petak, 26. svibnja 2017.

Maleni ispod zvijezda

 Remetinečki Gaj - Što sam ako se usporedim sa Svemirom, što sam ako se usporedim sa svijetom, što sam ako se ne mogu usporediti s nikime?

Potaknuta nedavnom odličnom suradnjom s Remetinečkim astronomskim društvom i gospodinom Vladimirom Jugom, krenula sam intenzivnije razmišljati o opsezima svjetova. Gospodin Jug je donio teleskop na igralište ispred udruge. Točno u podne imali smo zakazano promatranje Sunca. Hm, točno u minutu za gluhoslijepe??? Što je pola sata ili sat u terminima Svemira? Da, bili smo više-manje spremni na vrijeme. Veselilo me što je svatko od mojih korisnika mogao na neki način doživjeti to promatranje. G. Jug nam je objasnio dijelove teleskopa i kako on funkcionira. Mogli su ga opipati. Zatim su mogli staviti dlan ispred leće i shvatiti kako Sunce snažno zagrijava, a potom smo stimulirali njuh- g. Jug je stavio suhi list ispred leće koji se ubrzo počeo paliti i dimiti. Stiglo je na red promatranje. Korisnici su bili vrlo zabrinuti za sigurnost svojih očiju. Čak uplašeni. Jednom drugom prilikom mi je korisnica jasno definirala: “Mojih 5% vida je meni isto toliko sve, koliko je tebi tvojih 100%”. Uvjerili smo ih kako je sigurno promatrati jer postoje filteri koji štite oko. Oni koji su mogli, pokušali su pogledati kroz teleskop u Sunce. Ma i oni koji nisu mogli su to pokušali. Možda ipak nešto vide. Kako je jedna korisnica na kraju rekla: “Jasno da sam vidjela kroz teleskop - prikazuje veliko tamno plavo nebo!”

Poslije tog pokaznog dijela slijedio je dio s edukacijom u dvorani. Svemir u kratkim crtama. Koje su to astronomske veličine, zar ne? Kako shvatiti udaljenost 50 astronomskih jedinica ako jednu predstavlja razdaljina od Zemlje do Sunca. Je li nam Sunce onda zapravo blizu, u susjedstvu? Znate, isto kako nam je Marica blizu kad nam usfali malo mlijeka u nedjelju navečer dok pečemo kolače pa skoknemo do nje. Tako i do Sunca, pukneš kamen s ceste do njega. Ili masu od 3 milijuna sunaca? Možemo li shvatiti veličinu samo jednog Sunca?
Razmišljam ja o tome i zapravo od veličina Svemira smanjujem sve manje i manje koncentrične krugove kako bih došla do veličine svijeta jedne gluhoslijepe osobe. To je mali svijet. Jako mali. Za jednu gluhoslijepu osobu nedavno mi je kolegica dala usputni komentar: “On je u svom svijetu opaki frajer.” Zastala sam i razmislila što čini njegov svijet. On zna da su neki ljudi oko njega, bilo ih 10 ili 100 nevažno, obično mu nije ni bitna ta informacija. Glavno da je tu njegova prevoditeljica, trener i neki ljudi koje zamišlja kako se dive njegovoj snazi. U teretani redovito vježba. Zatim mu je bitno da će biti i drugih prevoditelja/ljica (90% ljudi koji čine njegov svijet) kojima će reći da mu opipaju bicepse. Brine o svojoj frizuri, uredno održava bradu, ne može se pogledati u ogledalo, ne može vidjeti druge ljude. Ono što može (društveno prihvatljivo) tek svojim prevoditeljima i prijateljima stisnuti nadlanicu, dlanove, odmjeriti visinu u odnosu na to i možda katkad ženi osjetiti kosu ako je duža. Toliko informacija čini druge ljude. U tom svijetu on je izgradio samouvjerenost bez obzira primjerice na svoju kifozu (drugim ljudima ne opipava leđa). Veličina nosa i ino su mu apsurdno nebitne informacije. Nos je tu da se diše kroz njega.

Sad mi s druge strane - prevoditelji, ljudi sa sluhom i vidom. Jesmo li sretniji što znamo da ćemo samo u jednoj vožnji tramvajem naići na ljude koji su veći frajeri od nas? Da će sve informacije i obveze koje mi dan nameće opako rastezati granice moga svijeta? A sad obratno razmišljam o granicama svijeta od malog na veće. Evo primjera: pokvario mi se fax na poslu. Čudna neka stvar.

