.

.
Klikni i saznaj više ....

utorak, 21. veljače 2017.

Kad ti se ljubav , pod kožu uvuče

Lučko - Ovih dana smo posjetili Kulturno umjetničko društvo Sijač, no na žalost ovoga puta nismo uspjeli obići sve skupine koje djeluju u ovom uspješnom društvu, što ćemo učiniti, već slijedećom prilikom. Kako smo saznali, društvo trenutno djeluje u četiri skupine:
  • odrasla skupina (plesna i pjevačka)
  • kombinirana dječja skupina / predškolski i školski uzrast
  • tamburaška (odrasla) skupina
  • tamburaška (dječja) skupina /školski uzrast (od 1. do 8. rezreda)


Naime, iz ovog društva stoji zaista dugačka i snažna tradicija . Folklor se sa velikom ljubavlju gaji i njegova iz generacije u  generaciju u naselju Lučko još prije velikog drugog svjetskog rata. Nesretnim nizom okolnosti, u međuvremenu je prestalo djelovati Kulturno umjetničko društvo , ali je folklor nastavio živjeti u ljudima naselja Lučko, a posebno u mladima. 

Prije deset godina, 2007. godine nekolicina entuzijasta je stavilo "glave skupa" i iznovna organiziralo Kulturno umjetničko društvo Sijač. Želja osnivača, pokretača je bila, prije svega iskreno i ugodno druženje uz očuvanje lokalne tradicije, običaja i narodnih nošnji. Iako jedno od najmlađih Kulturno umjetničkih društava u Novom Zagreb, već odavna je pokazalo potpunu opravdanost svog postojanja. I sami smo se uvjerili kako ovo društvo nije samo ograničeno na probe, nastupe i sl., već djeluje mnogo šire njegujući pozitivne životne vrijednosti, motivirajući i potičući mnoge da im se pridruže, od sumještana starije životne dobi, osoba sa potrebama, pa sve do ovisnika ili osoba neprihvatljivog ponašanja.

Naime, zasigurno bi mnoge stvari, koje se dana smatraju običajnim - kroz djelovanje ovog društva - već odavna bile zaboravljene ili nenadoknadivo izgubljene (npr. Fašnik u Lučkom, Zeleni Jura u Lučkom, itd....). Naravno kako svojim djelovanjem ovo društvo svo vrijeme kroz svoje nastupe, putovanja i sl. -  moćno afirmira ne samo naselje Lučko, grad Zagreb i njegovu okolicu , već i cijelu Hrvatsku.

Ovoga puta smo posjetili - odraslu skupini - koja je zbog bolesti pojedinih članova i nekoliko članova koji su bili opravdano spriječeni sudjelovati na probi , bila u nešto manjem broju, ali snažno motivirani da nam pokažu ponešto od svoga dosadašnjeg rada. 

Također smo posjetili - Tamburašku (odraslu) skupinu, te uživali u njihovoj  (ne samo tradicionalnoj!?)  prekrasnoj glazbi.



Tomislav Frdelja, voditelj
Tamburaške skupine,
Kulturno umjetničkog društva Sijač
- Možete li nam otkriti, koliko dugo ste vi član Kulturno umjetničkog društva Sijač?

-  Član sam od samog početka, to znači kako ja - ovu godinu slavim - deset godišnjicu, baš kako i naš KUD Sijač. Moram istaknuti kako sqam na sve te godine ponosan a još više na uspjehe našeg KUD-a koje smo ostvarili u tom prekrasnom periodu.

Ovdje ne mislim samo na priznanja, plakete, medalje, osvojene mjesta, već na mnoga ostvarene nova duboka i kvalitetna prijateljstva, predivne proživljene emocije u zajedništvu dragih ljudi itd...

- Što je vas pokrenulo, motiviralo da se pridružite ovim dragim ljudima - da postane te (u to vrijeme jako mlad!) član KUD-a Sijač?

- Sigurno je u prvom trenutku to bila moja velika ljubav prema glazbi, ali odmah iza toga izražena osobna sklonost prema druženju, folkloru, pa i prema putovanju. Postoje tu i nova poznanstva, prijateljstva i još mnogo toga što se ne da izraziti riječima...

- Kako imamo priliku vidjeti, ni vaš tamburaški sastav večeras nije kompletan na probi. Kako ste nam rekli, uzrok tome je škola, poneka viroza .... Možete li nam reći u kom smjeru idu vaše probe?

- Da, svakako. Naime u travnju smo pozvani od strane Kulturno umjetničkog društva Stubica, da  budemo gosti gradu Stubica za vrijeme Sv. Juraja. Nakon toga slijedi Smotra Zajednice folklornoga amaterizma grada Zagreba, gdje redovito nastupamo sa velikom radošću i mnogo motiva.

