petak, 15. rujna 2017.

Moć kuju pružaju osjetila

Novi ZagrebNedavno mi je gluha gospođa koja je bila s gluhoslijepom gospođom u trenutku kad je ova bila izuzetno uznemirena jer je saznala da joj je umro brat, rekla: “Hvala Bogu da si ti bila s nama tada, jer ti čuješ”
Zašto sam ja bila bolja osoba utješiti nekoga zato što čujem?

Navikla sam na komentare kojima je obrazloženje da ja napravim nešto što nije izravno povezano sa sluhom bolje taj što ja čujem. Ili, lako meni jer ja čujem.

Vidim da se korisnici odnose prema meni u udruzi i kolegicama prevoditeljicama kao da smo autoriteti. Zato što čujemo. Kolege s oštećenjima sluha doživljavaju ravnopravnije.

Kad je sve to počelo? Kad im je društvo nametnulo osjećaj građana 2.reda?

Biti gluhoslijep od ranog djetinjstva, iako u onoj kategoriji slabovidnost + nagluhost dovodi do gubitka brojnih informacija. Nismo ni svjesni koliki je to ogroman obim propuštanja kad si tu u prostoriji ali kao da nisi tu. Gluhoslijepe osobe zahtijevaju komunikaciju 1 na 1 i to puno vremena.

U obitelji, koji od ukućana ima toliko vremena i strpljenja biti uz gluhoslijepo, gluho dijete dok god se u obitelji neka dinamika odvija? Tim više ako obitelj ne zna komunicirati s njime što je čest slučaj kad ostali ukućani nemaju tih senzoričkih oštećenja. Život je dinamičan, brz. Ponekad je bitno da je dijete nahranjeno, obučeno, naspavano, zabavljeno samo sobom. A manje bitno da zna kako se u obitelji priča o sportu, izletima, obvezama, raspravlja o razmiricama. Pa čak kad dođe do tog da je dijete izravno uključeno u situaciju, produžuje se taj roditeljski nagon da obavljaju stvari umjesto svog djeteta. Izdvajaju ga iz situacije.

Gluhoslijepo dijete u školi. Koja škola ima dovoljno kadra za poduku 1 na 1?

Gluhoslijepa osoba na poslu? Rijetko, malo njih radi. A tada računica “Mogu sve samo mi treba tri puta više vremena” predstavlja izazov za poslodavca i kolege.

I kako sad to gluhoslijepo dijete odrasta? Gleda braću i sestre (ili drugu djecu) s puno prijatelja, češće pozivane na rođendane, aktivnije uključene u igru. Gluhoslijepi mladić ili djevojka na zabavi sjedi i promatra koliko mu osjetila dopuštaju. Tu je, ali nije dio toga. Ne sudjeluje u šalama i zadirkivanjima. Često najviše što može dobiti da mu netko samo prenese temu o kojoj se priča. Na poslu već zna da je tamo, ali nije baš dio tima.

Stoga se gluhi okreću jedni drugima, stvaraju svoja društva, svoju kulturu i običaje. Uživaju i provode se u svom krugu ljudi. Kad se dogodi gubitak vida pa osoba pređe u populaciju gluhoslijepih, što mislite imaju li sad ti gluhi dovoljno strpljenja obraćati se samo tom jednom gluhoslijepom članu društva. Ili spontano komunikacija opet teče brzo, fluentno. Znakuju, ruke dinamično rade, govornici se izmjenjuju. Sa svojim npr. suženim vidnim poljem gluhoslijepa osoba dok uoči da je riječ preuzeo netko drugi i tko je taj drugi vjerojatno je već propustila puno informacija. No, kad vid još više oslabi pa gluhoslijepom priđe gluhi sugovornik i znakuje čega nije ni svjestan jer ga nije primio za ruke za taj prelazak na taktilnu komunikaciju. Teško je to i gluhom sugovorniku, jer to nije stvar shvaćanja situacije nego vještina komunikacije koju se uči. Uči se zamisliti se na mjestu gluhoslijepe osobe- koje joj je sad vidno polje, kako joj moram znakovati ili koje joj je bolje uho, s koje blizine i kojom bojom glasa joj pričati.

I da li sad meni moj sluh daje moć i za utješiti nekoga? U velikoj mjeri – da, jer sam kroz život prolazila upijajući mnogo više informacija, socijalizacije i znat ću što sada treba napraviti dalje i znat ću koju službu zvati za pomoć i imati ću ideje za situaciju koje sam pokupila negdje onako usput.