Mogu slati svima, neki mogu slati meni, a neki ne mogu. Obavijestila sam o tome korisnike. Pojedinima je to isključiv način komunikacije sa mnom na daljinu (zamislite tekst fonta 30, arial ili helvetica jer imaju najjednostavniji oblik slova, velika slova, bold - ako kad sretnete gluhoslijepu osobu tako joj pišite). Jedan od korisnika se ozbiljno posvetio tome. Šalje mi po 5-6 faxova dnevno s pitanjem je li problem riješen. “A sad? Ja baš odmaram”,  “A sad? Ja baš izašao u dvorište i vratio se”; “A sad?  Ja baš ručao i oprao suđe”. Ja mu od ostalog posla ne stižem odgovoriti na svaki fax. Uspjeh je ako se na kraju dana bar sjetim poslati - “nije problem riješen još. Hvala na tvojoj brizi”. A onda me sutradan na poslu dočeka još njegovih par faxova koje je slao do navečer. Razumije li on radno vrijeme, obim mog posla, obiteljske i kućanske obveze, roditeljske sastanke i doznake za šogoricu, staklenke za pekmez mami, premale sandale zamijeniti kćeri, javiti se kolegici za ono što sam joj obećala raspitati se u pošti i ostalo što čini moj dan. Sumnjam! Takav svijet je njemu jednako tako stran i nepojmljiv.

I zar nije stvarno čudo da u svim tim različitim svjetovima mi ipak funkcioniramo, preklapamo se, surađujemo i volimo se.















četvrtak, 25. svibnja 2017.

I ovaj puta je pobijedilo - druženje

Lučko -  u prošli četvrtak (18. svibnja 2017. godine) smo posjetili Podružnicu umirovljenika Lučko  / Ježdovec, gdje sportska sekcija  ove Podružnice na čelu sa svojom voditeljicom Kate Rebrović organizirala po prvi puta turnir u Belotu. 

Možda je malo pretenciozno  govoriti kako je ovo prvi turnir u Belotu, no u novije vrijeme, zadnjih dvadesetak godina, takvo što se nije organiziralo u Podružnici, do sada - rekla nam je voditeljica Sportske  sekcije, Kate Rebrović.

Kako smo imali priliku vidjeti, za simpatićne zlatne, srebrne i brončane statue, borile su se četiri ekipe i to .....  Sve su ekupe činile ženski članovi. Očito ovoga puta je bio preveliki strah muških članova, pa su se odlučili uključiti kasnije, kada se "prebole" ove prve organizacijske "muke".

Što se tiče organizacije, moramo istaknuti kako je bila na visokom nivou. Na početku samog turnira, pročitana su pravila kojih se treba pridržavati svatko od natjecateljica na ovom turniru. kada su se svi složili sa pravilima, tada su prionuli igri. Moramo priznati kako je Belot igra ubrzo pokazala svu svoju čaroliju, a same igračice veliki temperament i želju za pobjedom.

I dok se tako igrao Belot, za jednim od stolova, malo sa strane, također se odvijala prava drama troje igrača u igri - Čovječe ne ljuti se! 

Naime, kako je je nedostajao jedan igrač kako bi se mogle kompletirati još dvije ekipe u Belotu, jedna mudra umirovljenica je sa sobom ponijele igru - Čovječe ne ljuti se - zlu ne trebalo. I eto, zahvaljujući njezinoj promućurnosti, svi su prisutni bili zadubljeni igrom i ugodnim druženje.

Ovdje vrijedi istaknuti, kako pozornost sudionika ovog turnira nije usmjerena na osvajanje pozicije na pobjedničkom postolju, već nasuprot. Naime,  statue, su ovdje kako bi očuvale uspomenu na ovo prekrasno druženja, a sam cilj turnira je ugodno druženje i okupljenje članova Podružnice Lučko / Ježdovec.




Kate Rebrović, voditeljica
Sportske sekcije Podružnice umirovljenika
Lučko / Ježdovec

- Moram istaknuti, kako je ovo prva akcija naše Sportske sekcije. Izuzetno sam zadovoljna odazivom članova , do duše izostali su nam muški članovi, no to je tako - za prvi puta - očito trebalo i biti. Naime, pozvali smo sve članove do kojih smo mogli doći, no očito, nepredviđene obaveze, bolest i slično su učinile da ovaj turnir bude, održan bez muških predstavnika - očito će se po tome i pamtiti.