- I za kraj ovog našeg ugodnog, no na žalost kratkog razgovora, možete li nam reći nakon deset godina aktivnog bavljenja- jeste li ispunilo onaj prvi trenutak, zbog kojega ste ovdje. Onoga koji vas je pokrenuo... Jeste li ikada požalili što ste član KUD-a Sijač ?

- Požalio nisam  niti u jednom djeliću trenutka, a vrijedi se sjetiti one stare narodne izreke - Uvijek može bolje! No, sve u svemu, jako sam zadovoljan.



Iva Petrović, predsjednica
Kulturno umjetničkog društva Sijač
- U ime Kulturno umjetničkog društva Sijač, ja kako predsjednica društva želim vam iskrenu dobrodošlicu na jedni od naših proba.

Ovu bih priliku skromno iskoristila, te od srca zahvaliti svim članovima našeg društva koji su me u lani u veljači izabralo da vodim ovaj naš KUD.

Sa ponosom također mogu istaknuti kako trajemo deset godina, što znači kako ćemo ove godine (krajem mjeseca rujne) službeno i dostojanstveno proslaviti desetu obljetnicu osnutka i uspješnog rada. Upravo na našim probama između ostaloga uvježbavamo koreografije i za taj nastup.

Dodala bih kako naš KUD Sijač broji nešto više od četrdesetak članova. Moram priznati kako nas to ne zadovoljava u našem planu i nastojanju jačanja folklora i ovdašnje narodne tradicije. U skorije vrijeme, odmah po dolasku toplijega vremena krećemo sa organiziranjem naših veterana.

- Imali smo priliku čuti, kako vas vrlo skoro očekuje jedan prijateljski nastup u gradu Stubica, za blagdan Sv. Juraja?

- O, da. Moram reći da tijekom godine zaista dosta nastupamo, a sa obzirom na ova izazovna vremena i dosta putujemo. Tako da se uskoro radujemo nastupu u gradu Stubici, na poziv KUD-a Stubica, gdje ćemo započeti jedno novo prijateljstvo, jer se još nismo imali priliku upoznati, ovaj je poziv uslijedio preporukom. Na taj nastup su pozvane i dječje i odrasle skupine.

Kada smo kod blagdana Sv Juraj - moram reći kako i mi proslavljamo blagdan Sv. Juraja ovdje kod nas ispred naše Župne crkve u Lučkom. Na proslavi se zna okupiti veliki broj ljudi, sumještana (ovisno o vremenu!). Tu se izvode prigodne pjesme i ples, kako se to činilo i nekada, potom se pali krijes (velika vatra!) zatim dolazi konjanik ne velikom konju u narodnoj nošnji. No nemojte očekivati kako ću vam otkriti baš sve. Naime, voljeli bi da nas posjete i vaši čitatelji , da i oni - zajedno sa nama - uživaju u ovoj prekrasnoj kulturno folklornoj manifestaciji.

Za kraj bih pozvale sve one, kojima se sve ovo čini uzbudljivim , zanimljivim, izazovnim - a imaju sklonosti prema pjevanju ili plesanju, da nam se pridruže ovdje na adresi - Unčanska 2 (utorkom i petkom od 20,00 sati do 22,00 sata). 



Anita Puđek, voditeljica
odrasle plesne skupine
Kulturno umjetničkog društva Sijač
- Inače dolazim iz barkonog grada Varaždina. Kako sam upisala studij, doselila sam se u Zagreb. 

Inače plešem u ansamblu narodnih pjesama i plesova Hrvatske - Lado.

Ovdje u naselju Lučko vrlo uspješno vodim plesne probe, nešto duže od godinu dana. Naše su probe zaista zaista zanimljive , gotovo je svaka ugodna priča za sebe. neki članovi govore, da im je to poput ispušnog ventila. lijepo utorkom i petkom dođemo, isplešemo se, podružimo , ugodno pozabavimo.

Sada smo  tijeku "žestokih" priprema za Smotru ZAFAZ, uspješno pripremamo novu koreografiju sa kojom ćemo nastupiti.

Svojim koreografijama kroz dugogodišnji rad pokušavamo "pokriti"plesove iz cijele Hrvatske. Za sada se najviše baziramo na ovom našem dijelu: Prigorje, Zagorje,  Podravina, Posavina. znači ovaj kontinentalni dio, ali baš za slijedeću smotru ZAFAZ, dati ćemo vam, ekskluzivnu vijest - pripremamo malo mora - , pripremamo plesove iz okolice Vodica.

- I , za kraj. Folklor se nekako kod mladih ljudi izbjegava .... što bi vi na to rekli?