četvrtak, 14. rujna 2017.

German Open 2017

Remetinečki GajCrossminton klub Zagreb, je po prvi puta otišao u Njemačku na turnir a da to nije Svjetsko prvenstvo. Otišli smo na treći po redu turnir iz Master serije koji se održavao u Fulerstenfeldbrucku, gradiću pokraj Minhena. Turnir je to koji se boduje sa 1000 bodova za svjetsku rang listu i na kojem je sudjelovalo 178 natjecatelja iz 17 država.

Na turniru je sudjelovalo i 11 članova našeg kluba.

U najatraktivnijoj kategoriji (OPEN) naš prvi reket i reprezentativac Hrvatske, Nikola Kučina odigrao je ponovo dobar turnir. U grupnoj fazi takmičenja ostvario je sve tri pobjede, a u osmini finala naletio je na ukrajinca Mandryk Myhailo (pobijedio na turniru) izgubio u dva seta i tako zauzeo 9.mjesto osvojio novih 340 bodova i trenutno zauzima 15.mjesto na svjetskoj rang listi.

U kategoriji Ladies, imali smo tri natjecateljice (Paula Barković, Zrinka Jagečić i po prvi puta u ovoj kategoriji na Master turniru još uvijek juniorku Lauru Jagečić). Na žalost voljom ždrijeba Paula i Laura su se našle u istoj grupi uz europsku prvakinju (Danaja Knez) i svjetsku prvakinju do 18 godina (Androlova).

Paula Barković prošla je grupu i u četvrt finalu igrala protiv Jasmine Keber, izgubila u dva seta (17:15;16:10) te osvojila 5.mjesto. Jasmina Keber je na kraju osvojila turnir. Paula Barković je sa osvojenih 250 bodova skočila na svjetskoj rang listi i trenutno je 11. Igračica na svjetskoj rang ljestvici.

Zrinka Jagečić sa dvije pobjede i dva poraza nije prošla grupu, kao i njezina sestra Laura koja je izgubila sva tri meča.

Jagečić Zrinka zauzima 14.mjesto, a Laura Jagečić 38.mjesto na svjetskoj rang listi.

U kategoriji U-18 boys imali smo dva natjecatelja. Marko Jerković je igrao četvrtfinale i izgubio. Osvojio je 5.mjesto, dok Borna Petak nije prošao grupu. Marko je trenutno 19. Dok je Borna 26. na rang ljestvici.

Benčić Gracia, igrala je kategoriju U-12 mix, kao najmlađa i kao jedina cura osvojila je 7.mjesto. Na rang ljestvici djevojčica do 12 godina trenutno je 18-ta.
U kategoriji M +40 sva tri naša natjecatelja ispala su u grupnoj fazi turnira. Siniša Jagečić (56.), Benčić Tomislav (79.) i Barković Dario (118.) ovaj puta nisu imali sreće.

Benčić Željka u kategoriji W+35 ispala je u grupnoj fazi natjecanja. Trenutno je 31.na svjetskoj rang ljestvici.

U kategoriji M+50 imali smo jednog natjecatelja. Nebojša Aleksić po prvi puta je na turniru Master serije prošao grupu, na kraju izgubio u četvrtfinalu i osvojio 5,mjesto. Sa novih 400 bodova skočio je na rang ljestvici i trenutno zauzima 18.mjesto.



Drugog dana turnira igrali su se parovi (Open i mješoviti). U konkurenciji mješovitih parova imali smo dva para u natjecanju. Par Jagečić Zrinka/Wirth Severin osvojio je 9.mjesto, dok je par Barković/Kučina izgubivši u četvrt finalu od poljskog para osvojio 5.mjesto.


Izvijestio:
Nebojša Aleksić,
predsjednik Crossminton klub Zagreb


























Ispričavamo se zbog lošije kvalitete pojedinih fotografija.

srijeda, 13. rujna 2017.

Ljubav prema zemlji, sloga i tradicija nas motiviraju

Blato -  Ovih dana  smo posjetili Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo - Glubiček, koje su upravo priprema ne veliku berbu svojih najzastupljenijih proizvoda - jabuka. Naime, ovo Obiteljsko poljoprivredno gospodrastvo  je poznato po svojoj zaista dugačkoj tradiciji vezanoj iz zemlju ali i po svojoj inventivnosti, te vještom korištenju suvremenih svjetskih tehnologija. Upravo stoga, na plantažama ovih strpljivih i marljivih ljudi možete susresti, orahe, marelice, lješnjake, ruže,trešnje krumpir itd...




