugodne glazbe, jer su nam se već sada također najavili poneki, gitaristi, klaviristi itd... Biti će to zanimljivo kulturno druženje.

No, mislim kako ćete me razumjeti ako vam ovog trenutka ne otkrijem baš sve ...

Cilj nam je okupiti što više pjesnika amatera, uraditi prekrasno druženje uz rijeke stihova i pjesama, po završetku proglasiti one najuspješnije po mišljenju našeg žirija, te tiskati  - zajedničku zbirku -  svih pjesama koje će biti izvedene te festivalske večeri. Naravno, po završetku slijedi domjenak, koji će biti stjecište razmjene emocija, iskustava , stihova i želja za ponovnim susretom.

Mislite li  i dalje da smo preambiciozni, ili ćete se slažeti sa nama, kako je to tek jedan prirodan korak naše Podružnice kako bi omogućili svim našim članovima da iskoriste, pokažu svoje životne potencijale.

 - Naravno, da dijelimo sa vama vaša promišljanja i i vaše ciljeve.  Tu smo kako bi vas javno popratili i ohrabrili u daljnjim akcijama.