-  Ja to mogu reći samo iz vlastite perspektive. Naime, meni je folklor oduvijek bio velika ljubav. Jako mi je drago što sam se odlučila svoj život usmjeriti upravo u tom smijeru, ne samo zbog pjesama i plesa, već zbog brojnih putovanja. Mišljenja sam kako ni jedno dijete



Ema Todorović, najmlađa
članica odrasle plesne skupine
Kulturno umjetničkog društva Sijač
-  Ti si ovdje najmlađa, možeš li nam reći tvoj razlog pristupanju ovoj plesnoj skupini?

- Gotovo cijeli moj život je prožet folklorom. Naime, još od vrtićkih dana plešem folklor. Moram priznati što će vas možda i začudizi, no u početku mi folklor nije bio "nešto", nisam imala društva, no kako sam ostajale sve više i sve duže, sada sam u razdoblju kada mi je folklor nešto prekrasno. Istaknula bih ples, druženje, putovanja, na kojima sam vidjele gotovo cijeli svijet. Dodam li tome zaista ugodnu i zanimljivu voditeljicu, tada mogu reći da - bez folkora ne bih mogla!

- Gdje ste sve putovali, nastupali ?

- Bili smo odlično primljeni dva puta u Makedoniji, prekrasno smo se proveli u Turskoj, također će nam svima i Grčka ostati u prekrasnom sjećanju. Također smo ostavili prekrasne dojmove u Crnoj Gori... ali gostovali smo i u mnogim krajevima i gradovima Lijepe naše.

- Što bi rekla svojoj generaciji za kraj ovog našeg kratkog razgovora. Što bi im poručila u vezi aktivnosti, folklora ...

- Imam dva brata, koja treniraju nogomet. naravno ako protiv nogomete zaista nemam ništa, čak što više, a u vezi braće još manje. No, oni kroz svoj sport, daleko manje putuju ili gotovo ne putuju.

Poručila bih svim pripadnicima, ne samo moje generacije, da se priključe radu, ne samo našeg KUD-a, već bilo kojem KUD-u - jer vće doživjeti zaista prekrasno životno iskustvo, pjesme plesa, narodnih nošnji, druženja, putovanja, upoznavanja novih ljudi, novih krajeva...

Za našu generaciju i svijet je premalen...



Petra Iviček, članica odrasle plesne skupine
Kulturno umjetničkog društva Sijač
- Možeš li nam reći što Petra radi još u životu osim bavljenja folklorom?

-  Petra je uspješna I. Ekonomske škole maturantica, sa velikim ambicijama u ekonoimiji.

- Petra, koliko si dugo aktivni član  Kulturno umjetničkog društva Sijač, plesne skupine?

- Član sam od samog početka, dakle kako i većina nas, deset godina.

- Što je bio tvoj "okidač" da kreneš u tako lijepu avanturu, glazbe, pjesme, plesa, putovanja, novih upoznavanja, kako krajeva isto tako i ljudi?

- Moram priznati ali i javno zahvaliti mojim roditeljima, koji su me od maleno vodili na nastupe Lada i slićnih priredbi. Oduvijek je ta glazba u meni, rođene sam ovdje u Ježdovcu, i moja baka me je također uvijek usmjeravala prema tradciji, glazbi, plesu, druženju.

Jednostavno, tako je sve počelo.

Moram priznati kako obožavam sve ovo i ne želim nikada prestati!

- No, možeš li nam reći - zar to nije melo prenaporno s obzirom na tvoje godine, utorkom i petkom, s obzirom kako si maturantica, a zacijelo postoje i neki drugi interesi u tvom životu.

- Nije, nije. Kad nešto voliš, tada ti ništa nije naporno.

- Možeš li nam otkriti, što je u svemu tome, tebi najljepše?

-  Jednostavno, ljepota naših nošnji, glazba, druženje i prijateljstva koja nikada neće prestati.

- Tu si mnogo ljudi upoznala.

-  Da, i to su mi najbolji prijatelji!

A što bi rekla curama tvoje generacije, da dođu, da vam se priključe?

-  Naravno. Ovo je jedno od nazaboravnih iskustava.naravno od samih druženja, prijateljstava, pjesama, glazbe do putovanja koja definitivno neću nikada zaboraviti.





















Lakoća postojanja u meni ili oko mene

Novi ZagrebOduvijek mi je bila želja živjeti s lakoćom postojanja bez obzira koliko me briju bure i vjetrovi.

Živimo u nekom svom smislu i smatramo ga idealnim, dan, dva, tri ,možda i cijeli mjesec, a onda sve krene naopačke i pitamo se:“A što sam onda to radila/radio prošlih 30 dana?“ Zaključak je vjerojatno ništa jer da jesam ovoga sada ne bi bilo.

Ponovno ispočetka mijenjamo načine ponašanja kako bi opet dobili ono idealno stanje.