- Rad Love Amaty  raste do 4 metra visoko, cvate roza crveno, listovi su smeđe crveno zeleni. Cvate u svibnju, a zrije od rujna do listopada. Srednje debeli okrugli plodovi su tamno crvene boje, iznimno sočnog mesa. Kod ove sorte kiseline i šećeri su poprilično izjednačeni, pa pašu skoro svakom. Plod u skladištu dočeka Božić. Za sve ove sorte je karakteristično spori rast i veliku rodnost.



Da, i mi smo se začudili predivnim  ružama okruženima, brojnim stablima jabuka. No, kada smo kod obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva - tu ništa nije slučajno, već je sve urađeno vrlo pomno planirano i sa valjanim razlogom. Naime, kako smo saznali od ovih vrijednih ljudi - "ruža" je najnježnija biljka, te nam ona signalizira eventualni dolazak biljnih  bolesti u našu plantažu. Upravo nam te ruže ( na čelu svakog reda jabuka, stoji ponosno zasađena ruža pružaju dva dana vremena, kako bi za to vrijeme uspješno  prevenirali i spasili plantažu, a ujedno i urod od naleta pojednihzaraznih  bolesti.

Spomenuli smo i krumpir. 

Da, ni to nismo učinili slučajno zahvaljujući članovima ovog Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Naime, ovi su  marljivi i domišljati entuzijasti - ove godine zasadili po drugi puta krumpir, kako bi se uvjerili da krumpir kao kultura, uz dalmatinske i neretvanske krajeve može imati dvije berbe i u ovim našim - turopoljskim - zemljama.

Pozvani smo i mi da za nekih sedam dana, svjedočimo "povijesnom" iskopu - mladog rujanskog krumpira.



Ivica Golubiček, nositelj
Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva
- Golubiček
- Možete li nam reći kada ste se započeli baviti uzgojem vaših voćnih kultura, kroz Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo - Golubić?

Naše bavljenje zemljom, poljoprivredom  je obiteljska tradicija koja seže daleko u povijest, duže od dvjesto  i više godina . Naime zbog "širenja" našeg grada Zagreba, bili smo na žalost primorani, obustaviti stočarsku i ratarsku proizvodnju . Stoga naše Obiteljsko gospodarstvo "prebacujemo" na voćarstvo i povrtlarstvo. 

Naš cilj je  napraviti i osnažiti  "Zeleni kutak" u našoj trgovini u sklopu naše obiteljske tvrtke, kako bi našim sumještanima bili u prilici ponuditi svježe. zdrave i ne prskane zelene proizvode. One pak proizvode, koji ne zadovoljavaju kvalitetom ili su pak oštećeni tijekom proizvodnje prerađujemo  u neke druge kvalitetne proizvode, tipa sokovi, pekmezi , zimnice. Sve te proizvode plasiramo, po zaosta povoljnim cijenama, što je postalo već tradicionalno i iznimno prihvaćeno od strane naših kupaca (koji dolaze u velikom broju i iz ostalih zagrebačkih kvartova) ali uvelike i od naših samih sumještana. 



Marko Golubiček,(sin) član
Obiteljskog poljoprivrednog godpodarstva
- Golubiček
-  Trenutno radimo sa 17. sorti jabuka. Spomenuti ću neke: nositelji su "Zlatni delišes" i Idared u svakom voćnjaku kao oprašivači, tu su  još "Brebun crveni", "Delišes stop" "Fuđi" "Galaxi"itd...

Spomenuo bih i sortu  Red Love, koju uzgajamo kao prvi u Hrvatskoj.

 Naime, raznolike vrste jabuke su potrebne iz prostog razloga, kako bi se mogle međusobno oprašivati.

Uz jabuke uzgajamo i 250 voćaka breskvi. sada smo  posadili nove nasade lješnjaka. Lješnjak je nešto novo na našem tržištu. Naime, mi posadili "Tonda gentile delle langhe"  (talijanska sorta) koji je jako cijenjen u slastičarskoj industriji za sladolede. Na žalost, lješnjak nećemo nuditi u maloprodaji , već smo ugovorili prodaju u slastičarstvu.