Također mi je drago da je i naša Podružnica započele djelovati mnogo aktivnije, podjeljena po samim interesima članova (Humanitarna sekcija, Kulturna sekcija, Sportska selcija itd.... Naime, želje nam je na taj način privući što više i novih članova a ove stare motivirati na što češća druženje i nova poznanstva.

Sami ovakav pristup organiziranju Podružnice umirovljenika Lučko / Ježdovec, svrstava nas među aktivnije i bolje organizirane Podružnice umirovljenika u Novom Zagrebu, što na kraju - što je ipak najvažnije - našim članovima pruža više raznolikih mogućnosti u ostvarivanju svojih željenih društvenih aktivnosti.

Za sada sve sve nam polazi za rukom. Naime, naša predsjednica nam pruža odličnu logistiku. Naime i za ovaj turnir je osigurala termnin korištenja prostora, zatim je osigurala i male statue za poklon najuspješnijima, ali  i nove karte, kako kazuju pravila.

Naime, ovdje smo vidjeli kako se dobrom organizacijom može okupiti ljude, također smo vidjeli kako dobrom organizacijom se ljudi druže, ali i gdje je dobra organizacija - ljudi stječu povjerenje jedni prema drugima. Isto tako, gdje je povjerenje tu se sječe i podrška, a tamo gdje postoji velika podrška, stvara se i veliko prijateljstvo.

Mišljenja sa, kako smo svi skupa na dobrom putu, da naša Podružnica Lučko / Ježdovec, bude skoro pravi centar zanimljivog umirovljeničkog djelovanja, mjesta gdje ćemo se svi skupa radosno družiti, gdje ćemo vrlo često odkaziti na ugodne izlete, ali i mjesto gdje ćemo se svi skupa sa velikom radošću vraćati, kako bi nastavili  raznolike aktivnosti i druženja sa ostalim Podružnicama umirovljenika Novog Zagreba, ali i šire.













utorak, 23. svibnja 2017.

Sezona je u punom tijeku

Travno - Ovaj mjesec nam je od samog početka bio intenzivan i krcat natjecanjima koja su se nizala iz vikenda u vikend od 6. svibnja, nadalje. Prošli smo Prvenstvo škola sinkroniziranog plivanja grada Zagreba, Prvenstvo grada i države za seniorke i već nam je pred vratima Prvenstvo grada i države za kadetkinje koje počinje već ove subote. 



''Prošlog vikenda smo dovršili jednu jako važnu dionicu ove natjecateljske sezone, a to je Prvenstvo Hrvatske za seniorke na kojem smo ostvarili najbolji rezultat do sada, brončanu medalju u disciplinama solo (Antica Tonka Nekić), duo (Antica Tonka Nekić, Dora Šćuric, rezerva Lara Buhin) i tim (Virna Vranić, Lara Marasović, Lara Buhin, Iva Petković, Dora Šćuric i Antica Tonka Nekić). Kombinacija koja je bila srebrna na gradskom prvenstvu, nažalost nije ušla u medalje na državnom.



No, sve u svemu, jako smo zadovoljni ishodom ove sezone, posebno u starijim dobnim skupinama jer se ipak radi o plivačicama koje su pred kraj srednje škole i na fakultetu pa im je samim tim izrazito teško uskladiti školske obveze s onima na bazenu. Najveći ''trik'' je uopće izvesti da je svih 8 plivačica u isto vrijeme na istome mjestu kako bi se mogle uvježbati koreografije s kojima se izlazi na natjecanje. Seniorsko je po tom pitanju vrlo specifično jer se u svim disciplinama, osim u kombinaciji, izvode obavezni (tehnički) i slobodni program što je posebno naporno za plivačice. Tako je Tonka Nekić u dan i pol natjecanja odradila 7 koreografija (tehnički i slobodni solo, tehnički i slobodni duo, tehnički i slobodni tim i kombinaciju). Uz Rebeccu Domiku iz kluba sinkroniziranog plivanja Primorje Aqua Maris, jedina je plivačica na ovom natjecanju s tako velikim brojem odrađenih disciplina.'' - Lana Marković.

''Ovakav tempo natjecanja je izuzetno naporan i smatram da bi bilo bolje da se broj nastupa po disciplinama raspodijeli u više termina. Na taj način bi izvedba plivačica koje nastupaju u svim ili većini disciplina bila sigurno kvalitetnija.'' - priča nam Antica Tonka Nekić, seniorska reprezentativka Hrvatske koja će u srpnju nastupiti na Svjetskom prvenstvu u Budimpešti  - ''U ovoj dobnoj skupini je veliki broj plivačica koje studiraju i nažalost ne mogu reći da nailazimo na veliko razumijevanje za bavljenje sportom. Teško je uskladiti obaveze na fakultetu i na bazenu, i unutar kluba i unutar nacionalne reprezentacije. Nažalost, sustav kategorizacije sportaša pri HOO-u se jako promijenio zbog čega većina seniorki nema status sportaša koji donekle olakšava usklađivanje svih obveza koje imamo, posebno sada kada kreću ispitni rokovi, ali i najjače pripreme pred Svjetsko.''