Promišljajući , shvatimo kako smo se u stvari previše uljuljkali u svojoj udobnosti koja postaje s vremenom pretijesna. Čak ne možemo uhvatiti dovoljno zraka jer ga ima sve manje i manje. Strah i želja za bjegom kulminira do trenutka kojeg zovemo, raspad sistema. Izlazak iz sistema kojeg smo sami stvorili velika je ,ali teška odluka. Prožeta strahom i nemirom vidim da je izlazak jedina mogućnost za promjenom. Kuda nas to vodi ,u novi balon?

I u novom balonu opet ćemo rasti do određene mjere i on će puknuti. To nije mjesto koje nas štiti od oluje i vjetrova. To je samo trenutna pozicija koja nas uči kako s prve pozicije doći na drugu i tako redom. Okviri su postali preskučeni da bi ostali cijeli. Prije nego se sve raspadne potražimo vrata i krenimo kao ljudi u drugi prostor veći i prostraniji. Svaki sljedeći prostor je veći od predhodnog. U svakom sljedećem i mi smo veći. Nitko od nas ne želi nestati zaboravljen u starim okvirima. Svi imamo istinsku potrebu rasta, razvoja , promjena. Promjene nas čine zamječenima. To ste vjerojatno iskusili. Odličan je to osjećaj i pun nove motivacije.

Zar, ovo nije ta lakoća postojanja?

Rast je vrlo brz i odvija se u sve kraćem i kraćem vremenu. Promjene su toliko brze da ljudi imaju ogromnu potrebu pobjeći negdje i zavući se u neku tišinu i osamu.

Smatram da je nekada tih rupa, tihih mjesta, divljina gdje nema nikoga bilo mnogo više nego danas. Ma naravno da ih i danas ima,ali ljudi sve manje i manje misle na njih. Doživjeti ga kroz godišnji odmor i nije neko rješenje. On može biti prepun ljudi s kojima se želimo i ne želimo družiti. Bučan do te mjere da izgubimo ono najvažnije, dodir sa sobom. A to je trenutak prepuštanja ,ničemu ili svemu.

Kad bi poslodavci izmislili jednu pećinu, plažu ili šumu u koju možemo pobjeći kad god osjetimo potrebu više ne bismo iskakali iz šina tijekom radnog tjedna.

To bi možda bila lakoća postojanja!

Zašto uopće sve mora biti teško? Gdje su ti križevi koje kažu da nosimo?

Zašto život konzumiramo tako halapljivo bez trenutaka uživanja u njegovim okusima. Zašto uzimamo sve tako zdravo za gotovo? Ne znam.

Kad bi živjeli trenutak za trenutkom ne bismo se vraćali unazad jer smo nešto zaboravili ili želimo pogrešku ispraviti.

Ne bismo uzimali nepromišljeno ono što je u ponudi. Pomno biranje bez napetosti od vremena koje će ionako proći pružit će nam dobar unutarnji osjećaj. Veselit ćemo se novim i novijim situacijama.

Stvarat ćemo ih. Postat ćemo njihovi kreatori. Nitko nam ne može garantirati da ćemo vječito biti prvi i najbolji u starim, naučenim obrascima ,ali nam može garantirati da imamo apsolutnu šansu biti prvi i najbolji u novim potezima,izazovima,situacijama i resursima. Tu se rađa naša inovativnost.

Jednostavnim dozvoljavanjem sebi da rastemo svojim tempom, nekada brže, a nekada sporije, dozvoljavam isto i drugima.

Uživajmo u lakoći postojanja!

Gdje vi pronalazite svoju životnu lakoću postojanja?

Svatko će dati različite odgovore i u tome je ljepota. Kad bismo stavili sve odgovore na zajednički papir dobili bismo odgovore na sve situacije i napravili jedan novi priručnik koji bi se zvao „Lako je biti postojan s lakoćom postojanja“

Osvijestite glagol postojati. On znači nešto dugoročno. Nakon duljeg perioda slijede oni pravi rezultati. Velike stvari se ne događaju u kratkom periodu. Ne želite valjda zabljesnuti samo na trenutak. Neka vaša postojanost bude dugoročna. Budite svjetionik na otvorenom moru. Pokažite svoju poziciju ,a pri tom olakšajte drugima smjer kretanja.

Prekrasno druženje u knjižnici Novi Zagreb

Travno U petak se okupio zaista veliki broj  ljubitelja književnosti koji su došli na poziv knjižnice Novi Zagreb ugodno se podružiti na književnoj večeri posvećenoj 100. godišnjici rođenja Nedjeljke Brlić, najmlađe kćeri omiljene hrvatske spisateljice za djecu, Ivane Brlić Mažuranić.


Na jedan zaista prekrasan i intiman način je predstavljena Neva Nevičica, najmlađu Ivaninu kćer, kao osobu zaslužna za očuvanje obiteljske ostavštine, jer je Nedjeljka Brlić skupa sa sestrom Zdenkom osnivačica manifestacije "U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić" u Slavonskom Brodu.