Ivica Golubiček, pokraj mladog krumpira
(druga ovogodišnja berba) nositelj
Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva
  - Golubiček

 Zasadili smo nešto i"probnoga" krumpira. Upravo ovih dana dozrijeva "mladi" krumpir, naša druga berba ove godine.

Ovim - pilot projektom - pokušavamo, vidjeti, kako će to u našem kraju uspjevati, kako bi i mi bili poput Dalmacije

- Kakvi su izgledi?

- Odlično! Evo, pogledati ćemo ga, a mi vas kroz nekih desetak dana pozivamo na berbu



Moram isto tako istaknuti, kako je cjelokupna  naša plantaža pod sustavom navodnjavanje "kap na  kap" sa centralnim bunarom. Naime, dana s bez adekvatnoga natapanja nema sigurne i ozbiljne proizvodnje .. Nadalje je u bliskom planu dizanje mreže. No trenutno nam je cilj, posaditi što više voćaka, pa ćemo nakon toga pokrivati.

Kako je na svakom početku ali i na svakom završetku red, posađena mirisna ruža (koja štiti naše voćnjake) tako smo započeli i proizvodnju likera od ruže.

- Kako vidimo, cijela obitelj je angažirana u rado vašeg Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.

- Da, kako vidite djed kosi sa traktorom, tata usmijerava i "drži" logistiku, ali pomaže i meni na ovim neizbježnim fizičkimradovima, dok je majke glavna u kuhinji, proizvodnja pekmeza itd..


utorak, 12. rujna 2017.

Početi od najmlađih

Novi Zagreb - Osim što sam life coach i  NLP practitioner, također sam i viši medijator. O medijaciji ću pisati u jednom drugom članku, no vidjet ćete kako ćete brzo shvatiti što je to.

Medijacija u školi


Držim i provodim radionice već treću generaciju učenika u osnovnoj školi. To je u cijelosti više od 10 godina. Opisat ću vam kako one izgledaju na jednom primjeru i kako učenici reagiraju. Radionice pohađaju djeca od 7-15 godina.
Odabirem samo jedan sat koji ću vam ukratko prezentirati.
Krećem uvijek od primjera iz učeničke okoline koja im je najbliža, najrealnija i najprihvatljivija. Djeca ne mogu slušati nešto što im je strano i daleko od njih.

Situacija


Primjer koji su dobili bio je događaj između Ane i Matije.
Ana i Matija sjede zajedno u klupi. Ana nije imala lijepilo. Tijekom nekog rada Ana je u više navrata uzimala lijepilo od Matije. Nakon nekog vremena Matija je uzeo škare i odrezao dio rada kojeg je uređivala Ana. 

Nakon takvog primjera krećemo u analizu. Postavljam jedno i drugo dijete na poziciju u prostoru. Postavljam Anu i Matiju. Ovo činim kako bi situacija za djecu bila što plastičnija.

Vrlo brzo su uočili da je Ana trebala kulturno zamoliti Matiju prije uzimanja lijepila. Bez daljnjega, no nije. Situacija postaje mučnija. Što je trebao Matija napraviti i kada?

Matija nije odmah reagirao, te je akumulirao ljutnju u sebi koja je eksalirala prvom mogućom radnjom kao odgovorom na Anino ponašanje.

Ne trpi - pitaj - reci 


Osim što trebamo unaprijed pitati, jednako tako ne trebamo trpjeti. Klinci su to shvatili nakon nekog vremena, jer jednako kao i mi, vide jedino vanjske reakcije. One su najvidljivije  i najneistinitije. Slijepo gledajući na njih mogu izvući netočne informacije. Povodeći se za njima također i neprimjereno reagirati i dovesti se u sukob. Dubinsko značenje ne znaju. I oni reagiraju jednako tako, a vidljive su samo njihove reakcije. Reakcije na ono što vide i čuju.

Sukob ili odnos 


Drugi sat smo istraživali što i kako treba reći Matija ako nije Ana reagirala upitom.

Odgovori su bili:
"Idi i uzmi od nekoga drugoga"
"Ne možeš mi uzimati bez pitanja"

Ana i Matija su prijatelji koji sjede u istoj klupi. Kakav će dalje biti njihov odnos nakon ovih rečenica?, upitala sam ih.

"Posvađat će se.  Neće više biti prijatelji.", bili su njihovi odgovori.

Pitala sam ih kako će Matija reći Ani, a da ostanu prijatelji i da kaže ono što želi. Matija ima pravo reći svoj stav, a da nikoga, pa ni Anu ne uvrijedi.