Za Zagrebački sinkro klub odmora nema! Već ovog vikenda se na bazenu Utrine održava Prvenstvo Zagreba za kadetkinje (2005.g. i mlađe), dok će se 03. i 04.06. održati Prvenstvo Hrvatske za istu dobnu skupinu. Priređivač ovih natjecanja je ZSK pa je pritisak toliko veći, ne samo na plivačice, već i na cijeli klub. Satnicu natjecanja možete preuzeti na http://zsk.hr/kutak-za-roditelje/ ili na https://www.facebook.com/Zagreba%C4%8Dki-sinkro-klub-161547643859685/


''Možemo reći da smo spremni za sve što nas čeka slijedeća dva vikenda, a to se posebno odnosi na discipline solo i duo. Naime, ove sezone smo zaista bili prisutniji nego ikada do sada na natjecateljskoj sinkro sceni, posebno izvan granica Hrvatske. Već u studenom smo nastupili na međunarodnom prvenstvu u Šamorinu (Slovačka), nakon čega smo se vratili sa sedam odličja s Crystal cupa u Beogradu u prosincu. Najveći uspjeh sezone na međunarodnim natjecanjima je svakako bronca za duo Katarina Baković/Laura Sarić s 3. MEC cupa u Bratislavi početkom travnja. Na domaćoj sceni smo također ostavili traga na dosadašnjim natjecanjima: Hrvatsko prvenstvo u tehničkim vještinama u studenom (1. Katarina Baković, 3. Laura Sarić) i Kup Hrvatske (1. duo Katarina Baković/Laura Sarić; 2. mjesto tim: Sudar, Dautović, Brzac, Sarić, Šimac, Baković). '' - Ivna Ištuk i Lucija Pustišek, trenerice kadetkinja.

Trenerica Lana Kerkez Andrijanić je također zadovoljna sa svojim Dupinima kojima će ovo biti prvi nastup na gradskom i državnom prvenstvu - ''Jako se veselim nastupu svojih Dupina, ne samo zato što im je ovo premijerni nastup na nekom natjecanju, već i zbog toga što su u ovoj dobi, 8 do 10 godina, pokazale zavidnu razinu odgovornosti i predanosti onome čime su se odlučile baviti, a to je sinkronizirano plivanje.''

A da nema straha za sportsku budućnost Zagrebačkog sinkro kluba govore i rezultati s nedavnog natjecanja ''Zlatna ribica'', prvenstva škola sinkroniziranog plivanja grada Zagreba. ''Naše najmanje plivačice, djevojčice rođene 2010. i 2009.god., su u svojoj dobnoj skupini osvojile prvih sedam i deveto mjesto, a sveukupno gledano, između 84 plivačice od 11 godina i mlađe, naše Ribice su zauzele prva 4 mjesta. To je zaista veliki uspjeh, ali i veliki pokazatelj kvalitetnog rada kroz sve dobne skupine, od najmanjih polaznica školice do seniorki i na to smo izuzetno ponosni!'' - Lana Marković, predsjednica kluba i trenerica seniorki i Ribica.






Napisala
Lana Marković, predsjednica Zagrebačkog sinkro kluba







Kadetkinje


Kadetkinje

Trenerica Ivna Ištruk i Lucija Pustišek s
kadetkinjama na otvorenju bazena
 Novi Jelkovec

Antica Tonka Nekić

Tonka Nekić, brončani solo

Trenerica Lana Marković sa seniorkama

Seniorke na kraju prvenstva
Seniorke

Brončani seniorski tim

Brončani seniorski tim

Brončani seniorski tim na postolju

Brončani seniorski tim

 Seniorski tehnički tim
Seniorski duo

Brončani duo na prestolju

Seniorke kombinacija

Seniorski brončani duo

Seniorski tehnički tim

Trenerica i seniorke na startu
Dupini



Dupini i ribice

Dupini sa trenericom Lanom Kekez
Adrijanić

1. Karla Banovac 2. Leona Vraneša
3. Nika Šimac

Zlatna ribica - rezultati