Ovdje treba istaknuti kako su  uz prigodno prikazanu izložbu dijela originalne obiteljske korespondencije i fotografija koju je prikupio Ivan Jurković, ali i uspješno i nadahnuto čitanje privatnih pisama te dijelova Priča iz davnina - Milene Ajduković i Vesna Radošvić.

Ovu prekrasni književnu večer prepunu divnih emocija, svojim dolaskom uvelike su uveličali na opće zadovoljstvo svih prisutnih.


Za kraj valja reći , kako je ovaj susret  organiziran u sklopu višegodišnjeg istraživačkog projekta "Od Ivane do naših dana".





Vesna Radošević, voditeljice
književne večeri
- Večeras smo održali književni susret ljubitelja književnosti i poštovatelja Ivane Brlić Mažuranić u knjižnici Novi Zagreb, a povod je bio 100 godine od rođenja njezine najmlađe kćeri Nedjeljke Brlić. Dakle, 17, veljače 1917. godine.- Vidimo kako je večerašnji susret pobudio zaista veliki interes naših sugrađana Novog Zagreba....- Iskreno moram priznati kako je i mene osobno iznenadilo, da su došli i neki članovi od obitelji. Da se skupilo baš jedan lijep broj, oko tridesetak ljudi. Naime, prvo kada smo razmišljali o tom obilježavanju, razmišljali smo tko bi di došao. Koga bi  to zanimalo ? Eto veseli nas da je Ivana, dakle i njezina kćer Nedjeljka, da su tema koja ljude privukla.Kako ste imali priliku vidjeti, ovaj susret je popraćen  i jednom malom simpatičnom izložbom, kolekcionara g.  Ivana Jurkovića, koji u svojoj zbirci ima određen broj različitih pisama, razglednica .... Dakle, određenu korespodenciju obitelji Brlić. Ono što je Ivana pisala članovima obitelji, ono što su oni njoj pisali, čestitke Uskrsne, Božićne, fotografije, orginale, neke dokumente. Dakle, vrlo interesantnu jednu zbirku, koju čuva. Jedan manji dio je večeras ovdje izložio, koji će se moći pogledati još tjedan dana ovdje kod nas u knjižnici.



g. Mislav Brlić, član obitelji
- Kako je to živjeti danas u miljeu obitelji Brlić?

-  To je jedno zaista ugodno iskustvo. Prije svega zato, što ima mnogo tradicije, priča, puno sjećanja mojih prateta, prastrina o obitelji, o kulturnom djelovanju obitelji. Susreta sa poznatim osobama.

Eto, da se čovjek nemamo osjeća potpunije, kroz tu pripadnost.

- Da li ste vi nekada poželjeli ili pokušali krenuti putem umjetnosti, posebno spisateljske ili ....

- A, ne - nisam. Moram priznati kako to na mene u tom dijelu nije bio toliko snažan utjecaj. Ja sam otišao drugim "putem". Završio sam inžinjersku struku (brodogradnju), tako da nije tu bilo gotovo nikakvog utjecaja, što se tiče spisateljstva.



Vlasta Mohaček, članica obitelji 
-  Moj stric je bio Božidara Mohaček, koji je preminuo vrlo mlad 1944. godine, a njegova supruga je bila Neda Brlić.

Njegov sin je bratić -  Božićko Mohaček, koji je od malena živio u Engleskoj, naime tamo se i obrazovao i živio. Sada je sretni djed, znači otac dva sina Danijela  i Sajmonda i djed male Lucy Ivane.

Prvi puta sam posjetila ( odnosno jedini puta) Tetu Nede Brlić u Slavonskom Brodu 1973. godine, kada smo  proputovali Jugoslaviju na putu u Makedoniju. Pa smo, moj otac Ivan Mohaček, je odlučio da djeca, tj. moja brat i ja posjetimo tetu Nedu u  stanu, na glavnom trgu u Slavonskom Brodu, u kojem je tada bila knjižnica i arhiva Brlić. Tu smo vidjeli sa čime se teta Neda, bavi. Kako se najviše bavi uređivanjem novih izdanja knjiga Priče iz davnine i Čudnovate zgode Šegrta Hlapića. Imali smo priliku vidjeti, kako izgleda jedan stan kada je cijela ostavština još uvijek tamo . To je bila, kuća, muzej već onda, ali kuća u kojoj se živjelo.

Iskreno se nadam, s obzirom na okolnosti koje su sada, kada se kuća obnavlja, da je izvana obnovljena, da se namještaj restaurira, da će u dogledno vrijeme - ponovno zaživjeti, kao ugodan muzej u kojem će se moći vidjeti kako je ta sva baština nekada izgledala.



Ivan Jurković, kolekcionar
ostavštine obitelji Brlić 
- Kada ste se vi inficirali obitelji Brlić, Mažuranić?

- Od toga ima više od trideset godina. Negdje u vrijeme Univerzijade 87.