Naravno trebalo je prvo znati što Matija želi. Kako su to znali krenuli su tu informaciju oblikovati u rečenicu. On i dalje želi posuditi Ani lijepilo, ali da ga ona pita prije toga.

Došli su do rješenja koje glasi," Želim da me pitaš kada želiš posuditi od mene lijepilo."

Shvatili su da postoji mogućnost da ili jedan ili drugi utječu na rješenje situacije. Ako to nije učinio jedan od njih jer je predvidio ili nema znanja, uvijek to može napraviti onaj drugi.

"Kakav će sada biti odnos među njima?", pitala sam ih. Rekli su da će ostati prijatelji. Jedno dijete je navelo da će biti još i bolji.

Medijacija života


Nakon sata sam kod učenika primijetila svojevrsnu smirenost u nekim drugim aktivnostima.
Kako ovo već radim 10 godina mogu također navesti kako učenici svoje znanje na samo jednom primjeru odmah primjenjuju na drugim situacijama bile prošle ili buduće i počinju zamjećivati odstupanja u ponašanju drugih. Prednost je kod ovih učenika da oni u kratkom vremenu postaju osjetilno jači. Ne treba im agresivnost jer iz smirene pozicije vide više.

Učenici koji prolaze edukaciju medijacije kroz četiri godine formiraju novu vrstu ponašanja i nove obrasce u komunikaciji. Rjeđe upadaju u sukobe i znaju kontrolirati sukob ako se nađu u njemu. Pozitivno djeluju na sve oko sebe počevši od roditelja, drugih članova obitelji i prijatelja.

Vidjeli ste iz primjera kako na jednostavan način dolaze do rješenja i produljenja komunikacije bez ikakvih forsiranja. Ovome ih nitko nije naučio, kao i nas, no imaju priliku usvojiti ove vještine. Prednost je da ovu komunikaciju prepoznaju drugi, što im daje motivaciju i veliki osjećaj odgovornosti. Osjećaju se pri tom ugodno prepoznajući svoju količinu utjecaja.

Medijacija je vidljiva


Srce ni postane veliko svaki put kada vidim kod njih rezultate, a kad čujem od drugih da primjećuju različitosti, onda znam da sam na pravom putu, pa krenem još jače i više.

Raspoznat ćete ih jer su veseli, ali ne razmaženi. Imaju manire pristojnog i opreznog ponašanja, ali se ne boje. Imaju svoj stav kojeg znaju oblikovati i iza njega stajati. Rječiti su i svako bi ih rado u svom okruženju.

Drago mi je da mogu stvarati ovako bogate generacije budućih ljudi.

Kako vi stvarate promjene?

One su danas potrebne našem društvu kao kap vode. 

ponedjeljak, 11. rujna 2017.

7. županijsko natjecanje u oranju Grada Zagreba

Kupinečki Kraljevec - U subotu, 09. rujna 2017. godine u Kupinečkom Kraljevcu, u organizaciji Udruge orača Grada Zagreba (UOGZ) i Savjetodavne službe – Podružnice Grada Zagreba, održano je 7. županijsko natjecanje orača Grada Zagreba.

Suorganizator natjecanja bio je Grad Zagreb - Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo Grada Zagreba.
Natjecanje je održano na parceli koju je za natjecanje ustupio Vladimir Leskovac, a na natjecanju je sudjelovalo ukupno devet natjecatelja.

U kategoriji plugova ravnjaka natjecalo se šest natjecatelja - Ivan Novoselec (prvo mjesto), Ivan Jantolek (drugo mjesto), Božo Dumić (treće mjesto), Stjepan Jagatić-Vlašić (četvrto mjesto), Mihael Kalaj (peto mjesto) i Tihomir Milača (šesto mjesto), te tri natjecatelja u kategoriji plugova premetnjaka - Matija Slobodić (prvo mjesto), Dubravko Kalaj (drugo mjesto) i Vladimir Leskovac (treće mjesto).

Prema odluci UOGZ, a radi osiguranja dovoljnog vremena za pripreme za natjecanje, prvoplasirani natjecatelji u obje kategorije stekli su pravo sudjelovanja na 16. natjecanju u oranju Republike Hrvatske 2018. godine. Natjecatelji koji će predstavljati Grad Zagreb na ovom natjecanju su ovogodišnji pobjednici – Matija Slobodić u kategoriji plugova premetnjaka, i Ivan Novoselec u kategoriji plugova ravnjaka.