- Svjedočimo  zaista velikom interesu naših sugrađana za ovu večerašnju temu. Nekako nam to daje presliku snage i prisutnosti tih obitelju u hrvatskom suvremenom životu, kroz ljepotu, snagu, domoljublje ...

- U pravu ste. Počevši od obitelji Mažuranić i nastavilo se sa Brlićem. Spoj između Mažuranića i Brlića  je naša draga Ivana Brlić Mažuranić. Posljednji potomak je bila najmlađa kćerka Nedjeljka koja se najviše trudila i radila, da ne zamre ostavština. 

Kuća, koja je sada u Slavonskom Brodu - muzej -  je  ostavština Nedjeljke Brlić.

- Večeras ste ovdje u knjižnici priredili i malu ali simpatičnu izložbu, prepunu duše i emocija ...

- Da, ja sam zaista veliki kolekcionar ostavštine Obitelji Mažuranić i Brlić. Imam zaista veliki broj eksponata od raznolikih čestitki, pisama, fotografija, koje izuzetno mnogo govore o Ivani Brlić Mažuranić, ali i o ostalim članovima ove obitelji.

- Priprema li se kakav veća izložba u bližoj budućnosti?

- O tome ne bih još govorio, neka to bude, i ako bude jedno lijepo ugodno iznenađenje za sve nas, posebno ljubitelje književnog opusa Ivane Brlić Mažuranić.

















subota, 18. veljače 2017.

Dok je dobrih ljudi, biti će i pomoći

Trnsko - Moramo priznati kako smo ne malo bili ugodno iznenadili, kada smo u proteklu srijedu u društvenim prostorijama naselja Trnsko zatekli delegaciju Podružnice Zapruđe na čelu sa predsjednicom Višnjom Gojković, te također članove Podružnice Sveta Klara / Čehi, sa Gordanom Herceg predsjednicom, koji su se svojim donacijama pridružili humanitarnoj akciji - Sus'ed, sus'edu. 

No tu priči nije kraj, za vrijeme našeg boravka, svoje donacije su donijeli i dvoje građana naselja Trnsko.

Prekrasno je vidjeti, kako se ova humanitarna akcija, pokrenuta od članova Mjesnog odbora Trnsko, polako ali moćno širi, ne samo kako smo te srijede imali priliku vidjeti u naselju Trnsko, već mnogo šire, i u susjednom naselju Sv. Klara ali i Zapruđe i šire (Brezovica, Lučko, itd...). Naravno kako treba zahvaliti svima koji se polako ali sigurno pridružuju i sve više sudjeluju u ovoj zaista iskrenoj i svake hvale vrijednoj humanitarnoj akciji. U humanitarnoj akciji - Sus'ed, sus'edu - gdje se pomaže onima najnemoćnijima, najugroženijima kojima je pomoć istinski potrebna odmah (danas!), kojiima  državna sredstva (kroz različite oblike pomoći ) ni izbliza nisu dovoljna kako bi platili mjesečne režije  i uspjeli "razvući" sredstva za hranu svoje obitelji tijekom cijelog mjeseca.

Da, na žalost i takvih ljudi, ali i sudbina ima sve više među nama.

Kako smo već rekli , zaista treba zahvaliti svima koji se spontano pridružuju ili su već "stari" - Sus'edovci - koji su svojim donacijama, proteklog mjeseca iskreno obradovali i utješili mnoge potrebite, no svakako treba istaknuti i same organizatore koji svakog dana odvajaju svoje vrijeme, pa česti i svoja sredstva, kako bi ova akcija bila što uspješnija, snažnija. Na žalost, ova je humanitarna akcija postale jedini izvor potrebitima, ljudima na marginama, kako bi "spojili" kraj sa krajem i prehranili se onih par dana, do kada iznova dođe državna pomoć.



Ermina   Hatipović Galovac , vijećnica MO Trnsko
i organizatorivc  Humanitarne akcije
Sus'ed, sus'edu
- Moram priznati kako sam danas zaista radosna iznenađena. Ne znam kako bih opisala radost!

Zaista me iznenadio dolazak članova (prekrasnih ljudi!) Podružnice umirovljenika Zapruđe. Ovome se zaista nisam nadala. Baš kao da su znali, donijeli su pregršt higijenskih potrepština, od stvari za osobnu higijenu, pa do praška za pranje rublja ili sredstava za pranje suđa. Svaka čast. Odlično. Ovo govori mnogo o bogatom životnom iskustvu članova ove  drage Podružnice.

No tu našem, govorim u ime nas organizatora ove Humaniterne akcije zadovoljstvu, sreći i ponosu nije kraj. Naime, zaista ne znam da li se radi o dogovoru ili je sve ovo spontano, ubrzo su nas došli posjetiti i donirati i članovi Podružnice Sveta Klara / Čehi. Morate priznati kako je to zaista lijepo i na kraju krajeva tako ljudski .... 

Pred sam kraj ovotjednog dežustva, evo posjetili su nas i građani našeg Trnskog također sa svojim skromnim ali od srca velikim donacijama. 



- U subotu (11. veljače 2017. godine) smo posjetili četiri obitelji. Uz već prikupljene stvari (živežne namirnice) jedan gospodin iz Remetinca (koji ne želi da mu se ističe ime), je donirao sredstva za koja smo kupili svježeg mesa, ribe, mast povrća ... Ne možete ni zamisliti koju smo radost donijeli u domove ovih četiriju obitelji donoseći naše pakete pomoći.

Moram reći kako ne mogu , zapravo nema dovoljno riječi kojima bih opisala taj osjećaj koji dobivamo od svih tih ljudi pri podjeli pakete. To je osjećaj ispunjen nadom, radosti, vjerom u bližnje, u susjede. Ponekada se zapitam , čime sam to ja zaslužila da budem sudionika ovako nečega velikoga ovako snažnih i moćnih ljubavnih, ljudskih emocija. Često puta pomislim kako bi svi ti ljudi koji doniraju sve te stvari trebali biti tu umjesto mene, kako bi zaista osjetili dobrotu koju čine svojim gestama, darivanja.


Vas redakciju Portala Rotor, nismo zvali da pođete sa nama kako bi zabilježili sve te prekrasne trenutke iz praktičnog razloga, jer se ljudi ne žele u tim situacijama fotografirati. Na taj način im želimo zaštiti njihovo dostojanstvo, ponos i ostalo. Nadam se kako me razumijete i  prihvaćate naš stav.

U međuvremenu su nam se javile još dvije potrebite obitelji, u koje ćemo odnijeti naše pakete pomoći.

Eto, akcija se širi sama po sebi. Ponovila bih ovdje, kako mi ne želimo a niti imamo mogućnosti preuzimati obaveze institucija države, već samo želimo kako obični ljudi pomoći sumještanima u nevolji kako bi prebrodili neko kratko vrijeme koje ih je zateklo u neimaštini ili čak gladi.

Na kraju bih pozvala naše sumještane da se prema mogućnostima pridruže našoj Humanitarnoj akciji "Sus'ed, sud'edu". Znamo kako se ništa ne rješava preko noći, i sigurno smo kako ni naša Humanitarana akcija ne može zaživjeti odmah, često je za takvo što potrebno, šest mjeseci , godinu, pa i više. 

Neka bude, koliko treba biti, no znam kako naši stanovnici naselja imaju jako razvijenu emaptiju, te da će svakim danom sve više i više dobrih ljudi biti koji će pomagati potrebitima u našem naselju!



Uh, skoro sam zaboravila, vidjeli ste i sami kako je došla jedna majka, tražeći nas nešto odjeće za djecu. Na sreću, iako ne skupljamo odjeću, u samom početku naše akcije jedna obitelj nam je donirala dječju odjeću - očito ovdje Bog ima prste - koja je kao po mjeri odgovarala ovoj majci za njezinu djecu.

Što reći?!

Zaista smo zahvalni ali i ponosni u ime svih stanovnika Trnskoga ali i šire. Uz današnje probleme kroz koje prolazimo svi kao društvo (velika ne zaposlenost, visoke cijene životnog standarda, sve veće otuđenosti itd...) uz poneke destruktivne pojedince, kojima ne obraćamo pozornost, evo ova akcija snažno ide dalje i pokazuje sve one lijepe strana ljudskosti: ljubav, razumijevanje, podrška, pomoć, vjerovanje, nada ...

I za kraj ovoga našeg ovotjednog susreta, htjela bih svima zahvaliti na prekrasnim donacijama, koje će unijeti  (ne možete ni pomisliti koliko mnogo!)  zaista mnogo radosti , vjere u ljude,  vjere u bolje sutra i suza radosnica uz spoznaju kako ni ovog trenutka kada je natježe nisu sami! 

Još jedanput, od srca - Hvala svima!



Višnja Gojković, predsjednica
Podružnice umirovljenika Zapruđe.
-  Danas smo došli u naselje Trnsko kako bi se aktivno pridružili zaista lijepoj i spontanoj Humanitarnoj akciji - Sus'ed, sus'edu. Za akciju smo čuli usmenim putem preko naših prijateljica iz drugih podružnica, ali smo i popratili napise Portala Rotor, koji redovito prati akciju.

Moramo priznati kako nas je zaista dojmila situacija, kada su se ljudi javili, kako u svom domu nemaju ništa za jesti. Zvuči možda nevjerovatno, ali je nas taj događaj potaknuo da se organiziramo  i što prije uključimo u ovu akaciju.