Ocjenjivanje su, prema Pravilniku svjetskog natjecanja u oranju, obavili certificirani suci Dario Padro, Marijan Mavračić i Tomislav Viceban, a mjeritelji dubine oranja bili su Stjepan Slunjski i Darko Grgat. Voditelj natjecanja i glavni sudac bio je Dario Padro.Osim nagrada i priznanja za sudjelovanje svim natjecateljima natjecatelji su nagrađeni i pobjedničkim peharima i diploma za  prvoplasirane natjecatelje u obje kategorije.

Posebnu zahvalu upućujemo svim članovima Udruge orača Grada Zagreba koji su svojim radom i trudom  omogućili ovo natjecanje.

Izvijestio:
Dario Padro, dipl. ing. agr.
Pročelnik Podružnice Grada Zagreba – Savjetodavna služba
Predsjednik Udruge orača Grada Zagreba
















nedjelja, 10. rujna 2017.

Sitne gadosti, ...a svi pošteni!

Novi ZagrebOvdje u okolici Arene (misli se na sportsku dvoranu) su smješteni gotovo svi veliki dućani relevantnih, kako ih zovu Super (super za koga?!) marketa . Da budemo točni 4. strana i 2 . domaća... I ovoga puta stranci vode......iako smo mi - na domaćem terenu.

Kako često odlazimo u ta zdanja, tako isto četo susrećemo gospođe radnice (obično sa odjela kruha i povrća) u "civilu" kako prepisuju cijene artikala kod svojih kolega u "konkurentskom" , kako to oni zovu super (za koga?) marketu.

Misleći kako se iza tako velikih lanaca , kako oni to zovu super (za koga?) marketa, stoje stručnjaci, eksperti, znalci itd... koji stručno, odgovorno, sveobuhvatno (kako bi zadovoljili mnoge parametre, koji čine taj veliki krug odgovornosti /pa ipak nas oni hrane!? - doduše za naše - velike - novce/) brinu, kombiniraju sa velikom dozom profesionalizma ...

No, pri takvim prizorima, sve to pada u vodu.

Naime, profesionalni su u smislu, kad radnik treba biti propisno odjeven,da ne ide prečesto na toalet, da se uvijek mora "cerekari" kupcima, jer kupac je uvijek u pravu. Onu jednu radnicu su tužili, navodno zbog par grama pršuta, sudska parnica još traje - ne odriču se oni svog profita - pošteno zarađenoga. Naime, takvim "stručnjacima", nije nimalo teško dati otkaz i na najmanji prigovor kupaca, uglavnom radnicam(!?), bez obzira u kakvoj prilici one bila i što uradile. No, nećemo dalje o tome (o tome ćemo drugom prilikom!), ta tema je i suviše dugačka, zahtjevna, "maglovita", sve do našeg Sindikata trgovaca.

I tako, kada se svakoga tjedna cijene usklade, te se npr. dogovore cijene banana za ovaj tjedan "Akcije" (još jedna smicalica, o kojoj ćemo drugi puta!) 6, i (famoznih!) 99 lipa, kada je došao brod banana u Rijeku , te u hladnjaču ( ne znamo koje klase!? Ž ili Ž1) jer su banana manje od "piše" (usput često i zelena) direktora jednog takvog super (kome!?) marketa.

I tako , iako su nam se kleli (ono drugi, /mislimo na političare!/ koji također od ove prljave rabite imaju - osjetne koristi!?) od samoga početkom 90' godina, kako više nama - dogovorne ekonomije, i kao je nikada više neće biti - mi je na žalost svakodnevno - živimo i skupo plaćamo.

Eto, tako Podravkin - kuhani grah od 800 g - stoji 12,4  i (famoznih) 9 lipa. Mora se priznati, odlična cijena.

No, za koga?

Za radnike ili kooperente Podravke? Ne znamo.

Za super (sada znamo!?) markete, zasigurno odlično, jer takvu cijenu ne mogu - ni u najljepšem snu! - postići u svojim domicilnim zemljama.

A za nas, njihove kupce?

Pa tko to nas pita, niti oni prvi (političari!?) a niti ovi drugi - malenog "pimpeka" ali velike pohlepa za profitom.





* U koliko imate i vi sličnih primjera, javite nam se svojom pričom, vrlo rado ćemo je objaviti.