Na sreću svih nas, ova akcija nije završila jednokratnom pomoći jednoj obitelji, već je odnovna i temeljna ideja da ova Humanitarna akcije teče i dalje kontinuirano- shvativši kako ljudima kojima je zaista potrebna pomoć, nije dovoljano jednokratna pomoć, nego tijekom cijele godine. Ljudi moraju živjeti, moraju se hraniti, moraju prehranjivati svoju djecu, a na žalost - takvoga su socijalnog statusa i trenutne situacije, da jedva egzistiraju.

Ovoga puta, ovu akciju smo popratili donacijom iz naših vlastitih sredstava. Donirali smo one "malo manje upadljive, ali isto tako važne stvari" -  deterdžent za pranje rublja, suđa i slično. Iskreno se nadam, kako smo našom donacijom pomogli dragim ljudima i učinili jedno dobro djelo. Zaista smo ponosni ponosni, što smo se pridružili ovoj akciji, gdje ćemo ovakvu suradnju nastaviti i u buduće prema vlastitim mogućnostima.

Zahvaljujemo organizatorima, na zaista toplom i ugodnom dočeku.



Gordana Herceg, predsjednica
Podužnice umirovljenika Sv. Klara / Čehi

- Moram istaknuti kako mi je danas srce, kao "kuća" , što sam u prilici u ime naših članova Podružnice umirovljenika Sv. Klara / Čehi pridružiti se ovoj zaista lijepoj i odlično organiziranoj humanitarnoj akciji.

Zasigurno je ova naš donacija tek "kap u moru" od stvarnih potreba, kako bi barem malo pomogli ljudima u nevolji. Zaista su došla neka "čudna" vremena, kojima se nitko nije nadao, mišljenja sam čak kako svega toga ljudi zapravo u potpunosti nisu ni svjesni. Naime, u vremenima smo, kada se takva sudbina može jako lako dogoditi svakom prosječnom građanu  naše zemlje (nezaposlenost, ovrhe, iznenadni otkazi itd...) . Mi potpuno razumijemo te ljude, koji su trenutno u neimaštini, a državna sredstva su toliko mizerna da ne uspijevaju pokriti tek tekuće režije, a za hranu koliko ostane.

Naravno kako ćemo i dalje sudjelovati u ovoj humanitarnoj akciji, jer nešto slično smo i mi  organizirali preko naše sekcije za humanitarni rad "Dobra" s time kako mi našim potrebitim članovima po potrebi i dođemo i očistimo  stan, operemo prozore ili pak nešto popeglamo.

Naša Podružnica redovito održava podosta raznolikih radionica, tako da u jednoj od njih izrađujemo nakit, koji ponekada u nekim prilikama i prodajemo. Na posljednjem susretu sudionika ove radionice, dogovorili smo kako ćemo sav prihod, donirati Humanitarnoj akciji "Sus'ed, sus,edu".

Za kraj bih pozdravila i pobodrila naše kolegice iz Podružnice umirovljenika Zapruđe. Eto, sasvim smo se slučajno susreli ovdje ali dijelimo iste emocije što me neobično veseli.

Velika hvala ali i velika podrška organizatorima ove zaista vrijedne humanitarne akcije uz pozdrav - Vidimo se uskoro!




Mira Krpan, umirovljenica
također sudionik Humanitarne akcije
"Sus'ed, sus,edu"
- Već nekoliko dana razmišljam kako ću se uključiti u ovu zaista humanu gestu našeg Vijeća mjesnog odbora, i evo me ovdje.

Mi "stariji", no osudila bih se reći i malo iskusniji smo prošli u svojim životima zaista svakakvih iskustava, ali i još su neka pred nama. Neki baš sada prolaze neka svoja "ključna" iskustva u kojima im mi možemo svakako pripomoći. I sama sam svjedok one narodne : "Kotač se okreće, sad si Gore, sada si dolje.

Upravo zato se ne treba držati svojih (često puta krivih) predrasuda.

Kako bi mogli  "suditi" vrijedi koristiti onu staru Indijsku poslovicu - Kako mi nekoga mogao razumjeti, prepješači u njegovim sandalama barem stotinu metara!

I zaista ta izreka vrijedi. Često puta sam je i sama iskusila u svom životu.

Kako vidimo životna iskustva svih nas su u ova vremena zaista izazovna.Ne uključiti se u ovu akciju, to je samo izraz životnog ne iskustva, a možda i male oholosti (jer je tebi trenutno dobro!). No, sve se može promjeniti u trenutku, dolazak teške bolesti, iznenadna rastava, gubitak posla itd ...

Zato darivajući, slavi trenutak kada si u moći pomoći drugima, pa zar ima ljepšega os toga?!


Dođite slijedeće srijedu, ovi vrijedni ljudi iz Vijeća mjesnog odbora vas očekuju sa velikim radošću i iznimnim nestrpljenjem.